Srpsko ime u Dubrovniku

Slažem se u potpunosti. "Hrvati" koji su generacijama vani i zovu se Miguel, Hose, Steven i nisu Hrvati. Pa i oni koji su u Srbiji...
Хрвати Мигуели, Хозеи и Стивени који су генерацијама у туђини са Србима Радославима, Душанима и Мирославима који су генерацијама у својој држави имају таман везе колико и садашњи Хрвати са онима из средњег вијека.


Него, занимљиве су ми ове раковичке спомен плоче, не само због првашића и православних Хрвата...

eugen-spomeniktekst-cuicbrdo.jpg
eugen-tabla-rakovica.jpg


Надам се да ћеш ми разбистрити ову збрку са три владе у два дана (7. и 8. листопад 1871).
На првој плочи (7. листопад) помиње се „Привремена прва хрватска народна влада”, а на другој (8. листопад) „Прва хрватска самостална земаљска влада” и „Народна хрватска влада”.
Да није, поред ове три, можда трећег или четвртог дана, основана још нека од очито многобројних првих хрватских влада?
 
U čemu je problem? Pravoslavni Hrvati, sve dok SPC nije krajem 19. i početkom 20. stoljeća sve pravoslavce napravila Srbima...

Što mi je ovako smiješno kada neko u potpunom neznanju promoviše nacionalističku mitomaniju, a onda kao nešto zamjera drugome, da se uopšte ni u ogledalo nije bio pogledao.

To je ta, Pravi Vlahu, mentalitetska matrica kojom su zaraženi ljudi ovih prostora, o kojoj sam pisao.
 
Slavan:
Српска држава је у једном периоду окруживала Дубровник.


Нисам.
Хрватска - врло далека земља.

Мавро Орбин (1563 — 1610), дубровачки писац и историчар

k000048b.jpg


Onako usput. Tiutlu glavnog grada Dalmacije ne nosi Split već Zadar.

Колико знам, Далмација нема званично главни град, али данас је Сплит средиште. Задар је ту титулу имао до 1918. Али све то нема везе с оним што сам написао.
 
Što mi je ovako smiješno kada neko u potpunom neznanju promoviše nacionalističku mitomaniju, a onda kao nešto zamjera drugome, da se uopšte ni u ogledalo nije bio pogledao.

To je ta, Pravi Vlahu, mentalitetska matrica kojom su zaraženi ljudi ovih prostora, o kojoj sam pisao.

Gdje je problem Slavene?
http://www.azoo.hr/images/izdanja/manjine/04.html

- - - - - - - - - -

Само што су православни Срби тамо и пре краја 19. века знали да су Срби, а од православних Хрвата ни трага ни гласа.

Ma da? Kako onda objsašnjavaš činjenicu da su eto u toj Rakovačkoj buni većina bili pravoslavci koji su pod Eugenom Kvaternikom i HSP-om ginuli za Hrvatsku?
 

U tome što si bio iznad napisao.

Na šta je tačno što piše Artuković trebalo obratiti pažnju?

Ma da? Kako onda objsašnjavaš činjenicu da su eto u toj Rakovačkoj buni većina bili pravoslavci koji su pod Eugenom Kvaternikom i HSP-om ginuli za Hrvatsku?

Društvena pozadina Rakovičkog ustanka jeste bila razvojačenje Vojne krajine, protiv čega je bio narod.

Ne razumijem zašto se izvodi isključiva nacionalna pripadnost svih učesnika, neovisno od toga šta je bilo od strane nekih rukovodilaca i programski odlučeno? Srbi su sa Hrvatima sarađivali, uključiv i u okvirima programskih ideja kao što su prisajedinjenje Dalmacije Hrvatskoj, odnosno objedinjenje Trojednice. Otuda i to što je i bilo u vrijeme revolucionarne 1848. godine (zar je za Srpsko vojvodstvo išta bilo sporno tu?). Državnost Hrvatske bila je jedna od programskih tačaka Srpske narodne slobodoumne stranke.
Ideja o objedinjenju i samostalnošću hrvatske nacionalne države, nije nailazila na neke neistomišljenike ni u zvaničnoj Srbiji. Pa šta misliš šta bi bila tačno ta Hrvatska u ideji o hrvatsko-srpsko-bugarskoj federaciji Obrenovića? Što veli o Hrvatskoj u Načertaniju, oko kojega se toliko mnogo bruji? Što je pisao uopšteno Garašanin?
O tome ovdje pričamo; o jednom anahronizmu zbog kojeg ljudi posmatraju prošlost kroz oči današnjeg čovjeka i stavljaju posljednji rat u smještaj istorijskih okolnosti davno prošlih vremena (kao što je npr. Lamasu to bio učinio). To nije istorija, to je demagogija...

No čak i van toga, banalizacija je šokantna koliko je neinteligentna. To je ravno srpskim tvrdnjama da je, pošto je Kraljevina Dalmacija 1918. godine jurišala u jugoslovensku državnu zajednicu, uz izjave da će stvoriti zajedničku državu sa Srbijom čak i bez Hrvatske, to eto krunski dokaz da je sve to srbskokatoličko dok u okvirima Jugoslavije nije bilo pohrvaćeno.
U prevodu, to je pravljenje sebe i drugoga (sagovornika) magarcem.
 
Poslednja izmena:
Ma da? Kako onda objsašnjavaš činjenicu da su eto u toj Rakovačkoj buni većina bili pravoslavci koji su pod Eugenom Kvaternikom i HSP-om ginuli za Hrvatsku?
Није ма да, него су сви православци Срби и то нема никакве везе са СПЦ која тада и није постојала а о некој пропаганди из Београда тек је смешно и говорити и имаш извора о томе колико хоћеш.
А ко каже да су гинули за Хрватску?Јел пише на споменику?
 
U tome što si bio iznad napisao.

Na šta je tačno što piše Artuković trebalo obratiti pažnju?



Društvena pozadina Rakovičkog ustanka jeste bila razvojačenje Vojne krajine, protiv čega je bio narod.

Ne razumijem zašto se izvodi isključiva nacionalna pripadnost svih učesnika, neovisno od toga šta je bilo od strane nekih rukovodilaca i programski odlučeno? Srbi su sa Hrvatima sarađivali, uključiv i u okvirima programskih ideja kao što su prisajedinjenje Dalmacije Hrvatskoj, odnosno objedinjenje Trojednice. Otuda i to što je i bilo u vrijeme revolucionarne 1848. godine (zar je za Srpsko vojvodstvo išta bilo sporno tu?). Državnost Hrvatske bila je jedna od programskih tačaka Srpske narodne slobodoumne stranke.
Ideja o objedinjenju i samostalnošću hrvatske nacionalne države, nije nailazila na neke neistomišljenike ni u zvaničnoj Srbiji. Pa šta misliš šta bi bila tačno ta Hrvatska u ideji o hrvatsko-srpsko-bugarskoj federaciji Obrenovića? Što veli o Hrvatskoj u Načertaniju, oko kojega se toliko mnogo bruji? Što je pisao uopšteno Garašanin?
O tome ovdje pričamo; o jednom anahronizmu zbog kojeg ljudi posmatraju prošlost kroz oči današnjeg čovjeka i stavljaju posljednji rat u smještaj istorijskih okolnosti davno prošlih vremena (kao što je npr. Lamasu to bio učinio). To nije istorija, to je demagogija...

No čak i van toga, banalizacija je šokantna koliko je neinteligentna. To je ravno srpskim tvrdnjama da je, pošto je Kraljevina Dalmacija 1918. godine jurišala u jugoslovensku državnu zajednicu, uz izjave da će stvoriti zajedničku državu sa Srbijom čak i bez Hrvatske, to eto krunski dokaz da je sve to srbskokatoličko dok u okvirima Jugoslavije nije bilo pohrvaćeno.
U prevodu, to je pravljenje sebe i drugoga (sagovornika) magarcem.

E vidiš, o tome i ja pričam. Što se desilo s tim da se napravi takav zaokret jednih prema drugima? Otkud tolika mržnja. Ako su 1871. Srbi mogli jurišati uz vodstvo HSP-a protiv Mađara i Austrijanaca, što se desilo da se par desetljeća kasnije desi to što se desilo? To mene zanima...

Što se tiče Vuka i Garašanina, vjerujem da možda i nisu imali loše namjere u trenutcima kad su pisali svoja djela, ali problem je što se danas to uzima zdravo za gotovo. Recimo "Srbi svi i svuda", svima je važan samo taj naslov i par redaka u cijelom tekstu, i drže se toga kao pijan plota...

A ja se ponekad malo prilagodim uvijetima koji vladaju tu, time i onaj moj gore natpis... ;)
 
E vidiš, o tome i ja pričam. Što se desilo s tim da se napravi takav zaokret jednih prema drugima? Otkud tolika mržnja. Ako su 1871. Srbi mogli jurišati uz vodstvo HSP-a protiv Mađara i Austrijanaca, što se desilo da se par desetljeća kasnije desi to što se desilo? To mene zanima...

Što se tiče Vuka i Garašanina, vjerujem da možda i nisu imali loše namjere u trenutcima kad su pisali svoja djela, ali problem je što se danas to uzima zdravo za gotovo. Recimo "Srbi svi i svuda", svima je važan samo taj naslov i par redaka u cijelom tekstu, i drže se toga kao pijan plota...

A ja se ponekad malo prilagodim uvijetima koji vladaju tu, time i onaj moj gore natpis... ;)

Ukratko rečeno? Masovno obrazovanje se desilo.
 
E vidiš, o tome i ja pričam. Što se desilo s tim da se napravi takav zaokret jednih prema drugima? Otkud tolika mržnja. Ako su 1871. Srbi mogli jurišati uz vodstvo HSP-a protiv Mađara i Austrijanaca, što se desilo da se par desetljeća kasnije desi to što se desilo? To mene zanima...

Što se tiče Vuka i Garašanina, vjerujem da možda i nisu imali loše namjere u trenutcima kad su pisali svoja djela, ali problem je što se danas to uzima zdravo za gotovo. Recimo "Srbi svi i svuda", svima je važan samo taj naslov i par redaka u cijelom tekstu, i drže se toga kao pijan plota...

A ja se ponekad malo prilagodim uvijetima koji vladaju tu, time i onaj moj gore natpis... ;)

Sirenje Vatikana i Nemacke na istok.
 
Masovno obrazovanje? :think:

Upravo.

U svijetu opšte pismenosti, ali i totalnih medija, svaka budaletina može da se ponaša kao neko mudo, jer je sad nešto načuo. Pročita čovjek informaciju-dvije o Etiopiji i sad je nekivelikidrmr za geoistorijsku problematiku crnog čovjeka. Da se razumijemo, govorim o najvećim nusproduktima nečega što je nužni elemenat progresa čovječanstva. Prođeš pet godina nekakve školice i pročitaš par stvari, od kojih docnije većinu zaboraviš i dovedeš se u situaciju da si i filozof, i pravnik, i teoretičar, i psiholog, i istoričar, i hirurg i šta sve ne, pa ti odjednom Iliri, Tračani i sve to srbsko ili ideš na forume po internetu i učiš druge o klimatskim promjenama i ugroženim životnim vrstama na drugoj strani kontinenta, jer si sinoć pred spavanje nešto na brzaka pročitao.

Ne kaže se bez razloga da je površno znanje nečega pravo neznanje (a ne ne znati ništa o tome). Isfrustriran čitaš vijesti o bombaškim napadima po gradovima za koje do jučer ne bi ni čuo da ne znaš čitati i formiraš stavove na osnovu mrvica razbacanih tamo i vamo i poslije i ka glasačkoj kutini, da krojiš sudbinu i svoju i tuđu.
 
Poslednja izmena:
Odlično primećeno!

Eh... Šta će tek da izmisle...

- - - - - - - - - -



Pročitao sam ovaj odgovor, i on je jednostavno- bijedan i nemoralan.

Prvo- navode se jezikoslovci kao Wayles Browne i Ronelle Alexander, koji nisu u zadnjih 20 i više godina dali ni jednoga vrijednoga rada o hrvatskom (ili nekom sličnom jeziku), a nemaju ni pojma o jezičnoj standardizaciji i identitetu jezika. Usto su, kao anglosaski lingvisti, zarobljenici ahistorijskih paradigmi u pogledu jezičnoga identiteta, razvoja i atribucija (dobar je primjer i Greenberg, sa svojom sramotnim uratkom). Ta površna svojta nije ništa naučila od jezičnih promišljanja Romana Jakobsona. To nije ni usporedivo ni S Oczkowon, ni s Auburherom, i obična je anglo-američka burgija.
 
Ma ne, Srbi Torlaci i Šopi... :hahaha:

Oh, entšuldigung. Oni su praf-zapraf Horvateki:

Dr. sc. Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1 - Hrvatski govori torlačkog narječja, Zagreb 2003.


Ма, boli vas *****. Totalna ludnica.:tease:

- - - - - - - - - -


Pjeni se koliko hoćeš, to ionako nema veze ni s čim, niti bilo kakvog utjecaja (osim što pokazuje, na dobar način, tvoj "moralni lik"). O znanju pak, još je gore- ovdje se iščitava po tipu "što se babi snilo...".

Nisam mislio na ovoj niti napisati više išta jer je sugovornik tendenciozan i ponaša se posve u skladu s uobičajenim takvim izmotavanjima koja sam vidio i drugdje, a i širi dezinformacije. Naravno, na hrpu ozbiljnih tekstova se nije udostojio ni osvrnuti.
 
Recimo i da nisam. Ja sam prvenstveno tu da učim.
Evo, da naučiš kako su romanofoni dubrovčani progovorili srpski:

Sava Vladislavić Raguzinski
Sava, named after Saint Sava, was born in 1669, in the village of Jasenik near Gacko, Bosnia Eyalet, Ottoman Empire. His father, Luka Vladislavić, was a Serb landlord. The family was driven out from Gacko by the local Turks, and settled in the Republic of Ragusa. Having settled with his family in Ragusa (Dubrovnik), Luka enrolled Sava in the best schools there. The well-being of the citizens of Ragusa depended on maritime commerce; Sava Vladislavich was no exception. For higher education, Sava was sent abroad, first to the Republic of Venice to study Italian, Latin, philosophy, law, commerce and maritime science, then, to Spain and France where he took advanced courses in international law and commerce which became a great aid to his father's merchant business in Ragusa.
 

Back
Top