- Poruka
- 373
"da bi Laških sinov ne bilo, puste bi Kraine bile ..."
Iz knjige koju su potpisala 3 srpska doktora istorijskih nauka: Radovan Samardžić, Rajko Veselinović i Toma Popović, poštena knjiga, ali naravno, strogo zabranjena za širu srpsku javnost, Srbima kao naciji ne daje se na uvid istorija, već im se daju svetosavske bajke.
U knjizi srpski istoričari kažu da su 1636. godine postojali u hrvatskoj Krajini privilegovani i neprivilegovani "Srbi", oni pošteno navode što je u originalnom dokumentu, u kom vidimo da se radi samo o fantomskim "Srbima", riječ je naravno o jednom drugom narodu. Naravno, te 1636. godine nikakvi Srbi u Hrvatskoj nijesu postojali.
Dakle, radilo se, ne o privilegovanim i neprivilegovanim Srbima, već o privilegovanim i neprivilegovanim Vlasima, to jest u IZVORU se nazivaju Privilegiati Valachi i Priuati Valachi.
Vlaški Vojvoda Đurđe godine 1642. odgovara zagrebačkom biskupu na jedan njegov zahtjev. Srpski istoričari kažu za njega i za krajiške pravoslavce da su Srbi, međutim sam Vojvoda Đurđe ne misli tako već odgovara zagrebačkom biskupu:
"da bi Laških sinov ne bilo, puste bi Kraine bile, nego se s nimi Kraine brane i podpiraju i oni su kakti jedan čit. I to dobro znate vaše gospodstvo, da smo jedna bratia, da oni ne mogu prez nas živi biti, kako ti ni mi prez nih.
Tako nemoite nas bantuvati ni burkati Kraine med sobom"
Dalje Vojvoda kaže:
"ja ne možem kraine deržati ar se ona hoće zadovoljiti i fantiti"
To su dakle ti srpski preci zapadno od Drine, koji sami sebe nijesu smatrali Srbima, već Vlasima!
I u ovom IZVORU vidimo da tada nema, naravno, nikakvih Srba u Ugarskoj, u Krajini, nikakvi Srbi nijesu bili izbjegli u državu Ugarsku, u hrvatske krajeve, radi se o pravoslavnim Vlasima, koje je Vuk Karadžić u 19. vijeku proglasio, ćiribu-ćiriba, za Srbe, jednim potezom pera u njegovom tekstu SRBI, SVI I SVUDA!