Biblijski pogled na srpski jezik
Nenad Gavrilović,čuveni travar sa Romanije,tvrdi i dokazuje,da je srpski jezik bio naučni jezik starih naroda.
Putem srpskog jezika,stari narodi su objašnjavali kosmogoniju,odnosno nastanak sveta. Svi ti stari iskazi su identični sa današnjim naučnim otkrićima u matematici,fizici,hemiji,astronomiji.
To znači da je srpski jezik bio naučni jezik starih naroda,jer su njegove reči i njegovi slogovi matematički tačno objašnjavali nastanak sveta i nastanak čoveka.
„I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost“ (Post. 1.3)
Moderna naučna fizika tvrdi,da je od svetlosti nastala sva materija. Moderna hemija,kroz periodni sistem elemenata dokazuje,da su od vodonika,najlakšeg elementa u prirodi,nastali svi teži elementi,a najteži,odnosno najmaterijalniji elementi su radioaktivni elementi,koji su najpogubniji po čoveka.
I pravoslavna vera tvrdi,da kada materijalno prevlada nad duhovnim u čoveku,čovek postaje grešan,sklon padu.
Iz srpske riječi „svetlost“ nastaje riječ „svet“. Što znači da je svet nastao iz svetlosti i od svetlosti.
Pad je ime prvog čoveka
Ako kažemo „ja padam“, to je radnja u vremenu. Padanje je glagol,nešto što vrši radnju. A ako se padanje završi,slovo „p“,koje je pogon padanja (zašto danas kažemo pogon,pogoniti),nestaje. Ostaje imenica,to jest stanje „Ja Adam“, prvi pali čovek.
Samo srpski jezik objašnjava ime Adam,i ni jedan drugi.
Kada je Adam bio u Raju,on je bio bezuslovno Božije „Da“,saglasan sa svim što je Bog stvorio. Rajsko ime Adama nije bilo „Adam“,nego se on zvao „Da“. To ime „Da“ je označavalo suštinu Adamove duše,i suštinu samog stvaranja Adama.
Međutim,Adam se usprotivio Bogu,i on više nije bio prvobitno Božije „Da“. Nego je uspostavio sebe. Ja – ne – da – m ( ja ne dam).
Znači,Adam je prvi čovek u Raju koji nije sebe dao Bogu. Nego je uspostavio autonomiju svog sopstvenog ja,i postao je ličnost. Nije više bio isti kao Bog,postao je ne - sličan Bogu,jer je postao ličan. Time je narušio ravnotežu,možemo je nazvati energetskom,kosmičkom,i zato je odstupio u pad od svetlosti Božije. Ali,njegov pad iz Raja je i njegovo najveće lično iskustvo. I po tom ličnom iskustvu pada i otuđenja od Boga,odnosno samostalnosti u prolaznosti (jer Adam je pao u prostor i u vreme),dao je sebi ime - Adam.
Ime „Adam“ opisuje Adamovu traumu pada iz Raja. To ime je autorsko delo njegove novonastale ličnosti. Zato što je Adam novostvoreni čovek,i po tom praroditeljskom naslednom grehu svi ljudi traže da nanovo stvaraju sebe kroz neke ne - harmonične poteze. To im daje jednu osobenost u odnosu na druge ljude,jedan lični pečat njihovoj ličnosti.
Adam je umro. Njegovo ime se raščlanilo na „Ad“,što znači posmrtna tama,pakao; i na „Am“,što je početni slog reči „Amin“,neka bude tako Bože.
„Jer si prah, i u prah ćeš se vratiti“ (Post. 3. 19)
Adamovo ime se posle njegove smrti raščlanjuje u prah zemaljski,u tamu bez svetlosti – Ad.