Ko želi saznat ponešto o Bokeljskoj mornarici i ulozi koju su imali Hrvati od njenog osnutka 809. godine i stoljetnog održavanja te tradicije ovdi može pronać dosta toga(nisam još sve pročita, al prvih nekoliko poglavlja već govori dosta o tome). Za sam početak priča o nastanku Bokeljske mornarice.
DVANAEST VJEKOVA BOKELJSKE MORNARICE - ZBORNIK RADOVA
Prema kasnije zabilježenoj legendi o translaciji, na dan 13. januara 809. godine jedna grupa kotorskih mornara organizovano je otišla u malu lučicu Rose na ulazu u Bokokotorski zaliv i tu od mletačkih trgovaca otkupila i donijela u Kotor mermerni sarkofag sa moćima sv. Tripuna. Na mjestu gdje je sarkofag po treći put zaustavio odred mornara koji su ga nosili, kotorski građanin Andreaci (ili Andrea Saracenis) sa ženom Marijom sagradio je malu crkvu za smještaj moštiju Mučenika.
Podatak o odredu mornara koji su na samom osvitu IX vijeka otišli u Rose i donijeli sarkofag sa moćima sv. Tripuna prihvaćen je kao tradicionalni datum nastanka drevne staleške organizacije pomoraca, iz koje je nastala kasnija „Pia sodalitas navi‐culorum Catharensium“ (Pobožno društvo pomoraca Kotora) prvi put pomenuta 1353. godine, odnosno „Fraternitas divi Nicolai marinariorum de Catharo“ (Bratovština Sv. Nikole mornarâ u Kotoru), kasnije Kotorska i napokon Bokeljska mornarica, koja je svoj najstariji sačuvani Statut donijela 26. juna 1463. godine.
Bokeljska mornarica je kao strukovna organizacija pomoraca ovoga kraja vrlo aktivno učestvovala u svim vidovima i manifestacijama života, razvijajući prije svega pomorstvo kao osnovnu granu ekonomije, ali i doprinoseći razvoju svih ostalih oblasti kao što su kultura, prosvjeta, zdravstvo i druge. Međutim, u slučajevima ratnih nemira a oni su na ovim prostorima bili vrlo česti, Mornarica je postajala udarnaratna sila sa kojom su napadači morali računati,
pomorci su bili navikli da plove sakormilom u jednoj a sabljom u drugoj ruci.
U Kotoru, međutim, postoji i drevna, uporna tradicija o nastanku Mornarice u IX vijeku, pa prema tome i 12 vjekova postojanja Mornarice, dakle još iz vremena kada je grad bio vizantijska luka. Tradiciju, naravno, ne treba prećutkivati, ali ni prihvaćati je bez strogog naučnog kriticizma.
Tradicija, pozivajući se na kasnije prepise dokumenata, nije samo ovlašno spominjala IX v. kada je izveden otkup i prenos tijela gradskog zaštitnika sv.Tripuna, nego je navodila i ime bogatog gradskog trgovca, koji je sagradio prvu crkvu, vezujući sve to još i za četu mornara i igru Kola… Tradicija je tvrdila da se sve to dogodilo baš 13. januara 809. godine, da se spomenuti donator koji je zvao Andreacije Saracenis, a da su kotorski mornari bijelim maramicamai igrom pozdravili dolazak jedrenjaka sa svečevim tijelom.
Arheologija je potvrdila navedeni datum sa pronalaskom jedne ploče, na kojoj je, međutim, po‐red datuma, sačuvano samo ime kotorskog biskupa IX vijeka i ništa drugo…Slično tome, preko pronađenog sarkofaga, potvrđeno je i ime bogatog trgovca,donatora prvobitne crkve Andreacija Saracenisa.
Priča o mornarima i tadašnjoj igri Kola se, naravno, nije mogla arheološki potvrditi, iako je tačno da u igri Kola ima jasnog srednjovjekovnog simbolizma. Ipak, treba imati u vidu jednu bitnu činjenicu. Svako postojanje organizacije pomoraca u Kotoru ne znači i tadašnje postojanje organizacije tipa Kotorske mornarice. Jer gdje je god bilo pomorskog života i trgovine, morala je postojati i neka organizacija.
Ali srednjovjekovna Kotorska, ili kasnije Bokeljska mornarica, je od svog početka imala i neke svoje specifične karakteristike, a to su socijalno‐humana i vjerska komponenta.
I to je vidno istaknuto u navedenim spomenutim nazivima te organizacije XIV i XV vijeka. Gdje toga nema, uvijek može pa i mora, postojati neka čisto vojna, ili čisto stručna, ili trgovačka organizacija, ali ne mora biti i ova, čija Kotorska mornarica može biti nasljednik.
I vizantijski Kotor je imao, bez sumnje, svoju mornaricu, ali ova je, po svoj prilici, bila vojna i odbrambena organizacija. Isto tako, kada je Kotor imao svoje gradske galije još u XII v. morala je postojati neka mornarička organizacija,
ali nemamo nikakvih tragova da su u njoj bili vidno prisutni spomenuti socijalno‐humani i vjerski elementi.