Srednjovekovna Hrvatska

Pa ne; upravo je to mit. Nije to baš tačno što si napisao; u Crkvi Sv. Stjepana u Gospinom Otoku u Solinu je vrlo očigledno bila jedna grobnica hrvatskih vladara, između ostalog.

Ali šta je značajno bitnije; da li možemo da navedemo mesto rođenja ili grobove Petra Gojnikovića, Časlava Klonimirovića ili velikog župana Vukana I? Odgovor je negativan i sve to što se sa srpske strane spočitava hrvatskim ranosrednjovekovnim vladarima, može se primeniti — ako ne čak i više — na srpske.



Ne baš, mnogo ključnija je moja druga rečenica iznad.
Не баш имамо само једног хрватског крунисаног краља.
Немамо мошти нити једног владара.
Имамо Јована Владимира.
Тако да је ово бесмислено глупо и нетачно "ЧАК И ВИШЕ НА СРПСКЕ"!?
1 је више 0 свакако.
 
Не баш имамо само једног хрватског крунисаног краља.
Немамо мошти нити једног владара.
Имамо Јована Владимира.
Тако да је ово бесмислено глупо и нетачно "ЧАК И ВИШЕ НА СРПСКЕ"!?
1 је више 0 свакако.

Kakve sad crne mošti?

Koji hrvatski vladarke kanonizovani svetac?

Ovo je opet ono kada jako konfuzno pišeš da je otežano pratiti nit tvoje misli.
 
Kakve sad crne mošti?

Koji hrvatski vladarke kanonizovani svetac?

Ovo je opet ono kada jako konfuzno pišeš da je otežano pratiti nit tvoje misli.
Нисам ја то написао већ ти.

"Ali šta je značajno bitnije; da li možemo da navedemo mesto rođenja ili grobove Petra Gojnikovića, Časlava Klonimirovića ili velikog župana Vukana I? Odgovor je negativan i sve to što se sa srpske strane spočitava hrvatskim ranosrednjovekovnim vladarima, može se primeniti — ako ne čak i više — na srpske."

Ова реченица!
Промашен цео фудбал резултат 1:0 у корист српских (Јован Владимир)
раносредњовековних владара.
Ако додамо Стројимиров печат али ајд" нећу да опет подстичем хејт на Ђорђа Јанковића.
Мислим са око Зворника имамо прилично сигурне археолошке трагове раносредњовековниог насеља.
 
Jel moguće da se niko od vas neće osvrnit na moja dva upisa u kojima prozivam vaše stručnjake koji se bave lažima i manipulacijama koje sam i ja amater uspia zamjetit? Mene ste "razapali" radi jedne krive slike koju sam stavia i radi nje sam ispa doslovno pa prevarant i neznalica dok na ovakve ogromne i bezobrazne greške svojih ljudi niko od vas ni da trepne?

Za početak ponovo navodim tekst koji mi je Kotromanića sin preporučia i neshvatljivo mi je da jedan povjesničar koji je napisa ni manje ni više nego djelo "Istorija srpske ćirilice"(Petar Đorđić) može napravit jednu takvu početničku grešku i izostavit Povaljsku listinu kao primjer brzopisne ćirilice? Pretpostavljam da je on kao čovjek kojem je to posa i struka MORA znat za postojanje jednog takvog dokumenta šta me dovodi do zaključka da je listina namjerno izostavljena u njegovom obraćanju. A izostavljena je iz razloga šta u prvoj rečenici Đorđić navodi kako je u 14. stoljeću na dvoru kralja Milutina oformljen brzopis kao opće kancelarijsko pismo, al problem je u tome šta je Povaljska listina znatno starija(1250.), a kako i ona spada pod brzopisnu ćirilicu to onda ruši njegovu tezu o pismu koje je nastalo na dvoru srpskog kralja u 14.st.

Nije zgorega spomenit da Đorđić spominje Dub. i Polj. republiku kao primjere di se koristila ta vrsta ćirilice šta me dodatno navodi da je MORA bit upoznat i s Povaljskom listinom koja je s tog istog područja i među ljudima od struke poznata je od davnina. Pa ako se jedan vaš povjesničar(koji očito nije anonimac) ponaša ovako bezobrazno i iskrivljuje činjenice onda je mislim i više nego jasno kako i na koji način funkcionira vaše isčitavanje povijesti.


1000044177-jpg.1755835

Povaljska-listina.jpg


Može li mi neko od vas na jedan zdravorazumski način pokušat odgovorit i objasnit kako je Đorđić moga napravit jednu ovakvu grešku i izostavit Povaljsku listinu s popisa brzopisne ćirilice?
 
Poslednja izmena:
Još očitiji primjer kako neki vaši povjesničari ili stručni ljudi funkcioniraju je Neven Isailović autor rada Dve ćirilske isprave Ivana VI (Anža) Frankopana Omišanima u kojima on mrtvo ladno na dvadesetak strana piše o dvjema poveljama koje su napisane na ustavnoj ćirilici da bi za primjer tog pisma u svom "naučnom radu" postavia ni više ni manje nego primjere latiničnog pisma u kojima nema nikakvih tragova ustavne ćirilice osim možda u prvom redu druge povelje.
povelja-1-png.1755846

povelja-2-png.1755847
 
Kasnije sam dodatno bacia oko na njegov "rad" i primjetia da je on za te dvi povelje na ustavnoj ćirilici priložia ovaj vid dokaznog materijala koji je toliko sramotan da bi bilo bolje da je osta na ove dva primjerka originalne povelje jer se na ovaj način samo dodatno kompromitira:

Prva "povelja":
povelja ćir 1.png

povelja ćir 2.png

Druga "povelja":
povelja ćir 3.png

Postavljam isto pitanje ka i za prvi slučaj, može li mi neko od vas na jedan zdravorazumski način pokušat odgovorit i objasnit kako je Isailović moga priložit ove svoje "žbrljotine" za dokaz da su Frankopani koristili ustavnu ćirilicu i zar je stvarno mislia da to neće niko primjetit?
 
Može li mi neko od vas na jedan zdravorazumski način pokušat odgovorit i objasnit kako je Đorđić moga napravit jednu ovakvu grešku i izostavit Povaljsku listinu s popisa brzopisne ćirilice?

Тако што не схваташ Ђорђића и Поваљска листина није писана брзописом. То је уставна ћирилица.

Уставном ћирилицом су писане повеље у Хрватској, Босни и Србији, док се брзопис није почео котистити.

Ваљда је то очигледно и то ти каже у првој реченици.
 
Тако што не схваташ Ђорђића и Поваљска листина није писана брзописом. То је уставна ћирилица.

Уставном ћирилицом су писане повеље у Хрватској, Босни и Србији, док се брзопис није почео котистити.

Ваљда је то очигледно и то ти каже у првој реченици.
Mogu li dobit neki primjer ustavne ćirilice iz vrimena Poveljske listine da znam o čemu pričaš?

Ovaj drugi upis mi je malo nehvatljiv jer malo je jedna malo druga ćirilica bila službena na dvoru, al to mi sad i onako nije toliko bitno iako bi za početak zamolia ako može koji primjer te ustavne ćirilice iz vrimena Stjepana II Kotromanića?

PS zašto se u Srbiji naziva Stefan, ako se zna da mu je ime bilo Stjepan i koliko mi poznato sam se tako oslovljava i drugi su ga tako nazivali?
 
Mogu li dobit neki primjer ustavne ćirilice iz vrimena Poveljske listine da znam o čemu pričaš?

Ovaj drugi upis mi je malo nehvatljiv jer malo je jedna malo druga ćirilica bila službena na dvoru, al to mi sad i onako nije toliko bitno iako bi za početak zamolia ako može koji primjer te ustavne ćirilice iz vrimena Stjepana II Kotromanića?

PS zašto se u Srbiji naziva Stefan, ako se zna da mu je ime bilo Stjepan i koliko mi poznato sam se tako oslovljava i drugi su ga tako nazivali?


Ево шта каже Маргетић за Поваљску листину:

Franjo Rački prvi je objavio Povaljsku listinu. Već je on upozorio na to da se na prvi pogled čini kao da je taj dokument pisan 1885. god., no on je sastavljen 1250. god. Sastavio ga je "Ivan, kanonik prvostolne crkve spljetske", koji tvrdi da je tu ispravu vidio pisanu "u staru knigu". Rački je napomenuo da je to naša najstarija "cirilicom pisana" isprava. Inače, nastavlja Rački, ćirilica je "inače običnija bila u iztočnoj polovini našega naroda u zemljama iztočne crkve".3 Pisana je u Poljicama, gdje se nalazio samostan "reda sv. Benka", tj. da je pripadao redu benediktinaca.


1000044225.jpg


Каже да је Рачки доводио у питање њену датацију. Па сад....


КОд Ђорђића имаш објашеење брзописне и уставне. Скини књигу па прочитај.
 
PS zašto se u Srbiji naziva Stefan, ako se zna da mu je ime bilo Stjepan i koliko mi poznato sam se tako oslovljava i drugi su ga tako nazivali?
To je jedno te isto ime. Stefan, Stjepan, Stipan ili Štepan su oblici koji se tamo mogu naći kod Kotromanića. Baš kod Stjepana II se koristi oblik Stefan u tim poveljama koje su poslate.
 
To je jedno te isto ime. Stefan, Stjepan, Stipan ili Štepan su oblici koji se tamo mogu naći kod Kotromanića. Baš kod Stjepana II se koristi oblik Stefan u tim poveljama koje su poslate.
Све титуле краљ Србима Босном и Поморјем и западним странама. Дакле јасно прво да круна долази од Драгутина затим добија 2 круну од папе
Стефан је наследио свог оца на престолу након његове смрти у јулу 1461. године и постао је први босански краљ који је добио круну од Свете столице.
крај јуна 1463) владар из династије Котроманића, који је најпре био деспот Србије (1459),а затим и краљ Босне, Приморја, Хумске земље, Доњих Краја, Усоре, Соли, Подриња и Западних страна (10. јул 1461 — 5. јун 1463).
 
Нисам ја то написао већ ти.

"Ali šta je značajno bitnije; da li možemo da navedemo mesto rođenja ili grobove Petra Gojnikovića, Časlava Klonimirovića ili velikog župana Vukana I? Odgovor je negativan i sve to što se sa srpske strane spočitava hrvatskim ranosrednjovekovnim vladarima, može se primeniti — ako ne čak i više — na srpske."

Ова реченица!
Промашен цео фудбал резултат 1:0 у корист српских (Јован Владимир)
раносредњовековних владара.
Ако додамо Стројимиров печат али ајд" нећу да опет подстичем хејт на Ђорђа Јанковића.
Мислим са око Зворника имамо прилично сигурне археолошке трагове раносредњовековниог насеља.

Imaš jednog dukljanskog vladara bez glave i jedan pečat za kojeg ništa ne znaš. Ni otkud se pojavi na aukciji u Njemačkoj, apsolutno ništa.

I onda se praviš mutav kao da Krešimirov pečatnjak ne postoji, kao da suvremena zavjernica kralja Zvonimira ne postoji. O kamenim ulomcima da ne govorimo. Koliko tu stoji? Valjda negdje oko 15-0 za Hrvate
 
ZVONIMIROVA ZAVJERNICA
Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Sv. 1, Listine godina 743-1100. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Sakupili i obradili JakovStipišić i Miljen Šamšalović; uredio Marko Kostrenčić. Zagreb 1967., 139-141.

In nomine sancte et indiuidue trinitatis. Anno dominice incarnationis MLXXVI, indictione XIIII, mense octobri. Ego Demetrius, qui et Suinimir nuncupor, dei gratia Chroatie Dalmatieque dux, a te, domine Gebizo, ex apostolice sedis legatione domini nostri pape Gregorii potestatem optinens in Salonitana basilica sancti Petri sinodali et concordi totius cleri et populi electione de Chroatorum Dalmatinorumque regni regmine per uexillum, ensem, sceptrum et coronam inuestitus atque constitutus rex, tibi deuoueo, spondeo et polliceor me incommutabiliter completurum omnia, que mihi tua reuerenda iniungit sanctitas, videlicet ut in omnibus et per omnia apostolice sedi fidem obseruem; et quicquid hoc in regno tam apostolica sedes quam sui legati sanxerunt aut sanxerint, irreuincibiliter custodiam, iustitiam excolam, ecclesias defendam, primitie, decime omniumque ad ecclesias pertinentium procurator existam; uite episcoporum, presbiterorum, diaconorum, subdiaconorumque, ut caste et regulariter uiuant, prouideam; pauperes, uiduas atque pupillos protegam; parentele illicitam copulam destruens legitimam dotem anulo sacerdotisque benedictione constituam et constitutam corrumpi non permittam; hominum uenditionem contradicam atque in omnibus, que ad rectitudinis statum congruunt, deo auctore me equum exhibeam. Ducentorum quoque bizantiorum tributum meorum omnium consultu primatuum (!) sancto P.(etro) per singulos annos in resurrectione domini de mihi concesso regno persoluendos statuo; et ut post me regnaturi hoc idem perpetuo seruent, censeo, corroboro atque sanxio. Dono insuper, concedo atque confirmo apostolice sedi sancti Gregorii monasterium, cui Urana est uocabulum, cum omni suo thesauro. Scilicet cum capsa argentea reliquias sacri corporis eiusdem beati Gregorii continente, cum duabus crucibus, cum calice et patena, cum duabus coronis aureis, gemmis ornatis, cum euangeliorum textu de argento cumque omnibus suis mobilibus et immobilibus bonis, ut sancti P. legatis semper sit ad hospitium et omnino in potestate eorum, hoc tamen interposito tenore, ut nulli alii potestati detur, sed omni tempore sancti P. sit proprium, et a me meisque successoribus defensum atque ab omni homine liberum et securum. Cuiuscumque autem audatia temerario ausu prefatum monasterium ex assignato thesauro priuauerit, terribilem illam iudicis uocem, quam diabolus cum suis angelis auditurus est, audiat. Preterea, cum deo seruire regnare sit, uice beati P. et domini nostri pape Gregorii atque post se sessurorum in apostolica sede me tuis manibus committo et committendo hanc fidelitatem sacramento stabilio: Ego, inquam, Demetrius, qui et Suinimir, dei gratia et apostolice sedis dono rex ab hac hora in antea, sancto P. et domino meo pape Gregorio suisque successoribus canonice intrantibus ero fidelis. Et ut ipse siue post eum futuri pontifices siue legati eorum uitam aut membra perdant aut capiantur, neque in consilio neque in facto ero; et consilium, quod mihi crediderint, ad illorum dampnum scienter nulli intimabo. Regnum autem, quod mihi per manum tuam, donne (!) Gebizo, traditur, fideliler retinebo et illud suumque ius apostolice sedi aliquo ingenio aliquando non subtraham. Dominum meum papam Gregorium et suos successores atque legatos, si in meam potestatem uenerint, honorifice suscipiam et honeste tractabo et remittam; et undecumque me inuitauerint, prout potero, eis simpliciterque seruiam.

Matijević Sokol, Mirjana. "Zvonimir u diplomatičkim izvorima" U: Zvonimir, kralj hrvatski: zbornik radova. Ur: Ivo Goldstein, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta. Zagreb 1997., 52-55.


U ime svetoga i nedjeljivog trojstva. Godine Gospodnjeg utjelovljenja tisuću sedamdeset i šeste, indikcije četrnaeste, mjeseca listopada. Ja Demetrije, koji se zovem i Zvonimir, po milosti Božjoj vojvoda Hrvatske i Dalmacije, zadobivajući vlast od našeg gospodina pape Grgura, uveden sam u upravljanje kraljevstvom Hrvata i Dalmatinaca i postavljen za kralja zastavom, mačem, žezlom i krunom, od Tebe gospodine Gebizone, poslanika Svete Stolice u salonitanskoj bazilici svetoga Petra zajedničkim i složnim izborom čitavoga klera i puka; tebi se zavjetujem obećavam i obričem da ću ustrajno ispunjavati sve što meni tvoja časna svetost naloži; to jest da ću u svemu i po svemu čuvati vjernost Apostolskoj Stolici i da ću nepromjenjivo čuvati što god su u ovom kraljevstvu odredili ili budu odredili bilo Apostolska Stolica bilo njezini poslanici. Poštovat ću pravdu, čuvati crkve, bit ću upravitelj prvina, desetina i svega što pripada crkvama, bdjet ću nad životom biskupa, svećenika, đakona i podđakona kako bi pobožno i u skladu sa zakonom živjeli; zaštićivat ću siromahe, udovice i siročad, raskidajući nedozvoljene rodbinske veze utemeljit ću zakoniti brak (sklopljen) prstenom i svećeničkim blagoslovom i utemeljeni (brak) neću dozvoliti da se razori; protivit ću se prodaji ljudi i u svemu što je u suglasnosti s pravdom pokazat ću se nepristran uz Božju pomoć. Nakon dogovora sa svim svojim prvacima određujem da se Svetom Petru svake godine na Uskrs plaća tribut od dvije stotine bizantskih zlatnika u ime kraljevstva koje je meni povjereno a i zapovijedam, određujem i potvrđujem da i oni koji će nakon mene vladati isto to zauvijek obdržavaju. Osim toga dajem, predajem i potvrđujem Apostolskoj Stolici samostan svetoga Grgura koji se naziva Vrana s čitavim njegovim blagom, a to je srebrna škrinja u kojoj se čuvaju moći svetoga tijela istog blaženoga Grgura, dva križa, kalež i plitica, dvije zlatne krune ukrašene dragim kamenjem, tekst evanđelja u srebru; te sva pokretna i nepokretna njegova dobra, da uvijek bude gostinjac poslanicima Svetoga Petra i posve u njihovoj vlasti, uz ovaj dodatak da se ne preda nikakvoj drugoj vlasti nego da za sva vremena bude vlasništvo Svetoga Petra, te zaštićen od mene i od mojih nasljednika i slobodan i siguran od bilo kojeg čovjeka. Pak, bude li rečeni samostan bilo čija odvažnost lišila nečega od spomenutog blaga, neka čuje onaj strašni glas Suca kojega će čuti đavao sa svojim anđelima. Stoga, budući da kraljevati znači služiti Bogu, predajem se u tvoje ruke kao u (ruke) Svetoga Petra i gospodina našega pape Grgura kao i onih koji će poslije njega zasjedati u Apostolskoj Stolici i utvrđujem ovu vjernost polaganjem zakletve: Ja, Demetrije Zvonimir, po milosti Božjoj i darom Apostolske Stolice kralj od sada i unaprijed bit ću vjeran Svetom Petru i gospodinu mojemu papi Grguru kao i njegovim nasljednicima zakonito izabranim. Niti riječju niti djelom neće biti da on sam (papa) kao ni vrhovni svećenici koji će biti poslije njega niti poslanici izgube života niti da budu ranjeni ili uhvaćeni; a namjeru koja mi se povjeri neću na njihovu štetu nikome svjesno otkriti. Kraljevstvo pak, koje je meni od tvoje ruke predano, gospodine Gebizone, vjerno ću držati i nikada neću Svetoj Stolici oteti niti njega niti pravo na njega. Gospodina mojega papu Grgura i sve njegove nasljednike i poslanike ako dođu u moju državu s poštovanjem ću primiti, časno postupati i ispratiti, i odakle god me pozovu, koliko god budem mogao, iskreno ću im služiti.

Сад пошто смо толико вадили цревца од певца о Србима и ТРИБАЛИМА!?

Доведен на управљање краљевством Хрвата и Далматинаца!?
Ко су ти Далматинци!??
Нема Славоније.

Opet se praviš mutav, zna se tko su ti Dalmatinci. Samo kod vas je ostao mit da ste naselili potpuno praznu zemlju i stvorili etnički homogenu državu.

Da, nema Slavonije. A Vojvodina je bila u sustavu Srbije još otkad su Srbi podigli piramide u Egiptu.
 
Opet se praviš mutav, zna se tko su ti Dalmatinci. Samo kod vas je ostao mit da ste naselili potpuno praznu zemlju i stvorili etnički homogenu državu.

Da, nema Slavonije. A Vojvodina je bila u sustavu Srbije još otkad su Srbi podigli piramide u Egiptu.
Па ја питам овде краљ каже да је добио на управу краљевство Хрвата и Далмата?!
Славонију нигде не помиње!
Јован Владимир је владао више на територији данашње Албаније и Дукље и зову га српским краљем.
Обезглављен је и Милутин какве то везе има са животом.
Не постоји никаксв печат Крешимира IV нити отисак печата већ потпис и помен у повељи на основу чега се само претпоставља како је печат могао изгледати.
Пошто инсистираш на Дукљи која није њен словенски назив исту методологију можемо примднити на Хрватску, Далмацију и Славонију јер су то одвојене титуле у угарској круни.
 
Ево шта каже Маргетић за Поваљску листину:

Franjo Rački prvi je objavio Povaljsku listinu. Već je on upozorio na to da se na prvi pogled čini kao da je taj dokument pisan 1885. god., no on je sastavljen 1250. god. Sastavio ga je "Ivan, kanonik prvostolne crkve spljetske", koji tvrdi da je tu ispravu vidio pisanu "u staru knigu". Rački je napomenuo da je to naša najstarija "cirilicom pisana" isprava. Inače, nastavlja Rački, ćirilica je "inače običnija bila u iztočnoj polovini našega naroda u zemljama iztočne crkve".3 Pisana je u Poljicama, gdje se nalazio samostan "reda sv. Benka", tj. da je pripadao redu benediktinaca.


Pogledajte prilog 1756203

Каже да је Рачки доводио у питање њену датацију. Па сад....


КОд Ђорђића имаш објашеење брзописне и уставне. Скини књигу па прочитај.

Otkad je Rački objavia Povaljsku listinu 1881. prošlo je podosta vrimena i koliko mi poznato mnogi su stručnjaci dali svoj sud o njoj i svi je mahom smatraju autentičnom te je datiraju u 1250. Nisam primjetia da ima previše povjesničara koji danas osporavaju njenu starost pa ako imaš neki primjer slobodno navedi.

Doda bi još da je Rački objavia 1881. i njegovo dovođenje listine u kontekst s tim vrimenom nije iz razloga jer je on smatra da je "jučer" napisana jer u suprotnom ne bi korostia te riči. Pa i u tvom citatu stoji 1885. šta je 4 god nakon objavljivanja tako da ni teoretski ne može bit napisana te godine kad Rački navodno govori da je napisana(a sumnjam da bi on zabuca tako nešto obzirom da je prvi objavia). Uz to dodaje da se na prvi pogled čini kao da je taj dokument pisan 1885. god., no on je sastavljen 1250. god.

Da ne govorim kako ste do jučer svojatali Pov. listinu i onda nije bilo spora ili dileme kad je napisana, al čim ne ide u prilog traži se način da se prikaže krivotvorinom..

Šta se tiče Đerčića mislim da nema potribe da čitam knjigu pored zdravih očiju koje mi kažu da postoji ogromna razlika između ustavne ćirilice kakva se u to vrime koristila u Srbiji i da Povaljska listina nikako ne može bit ista verzija ćirilice poput Povelje Stefana Prvovenčanog manastiru Žiči:
1200px-Povaljska_listina.JPG

Manastir_%C5%BDi%C4%8Da%2C_povelja_manastiru_%C5%BDi%C4%8Da.jpg


Zar tebi i ostalima Povaljska listina ne izgleda kao primjer brzopisa i zar ne uviđate razliku u odnosu na Povelju manastiru Žiči koja je pisana ustavnom(ili vašom tadašnjom verzijom) ćirilice?
 
Otkad je Rački objavia Povaljsku listinu 1881. prošlo je podosta vrimena i koliko mi poznato mnogi su stručnjaci dali svoj sud o njoj i svi je mahom smatraju autentičnom te je datiraju u 1250. Nisam primjetia da ima previše povjesničara koji danas osporavaju njenu starost pa ako imaš neki primjer slobodno navedi.

Doda bi još da je Rački objavia 1881. i njegovo dovođenje listine u kontekst s tim vrimenom nije iz razloga jer je on smatra da je "jučer" napisana jer u suprotnom ne bi korostia te riči. Pa i u tvom citatu stoji 1885. šta je 4 god nakon objavljivanja tako da ni teoretski ne može bit napisana te godine kad Rački navodno govori da je napisana(a sumnjam da bi on zabuca tako nešto obzirom da je prvi objavia). Uz to dodaje da se na prvi pogled čini kao da je taj dokument pisan 1885. god., no on je sastavljen 1250. god.

Da ne govorim kako ste do jučer svojatali Pov. listinu i onda nije bilo spora ili dileme kad je napisana, al čim ne ide u prilog traži se način da se prikaže krivotvorinom..

Šta se tiče Đerčića mislim da nema potribe da čitam knjigu pored zdravih očiju koje mi kažu da postoji ogromna razlika između ustavne ćirilice kakva se u to vrime koristila u Srbiji i da Povaljska listina nikako ne može bit ista verzija ćirilice poput Povelje Stefana Prvovenčanog manastiru Žiči:
1200px-Povaljska_listina.JPG

Manastir_%C5%BDi%C4%8Da%2C_povelja_manastiru_%C5%BDi%C4%8Da.jpg


Zar tebi i ostalima Povaljska listina ne izgleda kao primjer brzopisa i zar ne uviđate razliku u odnosu na Povelju manastiru Žiči koja je pisana ustavnom(ili vašom tadašnjom verzijom) ćirilice?
Razlika je ogromna, jedno je dalmatinska a ovo drugo raska ćirilica.
To je kao nebo i zemlja.
Inače Dalmatinci i Rašani su se sporazumevali preko ovlašćenog prevodioca
 
Usput ponavljam svoje pitanje ako je nekima promaklo: može li mi neko od vas na jedan zdravorazumski način pokušat odgovorit i objasnit kako je Isailović moga priložit one svoje "žbrljotine" za dokaz da su Frankopani koristili ustavnu ćirilicu i zar je stvarno mislia da to neće niko primjetit?

Ovo su ozbiljne stvari jer ja sam forumsko štrapalo čiji će se upisi sutra zaboravit, al ovakvi ka Isailović vam kreiraju mišljenje, a ono se zasniva na ovakvim jeftinim lažima i trikovima. A nije daleko ni Đerčić koji je valjda još veći autoritet pa opet sebi dozvoljava da onako manipulira s povjesnim činjenicama.

Stvarno ne znam šta više reć osim da vam je povijesna građa prepuna neistina s kojima su vam zadnjih 200 god punili glave, al u današnje vrime to više ne prolazi i toga morate bit svjesni. Bez uvrede šta bi se reklo u nas ;)
 

Back
Top