Ovde sam spominja nešto o
Povaljskom pragu, a ne ploči kako sam napisa i navea te krivi trag
Pokušat ću nać nešto više o Povaljskoj listini zasad toliko iz onog teksta šta je Kotromanić stavia:
"Povaljski kartular nije bio velik, pa je kanonik Ivan za prepisivanje uzeo samo jedan oveći list skupe kože-pergamjene. Dapače, htio je da mu svestane na prvu stranu lista. O svom poslu sam kaže na kraju dokumenta:»
Čto vidih’ pisano u staru knjigu, to pisah’« , tj. naglašava da je vjerno prenio sav bitni sadržaj, jer nije baš doslovno sve prepisao."
"Na temelju toga se smije sa sigurnošću zaključiti, da je hrvatski jezik kanoniku Ivanu bio materinskijezik, što je jedan od dokazao u to doba poodmaklom pohrvaćivanju nekoć romanskog Splita. Još je jasnije, da su povaljski benediktinci bili Hrvati, a ne Romani. Druga je stvar s pitanjem, koji su oni jezik upotrebljavali u službi Božjoj. Dok je Ivan Ostojić smatrao, da su benediktinci u Povljima bogoslužje vjerojatno obavljali na staroslavenskom jeziku iz glagoljskih knjiga, prema tomu da su bili glagoljaši poput onih u Baškoj i u Omišlju na otoku Krku, ili onih u samostanu sv. Kuzme i Damjana na otoku Pašmanu, Vrana dolazi do suprotnih zaključaka. Smatra da bi se u tom slučaju u hrvatskom tekstu Povaljske listine više osjetio utjecaj staroslavenskog jezika bogoslužnih knjiga i da bise očitije odrazile njihove glagoljske tradicije i u grafiji. Po njegovu suduoni su bili vjerojatno školovani na latinskom jeziku i taj jezik upotrebljavali u crkvi, a pod vlašću i kulturnim utjecajem omiških Kačića upoznali i ćirilicu pa se njom služili u javnom životu, a možda i u svojim privatnim administrativnim poslovima. Pitanje i dalje ostaje otvoreno i možda nikad neće biti do kraja riješeno."