Hajde još jednom:
1)
R rukopis. Čuva se u Veneciji, biblioteci Đustinijanija Rekanatija, signatura
Class. VI 865, Cod. XII. Pisar je Đan Đakomo Bertoloti iz Parme (rođ. 1460, umro posle 1530). Prepis, koji je ujedno i najstariji, nastao vrlo malo nakon Marulićevog autografa, nalazi se na folijama 25v-33. Na početku je naslovljen kao
Regum Delmatis atque Croatis gesta a Marco Marulo, Spalatensi patritio, Latinitate donata (
Dela kraljeva Dalmacije i Hrvatske, latinštinom obdarena po Marku Marulu, splitskom patriciju).
2)
A rukopis. Čuva se u Ambrozijanskoj biblioteci u Milanu, S. 98 sup., fondo Gian Vincenzo Pinelli, misc. saeculi XVI. Prepis Marulićevog prevoda nalazi se na folijama 296-304v. On je naslovljen tu sa
De gestis regum Dalmatiae et Croatiae (
O delima kraljeva Hrvatske i Dalmacije).
Kako ti nije palo na pamet da pitaš npr. zašto Pribojević menja naslov, zašto uvek naopačke? Pribojević je pisao u pa slovenskom ili sveilirskom duhu, valjda je logično da u skladu sa tim i nazove delo?
Evo ti jednog rukopisa, dani pre nego što je Lučićeva knjiga izašla:
Pogledajte prilog 1480115
https://digi.vatlib.it/view/MSS_Vat.lat.7019
Vidiš li šta piše ovde?
Regum Dalmatiae et Croatiae gesta
Isto što stoji i u Bertolotijevom rukopisu.