- Poruka
- 17.625
If DAI's kastra oikoumena does not designate inhabited towns, but ecclesiastical centers instead (in 6th century is mentioned Bestoen bishopric with several episcopal centers that belonged to Salonitan Archdiocese[23][24][25][26]), as theorized by late Tibor Živković, the two towns in question might be Bistua (Zenica or Vitez) and Martar (probably Konjic).[18] The existence of such centers is argued by Živković as evidence it was an independent state before 822.[27] By the late 9th and early 10th century, Bosnia was mostly Christianized by Latin priests from the Dalmatian coastal towns, though remote pockets remained unreached.[28] After the East–West Schism (1054) the bishopric of Bosnia was Roman Catholic under jurisdiction of the Archbishop of Split (since the 12th century under Roman Catholic Diocese of Dubrovnik).[29]
Bosanska crkva je mogla biti odmetak samo od Rima i Salone-Splita, ničega drugog i drugih struktura.
Splitska nadbiskupija nikada nije imala crkvenu jurisdikciu nad bosanskim biskupom. Isto kao sto karlobag nikada nije bio pod podgorickom jurisdikcijom. Nikada. Bosna je crkveno stvorena pod podgorickom nadbiskujom. Kada Bosna padne pod vlasti stranog vladara, biskupija postaje kao nadbiskupija, nezavisna i odana novom vladaru. A po svojoj istoriji je u dogmatskom jedinstvu sa Podgoricom, jer joj je to majka crkva.
Kada dolazi novi vladar i osvaja teritoriju, crkva vec postoji, ima svoju strukturu. Ona ostaje, ne mjenja dogmu i dogmatsku pripadnost. Mjenja samo odanost caru, odanost novom vladaru, i postaje nezavisna kao nadbiskupija na tom prostoru jer ne moze biti pod nadbiskupijom koja je u stranoj drzavi i odana nekom drugom Caru. Iz tog razloga i postoji Vatikan, kao dogmatska i crkvena majka raznih nadbiskupija koje su pod raznim vladarima, oni nisu ni pod kim osim pod Papom. Tako da lokalne nadbiskupije nemaju problem dva vladara.
