Na koje točno slučajeve misliš, ne znam sve ženidbe napamet?
Treba vidjet cijeli kontekst situacije, a ne samo ženidbu. Bizant se nakon Dušana Silnog i mogao naći u ulozi srpskog vazala, zašto ne? Pa Srbija je pokorila grčke prostore tada, a kasnije mu je upravo Srbija došla glave, pitanje je pomalo suvišno. Ako misliš na neki brak u tom periodu, nakon srpske invazije na grčke zemlje, moguće je, ali treba vidjet na šta točno misliš. Za Mletačku Republiku teško, jer nema nikavog razloga za vazalstvo Venecije prema Srbiji, možda griješim, navedi i za to slobodno primjer, da pravično odsječemo istorijsku presudu...
Što se tiče Hrvatske i Dušana Silnog, njegova ponuđena sestra, hrvatskom banu, bila je u kontekstu garancije, da životom svoje rođene sestre, koja je u Hrvatsku poslana kao taoc, garantira da želi mir sa Hrvatskom, i da je spreman vojskom ratovati za interese Hrvatske, što je također radio, jer je kasniji napad na Bosnu bio u interesu hrvatskog bana kojem je Bosna popalila teritorije. Hrvatska je bila opasna za Dušana, politički i vojno, i tražio je garancije mira sa Hrvatskom...
Politički je bila opasna iz dva razloga. Prvo - tada nije jasna korelacija Dušana sa Mongolima - kako da znamo da sutra neće banut 100 000 Mongola ovdje, na strani Dušana, u ime Dušanovog oca? Dušan je zato tražio čvrsto jamstvo, da ga ništa iz hrvatskog sistema vlasti neće opet napasti, kao što mu se dogodilo da ga je, za trajanja unutarnjih sukoba u personalnoj uniji, napala Bosna, dok je bio mlad i još samo princ, i otela mu kompletan Hum. Dušan je logički želio spriječit potencijalno još gori napad iz tog smjera, u koji bi se uključila i sama Hrvatska, ili čak i Slavonija. Drugi politički razlog je taj što je Dušan krenuo osvajat zemlje po Grčkoj, na koje je tada Papa položio ruku, jer su križari prije toga obnovili Bizant i otišli, pa se podrazumjevalo da je taj prostor nakon toga pod zaštitom Rima, i u poslušnosti Rimu, barem političkoj poslušnosti, ako već nije u vjerskoj poslušnosti. A Hrvatska je nasnažnija Papina sila u europi, i geografski najbliža Dušanu. Jer u bilo kojem trenutku odnosi Hrvatske, Bosne i Slavonije mogli su biti konsolidirani, i unutarnji sukobi prekinuti, i onda se moglo dogoditi da, dok Dušan glavninom srpske vojske hara po grčkim zemljama, u samu Srbiju, iz drugog smjera, u Papino ime, upadne 90 000 konjanika iz Hrvatske, Dalmacije , Slavonije i Bosne, plus još 30 000 konjanika križara iz Bijele Hrvatske. E pa, to je pomalo nezgodno, zar ne? Dakle, Hrvatska je bila i vojno opasna za Dušana. Tako da u kontekstu visoke napetosti, ovo garantiranje životom vlastitom sestrom, koja je poslana kao taoc u Hrvatsku, ako ćemo biti pošteni, najbliže treba tumačiti kao odnos nalik vazalnom. Ali, istina je i to da, u ovom slučaju, nije bilo formalnog vazalnog odnosa Srbije prema Hrvatskoj, kao u slučaju Cara Lazara, par desetljeća kasnije, čija je Srbija postala i formalni vazal Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva...
"CAR DUŠAN, hrvatski vazal..."
Pogledajte prilog 1192011
i %$#!@ ti materina
