Čitam vrlo dobro, ne sekiraj se ti za mene......
Pa da je to istina, ne bi posle 5 puta 6. put prvi put pročitao nešto, a onda opet po 7. put postavljao isto pitanje, tako da i neće biti.
Postavio si pečat na grčkom jeziku gde stoji arhont Petar i naziv Dioklija, te time dokazuješ postojanje nekakve dukljanske države koja nije bila grčka a ni srpska.
Npr. ovde je prilično evidentno da čak ni objavu koju si citirao, tj. prethodne, nisi pročitao; da jesi zasigurno ne bi napisao
postojanje nekakve dukljanske države koja nije bila grčka, jerbo u mojoj poruci se govori doslovno posve suprotno:
Moguće je, naravno, da Petar nije bio potpuno suvereni vladar. S obzirom na geopolitičke okolnosti, nekako bismo očekivali upotrebi latinskog (jezika i pisma) na području dioklitijske državice, ali sva tri natpisa su vrlo jasno na grčkom jeziku (tek će se na latinski preći u vreme Đorđa, sina kralja Bodina), sa izuzetkom natpisa na ostacima zidina koji je dvojezičan. Dakle natpis je dvojezični, a pečati samo na grčkom [do Đorđa Bodinovog, prim.], na kojem se nalazi arhontska titula, takođe vrlo jasno iz grčkog jezika i romejske ceremonijalne nomenklature. To znači da je sasvim moguće da je arhont Petar (iliti tzv. „Petrislav“ Popa Dukljanina) bio u to vreme u nekom svojstvu podvrgnutosti romejskom caru kao vrhovnom suverenu (Jovanu I Cimiskiji (969-976) i/ili Vasiliju II Bugaroubici (976-1025)).
Pečati su
doslovno identični, na grčkom jeziku, sadrže hrišćanske motive i nazive vladara i teritorije a istraživači smatraju da je reč o vladarima slovenskog porekla.
Dakle da li je i Helas bila nezavisna država kao što to tvrdiš za Diokliju?
https://www.doaks.org/resources/seals/byzantine-seals/BZS.1958.106.996
Bože gospode. Osim što ne čitaš kada neko drugi piše na Krstarici, ne čitaš ni sa pažnjom šta sam pretražuješ.

Ti pečati totalno nisu identični; na aversu se čak nalazi tu raspeće sa monogramom, a ne reljef Sv. Đorđa ili nekog sveca.
Vrati se ne koliko stranica unazad. Prouči Knjigu o ceremonijama i kako se koristila titula
arhont. Citat iz glave 48 koju smo, očigledno, nedovoljno puta postavljali:
A i dobio si odgovor na to pitanje, već nekoliko puta do sada. Glava 48. II knjige Knjige o ceremonijama:
Pogledajte prilog 1145116
εἰς τὸν ἄρχοντα Χρωβατίας· εἰς τὸν ἄρχοντα Σέρβλων· εἰς τὸν ἄρχοντα τῶν Ζαχλούμων· εἰς τὸν ἄρχοντα τοῦ Κανάλη· εἰς τὸν ἄρχοντα τῶν Τραβούνων· εἰς τὸν ἄρχοντα ∆ιοκλείας· εἰς τὸν ἄρχοντα Μωραβίας. ἐπιγραφὴ εἰς αὐτούς· "κέλευσις ἐκ τῶν φιλοχρίστων δεσποτῶν πρὸς τὸν ὁ δεῖνα τὸν ἄρχοντα τῆσδε".
Архонту Хрватске, архонту Срба, архонту Захумљана, архонту Конавља, архонту Травуњана, архонту Дукље, архонту Моравије, са натписом: „наредба од христољубивих господара томе и томе архонту те и те области“.
Arhont je titual koja se često koristila da se označe drugi, susedni vladari. Arhontima su nazivali i bugarske careve i još mnoge druge; u Porfirogenitovom Spisu o narodima se i onaj čije ime ne znamo, koji je doveo Srbe na Balkansko poluostrvo, naziva
nepoznatim arhontom. Ta titula nije prestižna, preterano, a tako se i koristila.
Arhontima su nazivani i feudalni gospodari Jermenije i razni drugih poglavari. Npr. ti tzv. Servoti, koje još zovu Crni momci, prema Kavkazu, a za koje su neki razmišljali bi li mogli možda imati neke veze sa srpskim etnonimom, kaže se da im vlada trojica
arhonata.
εις τον αρχοντα του Κοκοβιτ, Αρμενια· εις τον αρχοντα του Ταρὼ, Αρμενια· εις τον αρχοντα του Μωεξ, Αρμενια· εις τον αρχοντα του Αυζαν, Αρμενια· εις τον αρχοντα του Συνης, Αρμενια· εις τον αρχοντα του Βαιτζὼρ, Αρμενια· εις τον αρχοντα του Χατζιενης, Αρμενια· εις τους γʹ αρχοντας των Σερβοτιων των λεγομενων Μαυρα παιδια· επιγραφη εις παντας τους προειρημενους· "κελευσις εκ των φιλοχριστων δεσποτων προς τον ο δεινα αρχοντα τουδε.
Vladaru Kokovita, Jermenija. Vladaru Tarona, Jermenija. Vladaru Moeksa, Jermenija. Vladaru Auzana, Jermenija. Vladaru Sine, Jermenija. Vladaru Bajcora, Jermenija. Vladaru Hacijene, Jermenija. Trojici vladara Serbota, koji se nazivaju crnim momcima. Protokol svima ovim navedenima: „Naredba od hristoljubivih gospodara tom vladaru toga.“
Takođe za jedan prikavkaski narod za koji se smatralo da bi mogli možda imati veze sa Srbima, Sarvani (smešteni između Alanije i Canarije), gospodar im je titulisan
arhontom, kao i mnogi drugi i podosta daleko van domašaja moći Vizanta.
εις τον αρχοντα Αλβανιας· εις τον αρχοντα των Κρεβαταδων, ηγουν τον λεγομενον Κρεβαταν· εις τον αρχοντα Κηδωνιας· εις τους αρχοντας Τζαναριας· εις τον αρχοντα του Σαρβαν, οιτινες κεινται μεσον Αλανιας και Τζαναριας· εις τους αρχοντας Αζιας, εν ω εισιν αι Κασπειαι πύλαι· εις τον αρχοντα Χρύσα· εις τον αρχοντα Βρεζαν· εις τον αρχοντα Μωκαν; ιστεον, οτι απο Μωκαν εστιν η Μαιωτης λιμην; επιγραφη εις παντας τους προειρημενους· κελευσις εκ των φιλοχριστων δεσποτων προς ο δεινα τον αρχοντα τησδε
Vladaru Albanije. Vladaru Krebatada, koji se nazivaju Krebatanima. Vladaru Kedonije. Vladaru Canarije. Vladaru Sarbana, koji se nalaze između Alanije i Canarije. Vladarima Azije, kod Kaspijskih vrata. Vladaru Hrisa. Vladaru Brezana. Vladaru Moka - prema tome, Mokima kod kojih počinje Jezero Majotide. Zapis svima njima ide ovako: „Zapoved od hristoljubivih gospodara tom vladaru tog mesta.“
Da se malčice i vratimo temi, jer se od nje uudaljavamo...u ovom citatu nalazimo nedaleko od Sarvana narod Krevatada, za koji se u tekstu kaže da sami sebe nazivaju Krevatanima. Slično kao u kontekstu Srba, i u slučaju ovog plemena neki smatraju da možda postoje neke veze sa etnonimom Hrvata.
Poreklo reči „arhont“ antičko je i označavalo je u suštini najvišeg magistrata neke države. Ali u kontekstu univerzalističke ideologije Rimskog carstva, svi su
arhonti obični i nalaze se
ispod jedinoga cara, tako da u tom kontekstu treba i posmatrati titulisanje tih ličnosti. Pozicija arhonta Petra, ukoliko je ona bila nešto drugačija, ni na koji način ne menja to.
P. S.
@Kažu "strani plaćenik" hoće li sada biti
dobro, ali hajde sada nabroj bez DAI, DC, i ostalih izvora, ali sad hadje i bez pečata dukljanskih vladara, neki izvori radi razloga X. 
Ili će biti, pošto je nemoguće da postoji nešto što bi potvrdilo ono u šta Kosta ne veruje, a pečati kneza Petra upravo to čine, hoće li se i pečati priključiti čuvenoj kolekciji
umetnutoga. Kao i svaki drugi izvor koji mu se ne sviđa.
