Mislim da sam neke radove već stavlja, al ponovit ću šta govore pametniji od mene na temu Povaljske listine(radovi su još iz 80ih god prošlog stoljeća pa imajte i to na umu):
POVALJSKA LISTINA I POVALJSKI PRAG
Rečeno je da je stari kartular, pa prema tome i listina iz g. 1250. »zasnovan«(tako se izražava prof. Vrana) na ispravi kneza Brečka iz g. 1184. Ove se godine navršava točno 800 godina od izdavanja te Brečkove isprave, što je povod i crkvenim spomen-svečanostima u Pučišćima i u Povljima, a isto tako povod predavanjâ i svečanosti održanih početkom jeseni u Zagrebu i na Braču u organizaciji JAZU i Bračke općine. Ta se Brečkova isprava nije sačuvala u originalu, pa ni u prvom prijepisu u starom kartularu, nego u drugom prijepisu na Listini gdje se nalazi barem njezin bitni dio. Listina je od originala i prvog prijepisa mlađa samo za otpriliike pedesetak godina: prvog prosinca ove godine navršit će točno 734 godine!
Općenito se smatra da su i originalna isprava kneza Brečka iz g. 1184, a onda i prvotni kartular bili sigurno pisani hrvatskim jezikom, a po svoj prilici i ćirilicom kao i od njih nastala Povaljska listina. Ako je to točno, onda u Povaljskoj listini imamo, doduše ne u izvorniku, ali ipak u vrlo starom, gotovo suvremenom prijepisu sačuvan najstariji ćirilski dokument i s hrvatskog i sa srpskog područja, uopće.
S obzirom na izgled slova, na pismo Listine, svi koji su o njoj pisali ističu ljepotu i čitljivost. Josip Vrana na temelju toga zaključuje, da je i pisar, splitski kanonik Ivan, prošao «dobru ćirilsku školu s prilično ustaljenim tradicijama«, iako je inače bio čovjek ondašnje temeljite latinske izobrazbe. Po njegovu sudu to nije nipošto jedini ćirilski dokument što ga je kanonik Ivan napisao, samo što se drugi nisu sačuvali. Njegov tip pisma ima najviše zajedničkih crta s tzv. kancelarijskom uncijalom ili ustavom, dakle s pismom svjetovnih ćirilskih isprava, a ne crkvenih liturgijskih knjiga. Njegova se grafija uglavnom podudara s osnovnim crtama grafije ćirilskih isprava skonca 12. i prve polovice 13. st. na čitavom zapadnom području ćirilice, a to su: Dalmacija, Bosna, Zahumlje, Travunja i Zeta, naglašava Vrana. Na tom će se području, dodajmo mi, tijekom nekoliko slijedećih stoljeća, od 13. do 15, razviti posebni ogranak ćirilice, tzv. bosančica koju su Poljički statut i Marulićev krug u Splitu nazvali »pismo arvacko«. To je pismo u srednjoj Dalmaciji, pa i na Braču, bilo u upotrebi uz latinicu sve do 19. st.
Neke se osnovne grafijske značajke tog kasnijeg posebnog zapadnog tipa ćirilice zapažaju već na Povaljskom pragu i u Povaljskoj listini, kao i nanekim drugim natpisima i dokumentima iz istog vremena u Dubrovniku i Bosni.
Neka pitanja Povaljske listine
Kao osobito važnu činjenicu Vrana ističe da se u Povaljskom natpisu opetovano koristi mladi oblik slova "u", tj. "8", dok se inače u to doba za slovo "u" upotrebljavalo "oy".
Dodajmo da Vrana naglašava da se pisanjem slova "Ћ" i "Є" za glavne skupine "ja" i "je" u ćirilskim spomenicima produžuje "glagoljska tradicija, i neke druge osobitosti koje su iz glagoljice prešle u ćirilicu, osobito slovo "Ψ" za "ć". Ali, po Vrani to neznači da bi grafija Povaljske listine nastala "isključivo pod utjecajem hrvatske glagoljice" jer se u toj listini još uvijek upotrebljava slovo "Ы", i to najčešće u osnovnom dijelu glagola "byti". Još je jači, nastavlja Vrana, utjecaj latinične grafije u pisanju poluvokala. On se piše slovom "i", a vrlo rijetko slovom "e". Iz toga proizlazi da su se slovom "i" pisala dva glasa, tj. "i" i poluglas"ь". Prema Vraninim raščlambama proizlazi da je inače poluglas "ь" postao ekvivalent i zaslovo "Ы". Grafija je Povaljske listine uopće vrlo nejedinstvena. Vrana se pita proizlazi li to iz grafijskih osobina same Listine ili njezina predloška. Vrana čak dopušta mogućnost da je pisana djelomično latinicom, a djelomično ćirilicom.
ČAKAVSKE CRTE POVALJSKE LISTINE
Povaljska je listina jedan od najstarijih jezičnih spomenika nastalih na hrvatskom području i na narodnom jeziku, te nije čudo da je dosad pobudila dosta pažnje u znanstvenim krugovima. Napisana je1250. godine, očito na temelju starijeg predloška. To je vrijeme početak onog razdoblja u razvoju hrvatskoga jezika u kojem se počinju javljati crte po kojima će se kasnije razlikovati njegovi dijalekti. Listinu je za brački povaljski samostan prepisao i ovjerio Ivan(Ioannb), kanonik splitskoga kaptola i zaprisegnuti pisar hvarskoga biskupa, po svoj prilici domaći čovjek. Budući da je nastala na području koje sasvim sigurno pripada čakavštini, to ćemo one njezine crte koje se inače smatraju čakavskima, premda mogu biti još nečije, promatrati kao čakavske. Samu pak listinu možemo smatrati prvim poznatim čakavskim tekstom. Međutim, kako je listina nastala u kraju gdje su nekoliko stoljeća živjela u bliskom dodiru dva raznorodna jezika (jedan romanski i jedan slavenski) i gdje su su postojale dvije različite kulturne i pisarske tradicije (latinska i crkvenoslavenska), nije se čuditi što u njoj ima dosta grafijskih, ortografskih i jezičnih nepoznanica, premda ih nema onoliko koliko se činilo ranijim istraživačima.
U vezi s pisanjem poluglasa u Povaljskoj se listini može nazreti još jedna i danas živa čakavska crta — naime da kratki slog ri, osobito u prefiksu p r i-, prelazi u sekundarni slogotvorni r:
Gubljenje početnog i u prefiksu iz- nije ni inače dosljedno zahvatilo srednjodalmatinske čakavske govore, pa se tako u tekstu listine dosljedno čuva u primjeru iskupivbši se, a vjerojatno se radi o gubljenju početnog i u nečitkom primjeru podbzdav ...AZ.
Potvrđena je karakteristična čakavska crta ra > re:
Za čakavštinu Povaljske listine, ukoliko se ne radi o pisarskim greškama, značajna je još jedna suglasnička pojava. Radi se o primjerima kraja (za krala) i zeme, pored zemle (i zmle) na više mjesta.
Premda se ti primjeri mogu svesti na pisarske greške, treba ih imati naumu, jer ako se ne radi o pogreškama, bila bi to najranija poznata potvrda čakavske pojave l > j
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Na osnovu pročitanog ja ću se posut pepelom i reć da ne nalazim nigdi(osim wikipediji) podatak da je Povaljska listina napisana brzopisnom ćirilicom već samo ćirilicom. S tim da je to opet bila naša verzija ćirilice u kojoj se osjeća utjecaj glagoljice, ali isto tako i naznake tog brzopisa(hr ćirilice, bosančice) koji će se razvit u 13.st. na području Dalmacije(a nakon toga se proširit i na Bosnu, Zahumlje, Duklju/Zetu i još poneko područje koje se na njih naslanja).
Šta se tiče jezika u radovima ima dovoljno izvučenih citatata u kojima se jasno vidi da je napisana na hr.jeziku u kojima ima dovoljno naznaka čakavštine. Obzirom na vrime kad je napisana(i jezik i pismo u povojima i tek se stvaraju) nije za čudit se šta to još uvik nije čista čakavština, isto ka šta nije pisana ni "klasičnim" brzopisom, al naznake jednog i drugog su više nego očite u samoj listini(bar autori tako smatraju).
Oni koji će pročitat ove radove mogu vidit da ima dijelova teksta koji mi možda ne idu u prilog(pogotovo ako će se izvlačit iz konteksta), al to je ponajprije jer autori nisu navijački obojeni nego pišu bez kompleksa ili straha oće li im neki kolega izvuć tu jednu rečenicu i nabit im je slavodobitno na nos. Ne kažem ni da je sve napisano sveto pismo, al virujem da dobar dio toga stoji jer se ne radi o ekipi sa šanka već o ljudima koji su posvetili život upravo tome o čemu pišu u ovim člancima. Upravo radi toga ćete i primjetit kako su oko nekih stvari oprezni i idu toliko daleko da neke riječi, slova ili izraze(iako se ponavljaju) pripisuju kao moguću grešku pisara. Tako oni, za razliku od nas, funkcioniraju.