Srednjovekovna Hrvatska

Onaj koji se potpisao kao Hrvat je Stjepan iz okolice Varaždina.
Neznalico, čovek se zvao
István Pethő de Gerse
što se na latinskom pisalo kao
Stephanus Petheo de Gersse.

1733089671882.png

Izvoli, objasni kako je taj Mađar István Pethő de Gerse Hrvat po nacionalnosti? Da te podsetim, navodna "hrvatska nacionalnost" Dubrovčanina Andree Paola Logmađija, upisanog odmah ispod ovog Mađara je poenta, zar ne?
 
Pomalo je haotično sa svim ovim istorijskim referencama, idejama i asocijacijama za koje bih rekao da nisu baš dovoljno strukturirane ali, ako ne grešim, suština može da se svede na problem percepcije okupacije i na kritikovanje modernih nacionalnih narativa koji unose privid kontinuiteta i naknadno prilagođavaju istorijske činjenice radi opravdavanja sadašnjih političkih ili nacionalnih ideologija. Percepcija osvajača i porobljene strane nikad ne može da se uskladi - ono što jedna strana doživljava kao legitimnu vlast, druga može da vidi kao uzurpaciju ili okupaciju. Dovodi u pitanje da li bi i dalje bilo opravdano govoriti o okupaciji, ako bi osvajanje trajalo dovoljno dugo kao u slučaju Osmanlija. U slučaju Hrvatske, pitanje je da li je njenu istoriju bolje tumačiti kao deo istorije Ugarske, ili kao zasebnu priču kroz prizmu regnuma ili državnosti.

Znači, ispada da je hteo da kaže da se slaže?
 
Uglavnom, da ne čekamo dežurnog trola, Andreas Paulus Logmagi Raguseus iliti Andrea Paolo Logmagi (Logmađi) Raguseo je postao je hrvatski vlastelin ("Nobilis Croata") tako što je njegov otac, Dubrovčanin Giovanni Logmagi Raguseo dobio 1612. (samo 4 godine pre ovog upisa koji je iz 1616) od grofa Keglevića selo Radoboj kod Krapine kao vlastelinski posed.

1733090321999.png


Prema tome,da zajključimo, i Dubrovčanin i Mađar su postali hrvatska vlastela tako što su u Hrvatskoj imali posede.

1733090274224.png

Radoboj​





Isprava koja je sačuvala uspomenu na stanovnike Radoboja prije četiri stoljeća, pa se time uvrstila u najstarije spomenike ovom naselju, nastala je na vlastelinstvu Krapinsko-kostelskom 1614.godine. To je urbar, popis svih obaveza koje duguju podložnici jednog vlastelinstva svom zemaljskom gospodaru – od novca, do tlake i plodina, uključujući sir, utovljenu perad i jaja.
Neku godinu ranije, velikaši Keglevići otkupili su udio velikaša Sekelja, njihovog suvlasnika na Krapinsko-kostelskom vlastelinstvu, čime su praktički postali jedini vlasnici jednog od najvećih posjeda u ondašnjoj Hrvatskoj (zapravo Slavoniji, kako se tada nazivala sva zemlja između Save i Drave, pa je tako i Zagorje bilo dijelom ondašnje Slavonije; Hrvatskom se nazivala zemlja između takve Slavonije i Dalmacije tj. dijelovi današnje Bosne, Banovina, Kordun i Lika).
Keglevići su već 1613. naredili izradu registra gornice tj. poreza u vinu, koji su podložnici do tada dugovali vlastelinu Sekelju. Uvidjevši očitu korist od takve isprave, oni su odmah naredili i izradu kompletnog urbara za cijelo svoje vlastelinstvo, koji je izrađen 1614/1615. g. Tu će se prvi puta pojaviti cijelo naselje Radoboj i, poimenično, domovi njegovih stanovnika.
Navedena isprava čuva se danas u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, kao dio arhiva velikaške obitelji Čikulin-Sermage – u fasciklu III, pod brojem 206. Pisana je na ondašnjem službenom jeziku ugarske administracije, latinskom, a počinje naslovom «Cives oppidi Crapinae» (Građani trgovišta Krapine).Nakon popisa 117 domova krapinskih purgara, tu su ostala naselja krapinskog dijela vlastelinstva podijeljena na tri kotara (praeconatus) –Prigorski (14 sela), Srednji (18 sela) i Toplički (4 sela).
Citiramo, u prijevodu, stranice 23 i 24 iz navedene isprave, na kojima su zabilježeni sljedeći domovi Radobojčana, podložnika krapinskog vlastelinstva:
Kmetovi i gornjaci plemenitog
Ivana Logmagi od Dubrovnika,
založeni 1612.godine
Selo Radoboj
pusto​
Juraj Cernek (Crnek) na selištu 1​
pusto​
Mijo Poginjen na selištu 1/2​
pusto​
Vinko Cernek s braćom, selište 1​
Ivan Branjog na selištu 1​
za Jurjevo i Miholje forinti 20, krajcara 2​
pšenice četrtaka 4​
prosa četrtaka 8​
zobi četrtaka 1​
kopuna 1​
zatim za mlinarenje – kopuna 1 i forinte 3​
pusto​
Grga Heršić na selištu 1​
Juraj Jemrihović na selištu 1​
daje sve kao i Ivan Branjog​
Gornjaci
Matija Cernek forinta 3 i kopuna 1
Luka Cerovečki (kao gore)
Fabijan Pospiš (kao gore)
Matija Radobojski drugač Jemrihović (kao gore)
pusto​
Stjepan Cvertilo (kao gore)
pusto​
Mijo Isti / tj. Cvertilo (kao gore)
Kako je iz gornjeg vidljivo, Keglevići su 1612.. godine ustupili u Radoboju kao zalog (za primljeni zajam) Dubrovčaninu, plemiću Ivanu Logmagi, šest kmetskih domova i još toliko gornjačkih.Teže je protumačiti zašto su, dvije godine kasnije, od tih šest kmetskih selišta četiri zabilježena kao pusta. Kod gornjaka – to su bili seljaci bez selišta, u koje se ubrajala okućnica, oranice i sjenokoše – od šest zabilježenih domova u Radoboju dva su bila napuštena. Je li to neka epidemija opustošila Radoboj? Ili su, zbog loših uvjeta, podložnici krenuli nekud dalje? Iz ovog dokumenta odgovor se ne može dokučiti.
Još jedno objašnjenje: četrtak (ili kvarta) bio je mjera za plodove u zrnu (pšenica, zob i sl.). Mjerio je četvrtinu vagana, dakle oko 13 litara.
Nastavljamo sa stranicama 26, 27 i 28 navedene isprave, na kojima su zabilježeni sljedeći domovi podložnika vlastelinstva krapinskog u Radoboju:
Mijo Cigula, od jedne šume na (T)kalcima (daje) forinte 3
Luka Cerovečki od jedne krčevine iza
Dedek (nečitko) od 1596 daje forinti 30
Mato Kovač od dvaju krčevina na Dedekovoj
Gori za 2 ½ rala daje forinti 12
Ivan Branjog od krčevine Mije
Bratkovića u Prevorju (?) za rala 3 forinti 15
Mijo Isti (tj.Branjog) od krčevine na
Rovecu za rala 3 od 1596 forinti 30
Zatim od sjenokoše na Prahičnom forinti 15
Grga C(e)rnek od krčevine na Ravenu
za rala 2 daje od 96. forinti 3
Zatim za druge krčevine na Malom
Žlebu za 1 ½ ral daje od 96. forinti 3
Vinko Isti (tj.Cernek) od jedne sjenokoše
na Prosečnom (?) za kosca ½ daje kopuna 1
Juraj Isti (tj Cernek ) od jedne krčevine
na Velikom Žlebu za 1 ral forinti 6
udova Kata Branjogicu od jedne krčevine
u Dolcu za rali 2 ½ – daje od 1596.g. forinti 30
Juraj Branjog od jedne krčevine u Rovecu
za ½ rala – daje od 1596 forinti 12
zatim od krčevine na Loveščaku rali 1 ½ forinti 6
zatim za druge krčevine na Globočecu
za ½ rala daje od 1596 piceka 1
Matija Jemrihović od jedne male krčevine
od 1596 daje forinti 4, krajcera 2
Andrija Heršić od jedne krčevine od 96. forinti 6
Jakob Oderjanić od jedne šume na Sekolju
za rala 1 ½ od 96. kopuna 1
zatim od jedne krčevine za ral 1 forinti 6
Martin Škrinjar od krčevine
u Vučenskom dolu daje forinti 22, krajcera 2
(stražar) Blaž Cvertilo od krčevine na Kamenjaku forinti 12
Marko Branjog od krčevine Mali Žleb za ral daje forinti 20
Mijo Heršić za krčevinu Dolek zvane daje forinte 3
Pavel Cic od krčevine također daje forinti 6
(lugar) Petar Malagorski od jedne krčevine na Sekolju daje forinti 20
također od jedne sjenokoše na Vučjoj Zlaki
za kosca 1, od Jurjeva 1612 daje kopuna 1
Ivan Branjog od jedne krčevine na Prosečnom
za rala 2, od 1612 daje kopuna 1
Ivan Mateić građanin od jedne krčevine
na (T)Kalcima daje forinti 10
Potkraj Keglevićevog urbara iz 1614/15.godine, na stranici 147: među platišama posebnog činža za krčevine i šume nalazimo i našeg Radobojčana Miju Cigulu, koji plaća 7 forinti i 2 krajcara, a duguje i jednog tovljenog pijetla (kopuna).
I nevelik broj radobojskih prezimena iz 1614.godine pruža ipak zanimljivu građu za analize. Tako među njima nalazimo etnonime poput Cerovečkog, Malagorskog i Oderjanića – koji pokazuju stariji zavičaj tih prezimena: naselja Cerovec, Malu Goru i Odru. Iz drugih prezimena naziru se zanimanja, koja su vjerojatno bila tradicionalna u obitelji: Kovač, Škrinjar, a možda i Cigula (cingulum na latinskom znači – ovratnik). Barem dva stara radobojska prezimena spadaju među patronimike, jer pokazuju osobno ime starješine obitelji: Jemriha i Mateja. Barem pet današnjih radobojskih prezimena živi u istom mjestu dokazano četiri stoljeća – i danas možete u telefonskom imeniku naći Radobojčane Cerovečkog, Cigulu, Crneka, Cvrtilu i Branjuga (ovo prezime živi u susjednoj Novoj Vasi ).
Možemo dodati da se u Hrvatskom državnom arhivu čuvaju matične knjige župe Radoboj od 1723.godine. To znači, da bi se za velik broj današnjih Radobojčana mogla izraditi slika neprekinutog obiteljskog stabla, njihovih predaka i rođaka, «visoka» skoro tri stoljeća. Nema mnogo naselja, koja se mogu time pohvaliti.
Aj zdravo.
 
Retoričar Andreas Paulus Logmagi, podrijetlom Dubrovčanin, upisao se 1620. g. u matrikulu sveučilišta u Grazu kao "dubrovački plemeniti Hrvat".

Pogledajte prilog 1493677
Poznajući ih, preispitao bih ovo dobro
Ovo je interesantno; ovo nisam video ranije.

A evo i groba oca Andrije Pavla Logmagija, kod crkve u Krapini

Nobilissimae ac Pientissimae
Dominae Elisabethae Szuditth
Consorti Dilectissimae Sibi
Suisque Posteris Generosus
Dominus Ioannes Logmagi de
Raguseo Poni Curavit
Anno 1620

1000019321.jpg


Dakle, ovo nije izraz etničke samosvesti Dubrovčana kao Hrvata, već je ovaj čovek, rodom Dubrovčanin, postao hrvatski plemić.
 
@Mrkalj и остали, одговарате тролу.
Зар неко заиста мисли да има било какве сврхе одговарати болеснику који је у стању написати
👇

Pa?

Da se ne odgovara, neko bi možda pročitao o Andreji Logmađiju i pomislio da je to izraz hrvatske etničke samosvesti starih Dubrovčana.

Nebitno je šta neko tako piše, ako možemo ovde postaviti pojašnjenje.
 
Neznalico, čovek se zvao
István Pethő de Gerse
što se na latinskom pisalo kao
Stephanus Petheo de Gersse.

Pogledajte prilog 1650977
Izvoli, objasni kako je taj Mađar István Pethő de Gerse Hrvat po nacionalnosti? Da te podsetim, navodna "hrvatska nacionalnost" Dubrovčanina Andree Paola Logmađija, upisanog odmah ispod ovog Mađara je poenta, zar ne?
😆

Mađarski povjesničar ga je označio kao Stjepana na stranici geni.com. Također, u ovom inventaru je zapisan kao Stjepan.

stjepann.png


Kao što vidiš, obitelji su bile etnički mješovite, tako da ne bi bilo ni malo čudno da je Stjepan pričao hrvatskim jezikom i da se osjećao Hrvatom.
 
Poslednja izmena:
😆

Mađarski povjesničar ga je označio kao Stjepana na stranici geni.com. Također, u ovom inventaru je zapisan kao Stjepan.

Pogledajte prilog 1650996
Kao što vidiš, obitelji su bile etnički mješovite, tako da ne bi bilo ni malo čudno da je Stjepan pričao hrvatskim jezikom i da se osjećao Hrvatom.

Mislim da je u kontekstu rasprave (o Andreji Logmagiju) to malčice nebitno.
 
Pa ima nobilis Dalmata...nikako da se pronadju izvan geografije 😁
I to plivajuće geografije. Počinje sa Ugrima kao mali trougao Zadar-Knin-Trogir, a od 17. stoleća, kad Turci pritisnu na taj trougao, Hrvatska se seli u Zagorje.

Kuriozum je da Turci forsiraju Hrvatsko ime kroz "Vilajet Hrvati" pa se srpska štokavska Paganija totalno pohrvatila za vreme Turaka. Tu treba i proučiti i videti kako su franjevci tu radili za vreme turske okupacije.
 
Poslednja izmena:
Uglavnom, da ne čekamo dežurnog trola, Andreas Paulus Logmagi Raguseus iliti Andrea Paolo Logmagi (Logmađi) Raguseo je postao je hrvatski vlastelin ("Nobilis Croata") tako što je njegov otac, Dubrovčanin Giovanni Logmagi Raguseo dobio 1612. (samo 4 godine pre ovog upisa koji je iz 1616) od grofa Keglevića selo Radoboj kod Krapine kao vlastelinski posed.

Pogledajte prilog 1650984

Prema tome,da zajključimo, i Dubrovčanin i Mađar su postali hrvatska vlastela tako što su u Hrvatskoj imali posede.

Pogledajte prilog 1650983

Radoboj​





Isprava koja je sačuvala uspomenu na stanovnike Radoboja prije četiri stoljeća, pa se time uvrstila u najstarije spomenike ovom naselju, nastala je na vlastelinstvu Krapinsko-kostelskom 1614.godine. To je urbar, popis svih obaveza koje duguju podložnici jednog vlastelinstva svom zemaljskom gospodaru – od novca, do tlake i plodina, uključujući sir, utovljenu perad i jaja.
Neku godinu ranije, velikaši Keglevići otkupili su udio velikaša Sekelja, njihovog suvlasnika na Krapinsko-kostelskom vlastelinstvu, čime su praktički postali jedini vlasnici jednog od najvećih posjeda u ondašnjoj Hrvatskoj (zapravo Slavoniji, kako se tada nazivala sva zemlja između Save i Drave, pa je tako i Zagorje bilo dijelom ondašnje Slavonije; Hrvatskom se nazivala zemlja između takve Slavonije i Dalmacije tj. dijelovi današnje Bosne, Banovina, Kordun i Lika).
Keglevići su već 1613. naredili izradu registra gornice tj. poreza u vinu, koji su podložnici do tada dugovali vlastelinu Sekelju. Uvidjevši očitu korist od takve isprave, oni su odmah naredili i izradu kompletnog urbara za cijelo svoje vlastelinstvo, koji je izrađen 1614/1615. g. Tu će se prvi puta pojaviti cijelo naselje Radoboj i, poimenično, domovi njegovih stanovnika.
Navedena isprava čuva se danas u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, kao dio arhiva velikaške obitelji Čikulin-Sermage – u fasciklu III, pod brojem 206. Pisana je na ondašnjem službenom jeziku ugarske administracije, latinskom, a počinje naslovom «Cives oppidi Crapinae» (Građani trgovišta Krapine).Nakon popisa 117 domova krapinskih purgara, tu su ostala naselja krapinskog dijela vlastelinstva podijeljena na tri kotara (praeconatus) –Prigorski (14 sela), Srednji (18 sela) i Toplički (4 sela).
Citiramo, u prijevodu, stranice 23 i 24 iz navedene isprave, na kojima su zabilježeni sljedeći domovi Radobojčana, podložnika krapinskog vlastelinstva:
Kmetovi i gornjaci plemenitog
Ivana Logmagi od Dubrovnika,
založeni 1612.godine
Selo Radoboj
pusto​
Juraj Cernek (Crnek) na selištu 1​
pusto​
Mijo Poginjen na selištu 1/2​
pusto​
Vinko Cernek s braćom, selište 1​
Ivan Branjog na selištu 1​
za Jurjevo i Miholje forinti 20, krajcara 2​
pšenice četrtaka 4​
prosa četrtaka 8​
zobi četrtaka 1​
kopuna 1​
zatim za mlinarenje – kopuna 1 i forinte 3​
pusto​
Grga Heršić na selištu 1​
Juraj Jemrihović na selištu 1​
daje sve kao i Ivan Branjog​
Gornjaci
Matija Cernek forinta 3 i kopuna 1
Luka Cerovečki (kao gore)
Fabijan Pospiš (kao gore)
Matija Radobojski drugač Jemrihović (kao gore)
pusto​
Stjepan Cvertilo (kao gore)
pusto​
Mijo Isti / tj. Cvertilo (kao gore)
Kako je iz gornjeg vidljivo, Keglevići su 1612.. godine ustupili u Radoboju kao zalog (za primljeni zajam) Dubrovčaninu, plemiću Ivanu Logmagi, šest kmetskih domova i još toliko gornjačkih.Teže je protumačiti zašto su, dvije godine kasnije, od tih šest kmetskih selišta četiri zabilježena kao pusta. Kod gornjaka – to su bili seljaci bez selišta, u koje se ubrajala okućnica, oranice i sjenokoše – od šest zabilježenih domova u Radoboju dva su bila napuštena. Je li to neka epidemija opustošila Radoboj? Ili su, zbog loših uvjeta, podložnici krenuli nekud dalje? Iz ovog dokumenta odgovor se ne može dokučiti.
Još jedno objašnjenje: četrtak (ili kvarta) bio je mjera za plodove u zrnu (pšenica, zob i sl.). Mjerio je četvrtinu vagana, dakle oko 13 litara.
Nastavljamo sa stranicama 26, 27 i 28 navedene isprave, na kojima su zabilježeni sljedeći domovi podložnika vlastelinstva krapinskog u Radoboju:
Mijo Cigula, od jedne šume na (T)kalcima (daje) forinte 3
Luka Cerovečki od jedne krčevine iza
Dedek (nečitko) od 1596 daje forinti 30
Mato Kovač od dvaju krčevina na Dedekovoj
Gori za 2 ½ rala daje forinti 12
Ivan Branjog od krčevine Mije
Bratkovića u Prevorju (?) za rala 3 forinti 15
Mijo Isti (tj.Branjog) od krčevine na
Rovecu za rala 3 od 1596 forinti 30
Zatim od sjenokoše na Prahičnom forinti 15
Grga C(e)rnek od krčevine na Ravenu
za rala 2 daje od 96. forinti 3
Zatim za druge krčevine na Malom
Žlebu za 1 ½ ral daje od 96. forinti 3
Vinko Isti (tj.Cernek) od jedne sjenokoše
na Prosečnom (?) za kosca ½ daje kopuna 1
Juraj Isti (tj Cernek ) od jedne krčevine
na Velikom Žlebu za 1 ral forinti 6
udova Kata Branjogicu od jedne krčevine
u Dolcu za rali 2 ½ – daje od 1596.g. forinti 30
Juraj Branjog od jedne krčevine u Rovecu
za ½ rala – daje od 1596 forinti 12
zatim od krčevine na Loveščaku rali 1 ½ forinti 6
zatim za druge krčevine na Globočecu
za ½ rala daje od 1596 piceka 1
Matija Jemrihović od jedne male krčevine
od 1596 daje forinti 4, krajcera 2
Andrija Heršić od jedne krčevine od 96. forinti 6
Jakob Oderjanić od jedne šume na Sekolju
za rala 1 ½ od 96. kopuna 1
zatim od jedne krčevine za ral 1 forinti 6
Martin Škrinjar od krčevine
u Vučenskom dolu daje forinti 22, krajcera 2
(stražar) Blaž Cvertilo od krčevine na Kamenjaku forinti 12
Marko Branjog od krčevine Mali Žleb za ral daje forinti 20
Mijo Heršić za krčevinu Dolek zvane daje forinte 3
Pavel Cic od krčevine također daje forinti 6
(lugar) Petar Malagorski od jedne krčevine na Sekolju daje forinti 20
također od jedne sjenokoše na Vučjoj Zlaki
za kosca 1, od Jurjeva 1612 daje kopuna 1
Ivan Branjog od jedne krčevine na Prosečnom
za rala 2, od 1612 daje kopuna 1
Ivan Mateić građanin od jedne krčevine
na (T)Kalcima daje forinti 10
Potkraj Keglevićevog urbara iz 1614/15.godine, na stranici 147: među platišama posebnog činža za krčevine i šume nalazimo i našeg Radobojčana Miju Cigulu, koji plaća 7 forinti i 2 krajcara, a duguje i jednog tovljenog pijetla (kopuna).
I nevelik broj radobojskih prezimena iz 1614.godine pruža ipak zanimljivu građu za analize. Tako među njima nalazimo etnonime poput Cerovečkog, Malagorskog i Oderjanića – koji pokazuju stariji zavičaj tih prezimena: naselja Cerovec, Malu Goru i Odru. Iz drugih prezimena naziru se zanimanja, koja su vjerojatno bila tradicionalna u obitelji: Kovač, Škrinjar, a možda i Cigula (cingulum na latinskom znači – ovratnik). Barem dva stara radobojska prezimena spadaju među patronimike, jer pokazuju osobno ime starješine obitelji: Jemriha i Mateja. Barem pet današnjih radobojskih prezimena živi u istom mjestu dokazano četiri stoljeća – i danas možete u telefonskom imeniku naći Radobojčane Cerovečkog, Cigulu, Crneka, Cvrtilu i Branjuga (ovo prezime živi u susjednoj Novoj Vasi ).
Možemo dodati da se u Hrvatskom državnom arhivu čuvaju matične knjige župe Radoboj od 1723.godine. To znači, da bi se za velik broj današnjih Radobojčana mogla izraditi slika neprekinutog obiteljskog stabla, njihovih predaka i rođaka, «visoka» skoro tri stoljeća. Nema mnogo naselja, koja se mogu time pohvaliti.
Aj zdravo.
Zašto bi Dubrovčanin kupovao posjede tamo negdje kod Krapine? Jel možda iz istog razloga kao i dubrovačka vlastela kada je po Međimurju tražila hrvatske barabante??? 🤔🤔🤔


naš.png
 
Zašto bi Dubrovčanin kupovao posjede tamo negdje kod Krapine? Jel možda iz istog razloga kao i dubrovačka vlastela kada je po Međimurju tražila hrvatske barabante??? 🤔🤔🤔


Pogledajte prilog 1651003
Nije kupio već je DOBIO od Keglevića 1612. kao što ti lepo piše.

To na slici je druga tema, nema veze s ovom i mislim da sam je obradio još 2010.

A razlog je očigledan - da se s njima razumeju, kao ja s tobom, a da ne budu kao ovi zayebani Srbi iz Makarske i Sinja, nego kao bezjaci - što inače i znači bukvalno "evnusi". Dakle, krotki i poslušni a ne divlji. A gd ćeš takve naći u okolini, a da se donekle u jeziku razumeju? Eto ti odgovora.
 
Nema se smisla puno raspravljati sa ekipom koja u svom(navodno) jeziku ima 8000 uvedenih turskih riječi, a uvjereni su da Srbe identificira pitanje *što*. Ne zamjeram im, i ja bi slično radio da su mi predci prije 200 godina odbacili vlastiti jezik i uzeli jezik drugog naroda za svoj.
Ни ја ни Хрвати нису сматрали за своје ШТО већ КАЈ и ЧА до 17.века.
 
Da, Keglevići dijelili posjede šakom i kapom. Jedva čekali nekome dati gratis.
Ajde, opusti se. Ne možeš ti Hrvate da izmisliš kad oni nisu postojali. Nisi ti za to kriv što ih nije bilo.

"Kako je iz gornjeg vidljivo, Keglevići su 1612.. godine ustupili u Radoboju kao zalog (za primljeni zajam) Dubrovčaninu, plemiću Ivanu Logmagi, šest kmetskih domova i još toliko gornjačkih."
 
A razlog je očigledan - da se s njima razumeju, kao ja s tobom, a da ne budu kao ovi zayebani Srbi iz Makarske i Sinja, nego kao bezjaci - što inače i znači bukvalno "evnusi". Dakle, krotki i poslušni a ne divlji. A gd ćeš takve naći u okolini, a da se donekle u jeziku razumeju? Eto ti odgovora.
Apsolutno se slažem. Tražili su svoje sunarodnjake, jednako kao i Logmagi.
 

Back
Top