Baš i ne shvatam zašto se većina ljudi (pa i forumaša) iznova svake godine skoro pa utrkuje ko će više da naglasi kako ne slavi katoličke praznike već sv. Trifuna (ni oni ne slave naše, je` l), kako je Dan zaljubljenih bljak, uz racionalnu primedbu kako se ljudi valjda trebaju voleti svakodnevno, i uz genijalnu analogiju sa Danom žena, kako je Dan zaljubljenih bljak jer je sve suviše iskomercijalizovano. Sa druge strane, ti isti ljudi sasvim fino prihvataju i slave Novu Godinu recimo, ne tražeći u njoj racionalne razloge o relativnosti računanja vremena recimo, ili činjenicu da taj dan po pravoslavnom računanju vremena ne predstavlja ništa.. da ne spominjem njenu komercijalizovanost.
Dan zaljubljenih je izmišljeni dan. Istina je i da je visoko komercijalizovan, zbog čega ima tendenciju da upadne u kliše i bljutavu romantiku. Istina je i da ume da nabije pritisak pojedinima koji bi možda, u dubini duše, želeli da im neko nešto pokloni, izjavi ili pokaže baš na taj bljutavi dan, ali se plaše da to ne bi dobili ili da bi to bilo bez one dubine značenja koja im je potrebna, pa se racionalno ograđuju u startu.
Ali je istina i da je život sam po sebi prilično surov, a svakodnevica prilično rutinska - iz koga razloga je visoko vredno sve što može da uveseli i prolepša tu svakodnevicu na trenutak, pa makar bilo i stilski kičasto i klišeizirano kao Dan zaljubljenih.