srce ili razum?

  • Začetnik teme Začetnik teme abvg
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
razum
 

Prilozi

  • avatar%20amour%20(31)[1].jpg
    avatar%20amour%20(31)[1].jpg
    5,7 KB · Pregleda: 76
ljudi, danas sam na poslu sproveo anketu vezano na ovu temu (razum ili srce) samo sam ja to malo pojednostavnio sa pitanjem "koliko nas je spremno da prevari bracnog druga" stidim se da vam kazem do kakvog sam zakljucka dosao al ne mogu da izdrzim da ne kazem, od 6 muskih ni jedan(bas se pitam da li je slucajno) 7 zena 5 odgovorilo zasto da ne i zavisi od situacije, pa ti sad vidi Milane!

moguce je da muskarci bar ovi koje sam pitao nerado pricaju o tome i sa "prijateljima" bilo je i cudjenja tipa, jesi normalan sto to pitas dok devojcice su lakse komentarisale
 
Zanima me da li ste i vi nekada doziveli pravu ljubav ali ste zbog nekog razloga slusali razum a ne srce? Meni se to dogodilo pre dvanaest godina, prekinula sam nesto najlepse pod pritiskom drugih. Sad sam u braku i imam decu ali i dalje volim njega, a on je jos uvek sam i nikada vise nije imao ozbiljnu vezu! Jos uvek se pitam da li je trebalo da se borim!:sad:
- ovako je postavljena tema.Mislim da smo malo skrenuli u neke mutne vode.

Trebala si da se boris...sada je kasno. Zavarava te to sto je sam.Prevara nista ti ne bi donela.rekla sam i opet cu da ponovim al ovog puta cu reci da neki od nas imaju ponekog koga se setimo u odredjenim prilikama.

Znaci da li poslusati srce i pokusati vratiti nekog iz proslosti ili dalje nastaviti putem kojim smo krenuli.

Interesantno je to Milane sto si izveo danas -ja necu braniti zenski rod jer sam zena - od 7 zena njih 5 je reklo da bi prevarilo , a one 2 cutale? kao i muskarci? Obrati paznju na njihovo ponasanje, mozda njih 5 samo masta kao vecina nas . Ili ja posle toliko postova ne razumem temu?
 
nisam rekao da su se izjasnile da bi varale nego da bi mozda ili zasto da ne,sto se muskih tice dopunio sam se na prvom postu i nikakva ozbiljnos nije ulozena u moju anketu tako da je svaki zakljucak suvisan
 
Zanima me da li ste i vi nekada doziveli pravu ljubav ali ste zbog nekog razloga slusali razum a ne srce? Meni se to dogodilo pre dvanaest godina, prekinula sam nesto najlepse pod pritiskom drugih. Sad sam u braku i imam decu ali i dalje volim njega, a on je jos uvek sam i nikada vise nije imao ozbiljnu vezu! Jos uvek se pitam da li je trebalo da se borim!:sad:
Ne znam sta ti znaci konkretno citat "pod pritiskom drugih".
Nebitno, prava ljubav se po nekom cudnom pravilu nikad dobro ne zavrsi. A mozda je u tome i fazon, na neki nacin ostajes vecno ispunjen, bez obzira koliko istrpis.
Ja sam dvaput voleo, isao punim srcem od pocetka do kraja. I naravno, zestoko sam najebao. I niceg mi nije zao, sacuvao sam dostojanstvo, nisam zeleo da budem "zgazen", oba puta sam od starta bio svestan da ispred sebe imam zestoke manipulante, ali postoje situacije u kojima se manipulisanje podudara sa tvojim iskonom i onda svesno i radosno ulazis u haos. A onda, onako usput, ta ljubav se izmesa sa prezirom, na momente i mrznjom, i jedino sto mi je tada bilo vazno, to je da se rastanem, a da ih previse ne povredim. E, to vec ide jako tesko, jer se mnogo stvari nagomila, i to vise niko ne moze da iskontrolise.
Zadnje 4 godine emocije sam potpuno zabarikadirao, oslanjam se iskljucivo na intelekt. To daje sjajne rezultate, ali duboko u sebi osecas da "to nije to". Ima tu jedno cudno pravilo, "ako zelis da ti bude pruzano, ne smes pruzati" i obrnuto. I protivno svim romanticnim hipotezama i romanima, to pravilo vrlo precizno radi.
I nemoj da se kajes sto je tako ispalo, kad bi ponovo zapocela, magije vise ne bi bilo, ovako ti to vecno ostaje u srcu. Stvoritelj je ironican, s vremena na vreme gurne ispred tebe fatalnu osobu, koja po pravilu ima slicne, ali ekstremnije osobine od osobe koju si prethodno voleo. Intelekt to savrseno prepozna i odmah pozeli da ode, ali magija srca i fluida radi upravo suprotno. A onda, nek su nam i Bog i Djavo u pomoci8-);-)
 
Da ne citiram vec citirano iznad sto je Pontije citirao - da si stvarno volela niko nebi mogao da te pritiska !!!
Ovo ti je na mestu. Tada ides protiv svih zarad samo jednog cilja, onog osecaja sto se zove ljubav. Ma ja sam sebe oba puta nacisto urnisao, al' mi nije zao. Doduse, urnisao sam ja i njih, al' vremenom samo lepe stvari ostaju upamcene, ono lose nekako izbledi.
 
"...Zadnje 4 godine emocije sam potpuno zabarikadirao, oslanjam se iskljucivo na intelekt. To daje sjajne rezultate, ali duboko u sebi osecas da "to nije to". Ima tu jedno cudno pravilo, "ako zelis da ti bude pruzano, ne smes pruzati" i obrnuto. I protivno svim romanticnim hipotezama i romanima, to pravilo vrlo precizno radi' - rece Pontije

Nije ljubav algoritam.
Kako si uspeo da zabarikadiras emocije? Intelektom?
 
Voljom i iskustvom, kad te vec zanima. I mogu unapred da ti kazem, probudice ih samo osoba koja bude imala jos ekstremnije osobine od njene prethodnice, dopalo se to meni ili ne. Jedino je pitanje da li cu taj momenat iskulirati, il' cu opet uleteti u samounistenje ;-)
 
Ajoj, al' si teska:D Pa vidi se iz svega prilozenog. Kakva ti je prva ljubav, takve su ti sve, i jos ludje. Ta rec je cak i za mene svetinja, i njom se ne razbacujem. Ako prvi put zavolis ekstrema, drugi put osetis da opet imas to, samo sto je na kvadrat, ili cak na peti stepen, sta te ocekuje treci put?!? Pa na to ne zelim ni da mislim. I samo molim Stvoritelja da mi je ne daruje. Prava Ljubav boli, ja je vise ne zelim. A da pitam nesto ja tebe. Da li si primetila da se vrhunski psiholoski eksperti zene samo jednom, a ako se razvedu, ne ulaze vise u brak. Iz razloga sto "znaju za jadac", a to je da covek podsvesno trazi osobu koja ima osobine njegove prve ljubavi. I jasno im je da ce svaka sledeca osoba u koju se budu zaljubljivali biti jos "gora" od prethodne. Mozemo mi da pricamo sta hocemo, i da postujemo i zelimo tzv. pozitivne osobe, srce ce uvek da pronadje "ono sto ne treba" i tad ce da zagrmi. A i kako bi covek izvukao ono najbolje iz sebe ako ne voli i ako ne pati. E ja sam vise umoran od toga, bar za sada. Dostojevski to divno objasnjava, zato i jeste vrh vrhova. I naravno, ne citas ga u normalnom raspolozenju, vec kad si u haosu. E tad uzivas kao kad citas stare Alan Fordove, jer su mu iskon i ironija neprevazidjeni.
 
ljudi, danas sam na poslu sproveo anketu vezano na ovu temu (razum ili srce) samo sam ja to malo pojednostavnio sa pitanjem "koliko nas je spremno da prevari bracnog druga" stidim se da vam kazem do kakvog sam zakljucka dosao al ne mogu da izdrzim da ne kazem, od 6 muskih ni jedan(bas se pitam da li je slucajno) 7 zena 5 odgovorilo zasto da ne i zavisi od situacije, pa ti sad vidi Milane!

moguce je da muskarci bar ovi koje sam pitao nerado pricaju o tome i sa "prijateljima" bilo je i cudjenja tipa, jesi normalan sto to pitas dok devojcice su lakse komentarisale

Da me ne shvatite pogresno,ja nisam za prevaru! Ali kada dozivimo veliku ljubav normalno je da se jednog dana zapitamo sta bi bilo da smo sa njom gradili buducnost! Da li bi bili srecniji ili je bolje sto se ovako zavrsilo. Nikada ne bih stavljala svoj brak na kocku sada nakon toliko godina, u kome ima i ljubavi i postovanja!
 
Ajoj, al' si teska:D Pa vidi se iz svega prilozenog. Kakva ti je prva ljubav, takve su ti sve, i jos ludje. Ta rec je cak i za mene svetinja, i njom se ne razbacujem. Ako prvi put zavolis ekstrema, drugi put osetis da opet imas to, samo sto je na kvadrat, ili cak na peti stepen, sta te ocekuje treci put?!? Pa na to ne zelim ni da mislim. I samo molim Stvoritelja da mi je ne daruje. Prava Ljubav boli, ja je vise ne zelim. A da pitam nesto ja tebe. Da li si primetila da se vrhunski psiholoski eksperti zene samo jednom, a ako se razvedu, ne ulaze vise u brak. Iz razloga sto "znaju za jadac", a to je da covek podsvesno trazi osobu koja ima osobine njegove prve ljubavi. I jasno im je da ce svaka sledeca osoba u koju se budu zaljubljivali biti jos "gora" od prethodne. Mozemo mi da pricamo sta hocemo, i da postujemo i zelimo tzv. pozitivne osobe, srce ce uvek da pronadje "ono sto ne treba" i tad ce da zagrmi. A i kako bi covek izvukao ono najbolje iz sebe ako ne voli i ako ne pati. E ja sam vise umoran od toga, bar za sada. Dostojevski to divno objasnjava, zato i jeste vrh vrhova. I naravno, ne citas ga u normalnom raspolozenju, vec kad si u haosu. E tad uzivas kao kad citas stare Alan Fordove, jer su mu iskon i ironija neprevazidjeni.
Prava ljubav boli, to je aksiom, tada zaista covek izvlaci iz sebe ono najbolje.
Ne znam na koje to vrhunske psiholoske eksperte mislis, a svakako mislim da za te vrhunske to ipak nije pravilo. Mislis li da mogu da racionalisu i primenjuju svoja strucna znanja kad im srce, kako kazes, zagrmi?
Za Dostojevskog potpisujem.
Kako god, rece jedan moj drug da zene vole da su nesrecno zaljubljene. Zakljucujem da muskarci to ne vole.
 
Da me ne shvatite pogresno,ja nisam za prevaru! Ali kada dozivimo veliku ljubav normalno je da se jednog dana zapitamo sta bi bilo da smo sa njom gradili buducnost! Da li bi bili srecniji ili je bolje sto se ovako zavrsilo. Nikada ne bih stavljala svoj brak na kocku sada nakon toliko godina, u kome ima i ljubavi i postovanja!




Ops 8-) Kontradiktornost. Kazes "ima ljubavi i postovanja". A kako se onda vracas mislima na "staru ljubav"?!? Ljubav je nedeljiva, zar ne?!
 
Ne znam sta ti znaci konkretno citat "pod pritiskom drugih".
Nebitno, prava ljubav se po nekom cudnom pravilu nikad dobro ne zavrsi. A mozda je u tome i fazon, na neki nacin ostajes vecno ispunjen, bez obzira koliko istrpis.
Ja sam dvaput voleo, isao punim srcem od pocetka do kraja. I naravno, zestoko sam najebao. I niceg mi nije zao, sacuvao sam dostojanstvo, nisam zeleo da budem "zgazen", oba puta sam od starta bio svestan da ispred sebe imam zestoke manipulante, ali postoje situacije u kojima se manipulisanje podudara sa tvojim iskonom i onda svesno i radosno ulazis u haos. A onda, onako usput, ta ljubav se izmesa sa prezirom, na momente i mrznjom, i jedino sto mi je tada bilo vazno, to je da se rastanem, a da ih previse ne povredim. E, to vec ide jako tesko, jer se mnogo stvari nagomila, i to vise niko ne moze da iskontrolise.
Pa recimo nesto kao zabranjena ljubav, kao on nije za tebe, neces sa njim imati buducnost..... I pod tim pritiskom posustanes vremenom i napustis sve,tada misleci da je tako bolje. A onda se jednog dana probudis i shvatis da posle toliko godina jos uvek volis tu osobu, i iz pouzdanih izvora znas da i ona tebe! U toj vezi nikada nije bilo svadja, vec postovanja i ciste ljubavi! Nikada ne bih patila za necim sto nije vredelo ili za nekim ko mene nije hteo! Pocela sam ovu temu jer me zanimaju vasa misljenja i da li i vi ste doziveli tako nesto! Nisam ni u jednom momentu pomislila na prevaru, vec mi je cudno da posle toliko vremena osecanja su ista!
 
Da me ne shvatite pogresno,ja nisam za prevaru! Ali kada dozivimo veliku ljubav normalno je da se jednog dana zapitamo sta bi bilo da smo sa njom gradili buducnost! Da li bi bili srecniji ili je bolje sto se ovako zavrsilo. Nikada ne bih stavljala svoj brak na kocku sada nakon toliko godina, u kome ima i ljubavi i postovanja!




Ops 8-) Kontradiktornost. Kazes "ima ljubavi i postovanja". A kako se onda vracas mislima na "staru ljubav"?!? Ljubav je nedeljiva, zar ne?!

Vracam se mislima jer ce on uvek zauzimati posebno mesto u mom zivotu, a svoj sadasnji zivot ne bih menjala! Mozda nisi doziveo obostranu ljubav pa ne mozes da shvatis o cemu pricam!
 
Kao sto vidis, Ljubav je upravo kocka, zato i jeste magicna. Isla si razumom, i sad se kajes. I sama si lepo definisala temu. Jedno ili Drugo. Uh, ljubav bez svadje, uzajamnih ljubomora, haaa, meni je to apsolutno nepoznato. Mozda si se i zeznula, ali sada imas porodicu, i bila bi idiot kad bi se vratila na staro. Samo bi dovela decu u groznu poziciju. Moj savet ti je da slusas RAZUM. Zaboravi tu staru vezu i gotovo.
 

Back
Top