Srbljanović: Nema paralele Đinđić-Vučić

Ružica Đinđić: Vučić je isti kao moj Zoran!

Ne smeta mi što porede Vučića i Đinđića. Ako on dnevno radi 15-16 sati i predan je poslu, to znači da ima dobru inspiraciju i dobar model

Ružica Đinđić, supruga premijera Zorana Đinđića, kaže da je proteklih deset godina, koliko je prošlo od njegovog ubistva, za Srbiju i njene građane izgubljeno vreme jer nije napravljen pomak ka ostvarenju Zoranove vizije evropske države. Ona, međutim, pozdravlja napor aktuelne vlade da se konačno ostvare Zoranove ideje o evropskoj budućnosti Srbije i u radu vicepremijera Aleksandra Vučića prepoznaje Đinđićevu energiju.

http://www.kurir.rs/vesti/politika/690713/ruzica-dindic-vucic-je-isti-kao-moj-zoran
 
Ružica Đinđić: Vučić je isti kao moj Zoran!

Ne smeta mi što porede Vučića i Đinđića. Ako on dnevno radi 15-16 sati i predan je poslu, to znači da ima dobru inspiraciju i dobar model

Ružica Đinđić, supruga premijera Zorana Đinđića, kaže da je proteklih deset godina, koliko je prošlo od njegovog ubistva, za Srbiju i njene građane izgubljeno vreme jer nije napravljen pomak ka ostvarenju Zoranove vizije evropske države. Ona, međutim, pozdravlja napor aktuelne vlade da se konačno ostvare Zoranove ideje o evropskoj budućnosti Srbije i u radu vicepremijera Aleksandra Vučića prepoznaje Đinđićevu energiju.

http://www.kurir.rs/vesti/politika/690713/ruzica-dindic-vucic-je-isti-kao-moj-zoran


То је зато што не сме да оде кући.
 
Samo primitivno!Nemoj neko da nešto odmereno i mudro! Ybg brateee,ovo je Srbija!
Komšija bar zna da se zajebava i tovari vas i s preda i spozadi!
Šta ova Srbljanovićka misli-ni sama nije načisto...Htela bi da Đinđić joj ostane za azimut
nečeg idejnog ,šta li,a Vučić danas,posle deceniju i po joj AlaurBalaur-niti ga razume kako to da se toliko izmenjao,
pa se plaši od tog nepoznatog...
A ja mogu reči da Srbija ima Vučića kao Bingo,ma kako on terao vodu niz breg MMF i makoliko Srbiju koštao!
Antipatićan je sa svojom narcisnošću i prepotencijom koju uvek jedva prikriva,ali je i efikasan i unutar države i
van nje.A šta petlja s finansijama,javnost neće nikad ni saznati,kao što se nikad neće završiti procesi Ćuruvija i Topčider!
Er Srbiji je naredio Nikoli Tesli da otpiše aerodromske takse i usluge! Gde to još moguće u svetu?
Đinđić je lutao isprepadan mafijama i tajkunima,a ovaj sve takve jede za doručak.Držao bi Miškovića u istražnom još godinu dana da je hteo!
Za takve marifetluke nije filozofija znanje,ali znanje prava itekako!
Ono zašto bih ja da se smenjuje je zato što ne vodi podsticajnu ekonomsku politiku-nije hteo od Kradula da usvoji
razvojne opcije! Do sada ,za ovih pet godina bi BDP bio dupliran kao kod Rumuna koji su podsticajne mere primenili!
Umesto toga,ošišao penzionere i javne funkcije i javni rad,ne samo s tih 10 % ,već i što nije usklađivano s troškovima života!
I moja baba bi takvim zatezanjem kajša ,pri čemu je prepolovio onaj bedni 1% za kulturu,napunila državnu kasu i izmirila dugoročne i
kratkoročne anuitete.
S druge strane,na politićkoj sceni ni na vidiku neko sposobniji!
Hajde se setite Čerčila! Niko ga nije voleo-poganština i on bio,ali vredeo Britaniji...
Neko će reči:Nije AV ni Č od Čerčila... A ja kažem da Čerčil ne bi znao ni da kucka na mobilni...:mrgreen:
Tako da Đinđić i A.V.nisu uporedivi.
Može Đinđić i Šešelj,mada se i matori izedukovao u ptićku strininu!Navežbo!:hahaha:
Tako da :TIŠINA TAMO!:hahaha:
 
Ne vidim nikakvu sličnost, niti paralelu između Zorana Đinđića i Aleksandra Vučića, jer Đinđića nije zanimala vlast

YUCOM_12.jpg

Ооооо... Чеда је неког упознао са својим дилером
Није га занимала власт а уталио се са ЦИА, мафијом и свима са којима је стигао да би је на силу узео
Колики год да је Вучић кретен и манипулатор није он тај који је вршио државни удар, он на власти опстаје због дебила, сенилних пензоса и оних користољубивих који за њега гласају.
 
Srbljanović: Nema paralele Đinđić-Vučić

.. Ovde imamo jednog mastera zadržavanja vlasti, po cenu da se presvuče 500 puta, objasnila je ona.

:hahaha:

а колико се пута пресвукла неуважена Србљановићева? да ли се сећате другарчићи, кад је она писала запаљиве шовинистичке чланке за Самарџићеве четничке Погледе :mrgreen:
 
„Поштовани г. генерале,

У име свих чланова Демократске странке, и у моје лично име, свим војницима, подофицирима, официрима и Вама лично, честитам Дан Војске Републике Српске.

Војска Републике Српске, настала у рату за слободу, је пример како једна мала али народна војска може успешно сачувати државу и заштити народ. Без обзира на мировне преговоре, чији успех сви желимо, нама је потребна снажна војска, како би друга страна одустала од намере да настави рат.

Надам се да ће српски народ као и Војска Републике Српске већ следећи Видовдан дочекати у миру.

С поштовањем, др Зоран Ђинђић"

jo7BWfq.jpg
 
:hahaha:

а колико се пута пресвукла неуважена Србљановићева? да ли се сећате другарчићи, кад је она писала запаљиве шовинистичке чланке за Самарџићеве четничке Погледе :mrgreen:

Жена води рачуна о хигијени :mrgreen:

- - - - - - - - - -

Taj Djindjicev spomenik treba srusiti

Како да срушиш нешто што није ни изграђено?
 
http://www.danas.rs/politika.56.html?news_id=360977&title=Srbljanovi%C4%87%3a+Nema+paralele+%C4%90in%C4%91i%C4%87-Vu%C4%8Di%C4%87

Srbljanović: Nema paralele Đinđić-Vučić

Ne vidim nikakvu sličnost, niti paralelu između Zorana Đinđića i Aleksandra Vučića, jer Đinđića nije zanimala vlast, a Vučića isključivo to zanima, ocenila je književnica Biljana Srbljanović za nedeljnik Vreme.

YUCOM_12.jpg


Mislim da je Vučić mnogo veštiji u otimanju i zadržavanju vlasti koja, očigledno, ovde može samo na totalitaran način da se izvede. Da je Đinđić to mogao, ne bi bio ubijen, smatra Srbljanović.

Ne bi imao pet odsto podrške pre ubistva, a da je preživeo atentat bio bi smenjen i pitanje je da li bi se ikad vratio na vlast. Ovde imamo jednog mastera zadržavanja vlasti, po cenu da se presvuče 500 puta, objasnila je ona.

Jedino što je slično, ocenila je Srbljanović, jeste što Vučić sada, kao što je Đinđić pre 15 godina hteo, ima nameru da Srbiju uvede u Evropsku uniju.

Srbljanović je ukazala i da nije Vučić taj koji podiže spomenik Zoranu Đinđiću, već Srbija.

To su naše pare. To su vaše i moje pare. Nije on izvadio pare iz svog džepa, od mame i tate, i sad će on da diže spomenik. On je predsednik države. Pa, da li treba da vratim pasoš zato što se ne slažem sa njim, naglasila je ona.

Srbljanović je kritikovala činjenicu da spomnik Đinđiću nije podignut pre najmanje deset godina, da su to zaustavljali i Boris Tadić i pripadnici Đinđićeve stranke, jer je to bio kontroverzan potez.

I zašto smo spali na to da jedan Vučić, koji je do juče škrabao ime ulice Zorana Đinđića, koristi državne pare da nam dozvoli da napravimo taj spomenik, zaključila je Srbljanović.

:rtfm:

Sta su o Z . Djindjicu pisali na "prijateljskom mu Zapadu" :

https://www.theguardian.com/world/2003/mar/14/serbia.comment

" The quisling of Belgrade
Neil Clark


The murdered Serbian prime minister was a reviled western stooge whose economic reforms brought misery
Tributes to Zoran Djindjic, the assassinated prime minister of Serbia, have been pouring in. President Bush led the way, praising his "strong leadership", while the Canadian government's spokesman extolled a "heralder of democracy" and Tony Blair spoke of the energy Djindjic had devoted to "reforming Serbia".

In western newspaper obituaries Djindjic has been almost universally acclaimed as an ex-student agititator who bravely led a popular uprising against a tyrannical dictator and endeavoured to steer his country into a new democratic era.

But beyond the CNN version of world history, the career of Zoran Djindjic looks rather different. Those who rail against the doctrine of regime change should remember that Iraq is far from being the first country where the US and other western governments have tried to engineer the removal of a government that did not suit their strategic interests. Three years ago it was the turn of Slobodan Milosevic's Yugoslavia.

In his recent biography of Milosevic, Adam LeBor reveals how the US poured $70m into the coffers of the Serb opposition in its efforts to oust the Yugoslav leader in 2000. On the orders of Secretary of State Madeleine Albright, a covert US Office of Yugoslav Affairs was set up to help organise the uprising that would sweep the autocratic Milosevic from power.

At the same time, there is evidence that underworld groups, controlled by Zoran Djindjic and linked to US intelligence, carried out a series of assassinations of key supporters of the Milosevic regime, including Defence Minister Pavle Bulatovic and Zika Petrovic, head of Yugoslav Airlines.

With Slobo and his socialist party finally toppled, the US got the "reforming" government in Belgrade it desired. The new President Vojislav Kostunica received the bouquets, but it was the State Department's man, Zoran Djindjic, who held the levers of power - and he certainly did not let his Washington sponsors down.

The first priority was to embark on a programme of "economic reform" - new-world-order-speak for the selling of state assets at knockdown prices to western multinationals. Over 700,000 Yugoslav enterprises remained in social ownership and most were still controlled by employee-management committees, with only 5% of capital privately owned. Companies could only be sold if 60% of the shares were allocated to workers.

Djindjic moved swiftly to change the law and the great sell-off could now begin. After two years in which thousands of socially owned enterprises have been sold (many to companies from countries which took part in the 1999 bombing of Yugoslavia), last month's World Bank report was lavish in its praise of the Djindjic government and its "engagement of international banks in the privatisation process".

But it wasn't just state assets that Djindjic was under orders to sell. Milosevic had to go too, for a promised $100m, even if it effectively meant kidnapping him in contravention of Yugoslav law, and sending him by RAF jet to a US-financed show trial at the Hague. When a man has sold his country's assets, its ex-president and his main political rivals, what else is there to sell? Only the country itself. And in January this year Djindjic did just that. Despite the opposition of most of its citizens, the "heralder of democracy" followed the requirements of the "international community" and after 74 years the name of Yugoslavia disappeared off the political map. The strategic goal of its replacement with a series of weak and divided protectorates had finally been achieved.

Sometimes, though, even the best executed plans go awry. Despite the western eulogies, Djindjic will be mourned by few in Serbia. For the great majority of Serbs, he will be remembered as a quisling who enriched himself by selling his country to those who had waged war against it so mercilessly only a few years earlier. Djindjic's much lauded reforms have led to soaring utility prices, unemployment has risen sharply to over 30%, real wages have fallen by up to 20% and over two-thirds of Serbs now live below the poverty line.

It is still unclear who fired the shots that killed Zoran Djindjic. The likelihood is that it was an underworld operation, his links to organised crime finally catching up with him. But, harsh though it sounds, there are many in Serbia who would willingly have pulled the trigger. On a recent visit to Belgrade, I was struck not only by the level of economic hardship, but by the hatred almost everyone I met felt towards their prime minister, whose poll ratings had fallen below 10%.

The lesson from Serbia for today's serial regime changers is a simple one. You can try to subjugate a people by sanctions, subversion and bombs. You can, if you wish, overthrow governments you dislike and seek to impose your will by installing a Hamid Karzai, General Tommy Franks or a Zoran Djindjic to act as imperial consul. But do not imagine that you can then force a humiliated people to pay homage to them.

· Neil Clark is writing a book about the recent history of Yugoslavia

neil.clark@bushinternet.com
Since you’re here …"...

- - - - - - - - - -

"...
Since you’re here …

… we have a small favour to ask. More people are reading the Guardian than ever but advertising revenues across the media are falling fast. And unlike many news organisations, we haven’t put up a paywall – we want to keep our journalism as open as we can. So you can see why we need to ask for your help. The Guardian’s independent, investigative journalism takes a lot of time, money and hard work to produce. But we do it because we believe our perspective matters – because it might well be your perspective, too.

I appreciate there not being a paywall: it is more democratic for the media to be available for all and not a commodity to be purchased by a few. I’m happy to make a contribution so others with less means still have access to information.
Thomasine F-R.

If everyone who reads our reporting, who likes it, helps fund it, our future would be much more secure. For as little as £1, you can support the Guardian – and it only takes a minute. Thank you.".
 
http://www.danas.rs/politika.56.html?news_id=360977&title=Srbljanovi%C4%87%3a+Nema+paralele+%C4%90in%C4%91i%C4%87-Vu%C4%8Di%C4%87

Srbljanović: Nema paralele Đinđić-Vučić

Ne vidim nikakvu sličnost, niti paralelu između Zorana Đinđića i Aleksandra Vučića, jer Đinđića nije zanimala vlast, a Vučića isključivo to zanima, ocenila je književnica Biljana Srbljanović za nedeljnik Vreme.

YUCOM_12.jpg


Mislim da je Vučić mnogo veštiji u otimanju i zadržavanju vlasti koja, očigledno, ovde može samo na totalitaran način da se izvede. Da je Đinđić to mogao, ne bi bio ubijen, smatra Srbljanović.

Ne bi imao pet odsto podrške pre ubistva, a da je preživeo atentat bio bi smenjen i pitanje je da li bi se ikad vratio na vlast. Ovde imamo jednog mastera zadržavanja vlasti, po cenu da se presvuče 500 puta, objasnila je ona.

Jedino što je slično, ocenila je Srbljanović, jeste što Vučić sada, kao što je Đinđić pre 15 godina hteo, ima nameru da Srbiju uvede u Evropsku uniju.

Srbljanović je ukazala i da nije Vučić taj koji podiže spomenik Zoranu Đinđiću, već Srbija.

To su naše pare. To su vaše i moje pare. Nije on izvadio pare iz svog džepa, od mame i tate, i sad će on da diže spomenik. On je predsednik države. Pa, da li treba da vratim pasoš zato što se ne slažem sa njim, naglasila je ona.

Srbljanović je kritikovala činjenicu da spomnik Đinđiću nije podignut pre najmanje deset godina, da su to zaustavljali i Boris Tadić i pripadnici Đinđićeve stranke, jer je to bio kontroverzan potez.

I zašto smo spali na to da jedan Vučić, koji je do juče škrabao ime ulice Zorana Đinđića, koristi državne pare da nam dozvoli da napravimo taj spomenik, zaključila je Srbljanović.

Povukla crtu i sve je postalo kristalno jasno...
a neće zmaj da obori kaktus?
 
Ili "po naski" :

"Nil Klark, 14. mart 2003. Gardian (London)

Počasti Zoranu Đinđiću, ubijenom srpskom premijeru, pljušte kao kiša. Prvi je počeo predsednik Buš, hvaleći njegovo “snažno vođstvo”, dok je portparol kanadske vlade veličao “vesnika demokratije”, a Toni Bler govorio o energiji koju je Đinđić posvetio “reformisanju Srbije”.

U čituljama zapadnih listova Đinđić je skoro uvek slavljen kao bivši student-agitator, koji je hrabro poveo narodni ustanak protiv okrutnog diktatora i pokušao da uvede svoju zemlju u novu demokratsku eru. Ali izvan CNN-ove verzije svetske istorije, karijera Zorana Đinđića izgleda prilično drugačije.

Oni koji se ograđuju od doktrine promene režima trebalo bi da se sete da Irak nije prva zemlja u kojoj su američka i druge zapadne vlade pokušale organizovati uklanjanje vlade koja nije odgovarala njihovim strateškim interesima. Pre tri godine, na redu je bila Miloševićeva Jugoslavija.
U svojoj nedavnoj biografiji Miloševića, Adam LeBor otkriva kako su Sjedinjene Države natrpale 70 miliona dolara u kofere srpske opozicije u njenom naporu da zbaci jugoslovenskog lidera 2000. godine.

Po naređenju državnog sekretara Madlen Olbrajt, tajna američka kancelarija za jugoslovenske poslove bila je pripremljena da potpomogne organizovanje ustanka koji bi zbrisao autokratskog Miloševića sa vlasti.

..."...


- - - - - - - - - -

..."...Istovremeno, postoje dokazi da su podzemne kriminalne grupe, kontrolisane od strane Zorana Đinđića i povezane sa američkom obaveštajnom službom, izvele serije uspelih atentata ključnih ljudi koji su podržavali Miloševićev režim, uključujući ministra odbrane Pavla Bulatovića i Žiku Petrovića, šefa jugoslovenskog avioprevoza.

Kada su S. Milošević i njegova Socijalistička partija konačno pali, Sjedinjene Države su dobile “reformističku” vladu u Beogradu kakvu su želele. Novi predsednik Vojislav Koštunica je primio bukete, ali poluge moći je držao čovek Stejt Dipartmenta Zoran Đinđić – i on sigurno svoje vašingtonske sponzore nije izneverio!

Prvi prioritet je bio uvođenje programa “ekonomskih reformi” – što je izraz novog svetskog poretka za rasprodaju državne imovine u bescenje multinacionalnim kompanijama. Preko 700 000 jugoslovenskih preduzeća ostalo je u društvenom vlasništvu i uglavnom je bilo kontrolisano od strane radničkih odbora, sa svega 5% kapitala u privatnom vlasništvu.
Kompanije su mogle biti prodate ako je manje od 60% kapitala pripadalo radnicima. Đinđić je brzo promenio zakone i rasprodaja je mogla da počne.

Posle dve godine u kojima je hiljade društvenih preduzeća bilo prodato, (mnoga kompanijama koje su učestvovale u bombardovanju Jugoslavije 1999.), prošlomesečni izveštaj Svetske banke je obilovao pohvalama Đinđićevoj vladi i njenom “angažovanju internacionalnih banaka u procesu privatizacije”.
Ali Đinđiću nije bilo naređeno da proda samo državnu imovinu. Milošević je takođe morao da ode, za obećanu nagradu od sto miliona dolara, čak ako je to značilo i njegovo kidnapovanje u suprotnosti sa jugoslovenskim zakonima i slanje avionom RAF-a na američki finansirano režirano suđenje u Hag.

Kad je prodao imovinu svoje zemlje, njenog bivšeg predsednika i svoje političke rivale, šta je ješ ostalo da se proda? Jedino još sama država. I januara ove godine Đinđić je upravo to i uradio. Uprkos suprostavljanju većine njenih građana, “vesnik demokratije” sledio je zahteve “međunarodne zajednice” i posle 74 godine ime Jugoslavije nestalo je sa političke mape. Strateški cilj njene zamene serijom slabih, podeljenih protektorata konačno je bio postignut.

Ponekad, ipak, i najbolje izvedeni planovi krenu naopako. Uprkos zapadnim hvalospevima, malo će Srba oplakivati Đinđića. Za veliku većinu Srba, Đinđić će ostati zapamćen kao kvisling koji se obogatio prodajući svoju zemlju onima koji su tako nemilosrdno vodili rat protiv nje,svega nekoliko godina ranije.

Đinđićeve toliko hvaljene reforme podigle su cene komunalnih usluga nebu pod oblake, nezaposlenost je oštro skočila na 30%, i skoro dve trećine Srba sada živi ispod linije siromaštva.

Još nije jasno ko je ispalio hice koji su ubili Zorana Đinđića. Verovatnoća je da je to bila operacija podzemlja, njegove veze sa organizovanim kriminalom konačno su ga sustigle. Ali, ma kako to surovo zvučalo, ima mnogo ljudi u Srbiji koji bi rado povukli obarač. U svojoj nedavnoj poseti Beogradu, bio sam pogođen ne samo razinom ekonomske nepravde, nego i mržnjom skoro svakoga koga sam sreo prema premijeru, čija je popularnost u narodu pala ispod 10%

Lekcija iz Srbije za današnje serijske menjače režima je jednostavna. Možete pokušati da podjarmite ljude sankcijama, razaranjem i bombama. Možete, ako želite, da zbacite vlade koje vam se ne dopadaju, možete okušavati da nametnete svoju volju postavljanjem Hamida Karzaija, generala Tomija Frenksa ili Zorana Đinđića da glume imperijalne konzule.

Ali ne zamišljajte da možete naterati poniženi narod da ih poštuje.".


- - - - - - - - - -

:)

Znamo da "njima i ne treba - postovanje , vec - poslusnost" , a znamo i gde su je nasli i gde mogu uvek da je potraze ...!
 
izadjem ja pre neki mesec sa jednom ribom koju sam upoznao preko druga. I za nepoverovati, devojka nije tipicna guska. Nego bas obrazovana. Bio sam zadivljen njenim nacinom izrazavanja. I tako prica ona o sebi i kaze da je ucestvovala na onim proseravanjima o djindjicu. Smrklo mi se pred ocima i kazem moram rano sutra da ustajem.
A lapo ti ja kažem da kod nas obrazovanost ne spasava od gluposti¡ Čak šta više, kanda je i podstiče[emoji849]

https://forum.krstarica.com/threads/797636

A ovo je upravo ono o čemu ti pričam. I džaba je kolegi frederikrr , i to što je visoko obrazovan, pa i što je verovatno vrhunski programer, a 'vamo brka žabe i babe, i koncepcijski postavlja temu onako kako samo možeš da ga namagarčiš:roll:

Našim obrazovanim, njima ko da im smeta obrazovanost- majko moja mila[emoji848]

Nikako hajvanima ne moš se objasni da nije zlato sve što se žuti[emoji849]
 
Ustvari je Вучић taj koji je prvi poceo da povlaci paralele izmedju Djindjica i sebe ali ne zato sto ga postuje vec da bi pridobio njegove simpatizere u zemlji i dodvorio se gazdama u inostranstvu. Kukao je po novinama kako ce se istorija ponoviti, aludirajuci na atentat na Djindjica, da on zna kako ce da skonca, da Srbi nece da mu oproste to sto ima muda... U tom kontekstu treba posmatrati i skorasnju Zoraninu izjavu u vezi KiM ''jesmo li lavovi ili misevi''.

Takvog manipulatora i opsenara ova zemlja nije videla niti ce videti.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Takvog manipulatora i opsenara ova zemlja nije videla niti ce videti.

али да не буде забуне- није он нарочито вешт манипулатор, него се интелектуални просек српског бирачког тела прилично срозао. а искрено, никад није ни био нарочито висок. маса најобразованијих и најпаметнијих отишла је одавде неповратно. а одлазе и даље. и шта остаје? па остају они којима Вучић може да продаје маглу.

међутим, не треба заборавнити најбитнију ствар- Вучић овде влада зато што га је Запад поставио. Запад и јесте извор његове моћи. не народ. народ је небитан. обичне овце. а тако га изопачена елита и третира.
 
.... маса најобразованијих и најпаметнијих отишла је одавде неповратно. а одлазе и даље. и шта остаје? па остају они којима Вучић може да продаје маглу.

међутим, не треба заборавнити најбитнију ствар- Вучић овде влада зато што га је Запад поставио. Запад и јесте извор његове моћи. не народ. народ је небитан. обичне овце. а тако га изопачена елита и третира.
Pa dobro, ustanovili smo da nam ni obrazovani nisu nešto preterano pametni. Dapače, ako nisu još i gluplji od ostatka!
 

Back
Top