Ђинђић је био негативна историјска личност

Ne lupetaj ne postoji nepristrasan istoričar koji tvrdi da su izbori za vreme Miloševića bili manje demokratski od onih koji su se održavali posle.
Dokaz za to da su izbor za vreme Miloševića bili relativno demokratski jeste činjenica da prvi put kad je pokušao da pokrade tj . prekroji rezultate izbili su nemiri , protesti i na kraju njegovo priznanje da je izgubio. Drugi put kad je želeo da prekroji rezultate izgubio je vlast.
U sustini, Republicka centralna izborna komisija za vreme izbora kod Slobe je bilo republicko sediste Sluzbe, pre svega tamo gde je republicki Mup bio u Kneza Milosa.

Isto to i za gradske izborne komisije, u koncelarijama lokalne Sluzbe.

Ono sto ste vi videli kao neku Izbornu komisiju kod SLobe, to je bila neka fiktivna izborna komisija koja je samo objavljivala naredjenja koja su joj slana iz centrale Sluzbe.
 
  • Podržavam
Reactions: PA8
U sustini, Republicka centralna izborna komisija za vreme izbora kod Slobe je bilo republicko sediste Sluzbe, pre svega tamo gde je republicki Mup bio u Kneza Milosa.

Isto to i za gradske izborne komisije, u koncelarijama lokalne Sluzbe.

Ono sto ste vi videli kao neku Izbornu komisiju kod SLobe, to je bila neka fiktivna izborna komisija koja je samo objavljivala naredjenja koja su joj slana iz centrale Sluzbe.
Tako je bilo i za vreme kad je na vlasti bila demokratska stranka a tako je i danas . Međutim sama Demokratska stranka je učestvovala u izborima i prihvatala poraze kada je do poraza dolazilo ili se pobunila onda kada su se pokušali prekrajati rezultati .
 
  • Haha
Reactions: PA8
Jedino što taj trečerazredni motivacioni govornik nije znao kako se to radi jer on o ekonomiji nije imao pojma.
Druga stvar, ti radikali i sva ta buranija u životu ne bi mogli smisliti takvo ubistvo kao što je učinjeno Đinđiću. Ubistvo je ili zaista delo tih osiljenih bandita Legije , Šiptara , Kuma.. ili mnogo komplikovanija verzija u kojoj su učestvovli bliski Đinđićevi saradnici. Za sad tragovi ukazuju na ovu drugu verziju.
Nisu oni to učinili usled osiljenosti kako kažeš.Ubistvo Đinđića je izraz očaja u kome su se našli Ulemek i Spasojević koji su i doneli odluku.Zaštićenog svedoka Buhu nisu uspeli da likvidiraju i krug se zatvarao.U ubistvu Đinđića videli su tračak nade da će ih tadašnja vlast zaboraviti ili da će tadašnja vlast biti zamenjena novom - DSS.SRS i dr. i da će se sa novom vlašću dogovoriti kao što su imali dogovor sa DS-om.
Suštinski,Ulemek i Spasojević kao i većina pripadnika klana nisu imali šta da izgube jer je iza njih bilo toliko ubistava,otmica i dr.krivičnih dela da bi i bez ubistva Đinđića bili osuđeni na praktično doživotne robije.
 
Kalinić piše da su vođe "zemunaca" Dušan Spasojević Šiptar (on ga zove Duća) i Mile Luković Kum pre 19 godina dobili nalog za ubistvo premijera Đinđića od "Organizacije sa Senjaka", ne želeći da precizira o kome je reč.
"Duća i Kum u to vreme danima nisu pričali jer Luković nije bio za taj atentat, dok je Spasojević smatrao da treba ubiti Đinđića jer je on najobičnija 'kesa', koja ne može ništa da kontroliše... Neposredno pred atentat, koji je izveden 12. marta 2003. godine, Spasojević je kupio tonu kokaina i platio prvu ratu za novi crveni 'ferari enco'. Posle likvidacije Duće i Kuma, kokain je preuzeo jedan Dućin drug i droga je nestala, a 'ferari" je kasnije viđan po Beogradu", navodi Kalinić u knjizi koju je uredila novinarka lista 'Alo' Snežana Dž. Stojanović, i dodaje:
"Moram da kažem da je Organizacija sa Senjaka, koja je najpre tražila da ubijemo Najpoznatijeg Srbina (Vojislav Šešelj, prim. aut.), u februaru 2003. naručila i likvidaciju premijera. Upozoravao sam Dušana da ne potcenjuje Organizaciju, ali on je i njih smatrao običnim krpama. Duća je zaboravio šta su sve organizovali i završili, a najvažnije i šta i koga su sve uništili. Na drugoj strani, Kum je dobro znao da ih je ta organizacija stvorila i da su im oni dozvolili da rade sve što su hteli. Dušan je tu 'dozvolu' plaćao milionima evra, koje je nosio na Senjak. Bio sam prisutan na nekim primopredajama novca", piše Kalinić.

Ovaj glavni ubica 'zemunaca', koji je za brojne zločine osuđen na 40 godina zatvora, do detalja je opisao i kako je propao prvi pokušaj atentata na Đinđića 21. februara 2003. kod hale 'Limes' na Novom Beogradu.
"Prvobitni plan bio je da se automobil premijera pregazi šleperom, kao muva. Međutim, šleper nije mogao tako brzo da se nabavi, pa su kupljena dva kamiona kipera, koje su vozili Dejan Milenković Bagzi i Derpe glavati Simović (Miloš Simović, prim. aut.) Oni su vozili autoputem jedan pored drugog i trebalo je da uspore Đinđićevu kolonu, a Zvezdan Jovanović tada da ga 'sašije' zoljom sa obližnjeg brda. Željko Tojaga je posle lažno optužen da je on trebalo da ispali zolju, to nije tačno, pa je ni kriv ni dužan odrobijao 15 godina", napisao je Kalinić.
Prema njegovim rečima, atentat kod Limesa je propao zato što se Simović uplašio i usporio kamion, pa je vozač iz Đinđićeve pratnje prošao pored njega. Bagzi, kad je to video, udario je svojim kamionom jedno Đinđićevo vozilo, misleći da će ga tako ubiti, ali je premijer prošao nepovređen, a Milenković je uhapšen.
"Derpe glavati Simović se tada isključio sa autoputa, pa je iz straha ostavio kamion na parkingu, sa upaljenim motorom, i pobegao u 'štek' stan. Kum je pobesneo, kad ga je video počeo je odmah da ga bije... Posle toga usledio je strašan pritisak sa Senjaka da se Đinđić hitno 'reši'. Dušan je svako veče obilazio lokacije po gradu tražeći mesto za snajperistu. Sve što je pronađeno, Zvezdan Jovanović je odbio. Zatim su u Ulici admirala Geprata u stan neke babe upali Zvezdan, Milan Jurišić, Ninoslav Konstantinović i Dušan Krsmanović, glumili su majstore za kablovsku, ali ni ta pozicija nije bila dobra. Onda je pronađena ta prostorija iz koje je Zvezdan i ubio Đinđića. Taj stan je Aca Simović trebalo da zapali posle atentata, ali se uplašio i nije to uradio, odmah je pobegao", napisao je Kalinić.

Bizaran slučaj u kući roditelja​

Sretko Kalinić je opisao i bizaran događaj u kući svojih roditelja, gde je njegova majka, gledajući izveštaj na TV sa jednog ubistva, proklinjala ubicu, ne znajući da je ubica njen sin!?!
"Posle jedne 'šljake' (ubistava prim. aut.), otišao sam kod roditelja kući. Majka je gledala vesti, a ovi na TV-u objašnjavaju ko je ubijen, pa drame kao da je ubijen ministar, a ne najobičnija bitanga... Kada bi voditelj završio čitanje vesti, nastupala je moja majka sa svojim kletvama: 'Vrag im sreću odnio! Čiji li su? Zubima se dabogda pojeli!' Govorio sam joj: 'Ćuti, mate, šta ti znaš ko to radi? I šta tebe uopšte briga za to?' Kada bi završila s grdnjom, potpuno bi se preobratila, pa me je blagim i umilnim tonom pitala: 'Hoćeš li da večeras, srećo majkina?'
Da je znala moja majka da njen sin često pravi predstave po ulicama Beograda, sigurno ne bi tako proklinjala.
On je potom Zvezdana Jovanovića na više mesta nazvao 'lažnim patriotom' i 'izdajnikom'.
"Zvezdan je za ubistvo Đinđića tražio garsonjeru u Beogradu... Znam ga od 1993. godine, bili smo zajedno u jedinici, tada je bio dobar vojnik, poštovao sam ga, ali sad znam da je prevarant, obična slina, pi*ka... 'Skromni patriota', nije hteo od Dušana da traži kuću na Dedinju, a dobio bi je, nego samo garsonjeru. Odmah posle ubistva Đinđića, 12. marta 2003. godine, išao sam na Novi Beograd da pokupim Zvezdana i Kuma, pa sam ih dovezao u stan na Voždovcu... Kum se plašio da je Đinđić preživeo, a Zvezdan ga je uveravao da je mrtav. Onda je otišao na Institut na Senjaku da raportira, a pola sata kasnije pojavile su se sve naše slike na poternici. Zvezdan nas je sve izdao! Duća je trebalo da posluša Đinđića i da, kao Ljubiša Buha Čume, počne da radi nešto legalno. Međutim, Spasojević nije hteo da napusti posao sa drogom... ", piše Kalinić.
 

Back
Top