Baš danas vidim na jednom stranom sajtu sliku 17-godišnje Lepe Radić kako stoji hrabro dok joj Nemački vojnik navlači vešala. Naslov glasi " Hrabra Jugoslovenska Tinejdžerka". Potom čitam komentare i nijedom se ne spominje Srbija niti da je ona Srpkinja, već njenu hrabrost i hrabrost Jugoslovena. Pod krovom iste te Jugoslavije su živeli i današnje države Hrvatska, BiH, Slovenija , CG, Makedonija i otuđeno Kosovo. Srbi su bili jedini koji su uvek hrabro stajali i borili se protiv mnogostruko većih svetskih sila i agresora kojima su se pridružile Hrvatska i muslimani i hrvati BiH. Tako imamo u prvom svetskom ratu Austrougarskoj su se pridružili ne samo Hrvati i muslimani, već i Bugari i Albanci koji su iz zaseda satirali iznemogli narod i vojsku koji su se sklanjali preko Prokletija. Još jedna činjenica o kojoj se uporno ćuti pa i sami mi zaboravljamo, jer tu činjenicu zapostavljamo, je da je Srbija tada izgubila skoro 45 posto svog stanovništva, što nikada u istoriji sveta se nije desilo nijednoj modernoj državi izuzev satiranja naroda poput Američkih, Australijskih i drugih domorodaca. Zvanično broj poginulih u Srbiji se predstavlja kao 28% ili milion i 250 hiljada stanovnika po zvaničnoj objavi mirovne konferencije u Versaju 1919 godine. Tada je uzet u obzir broj stanovništva Srbije iz 1914 nakon pobede u Balkanskim ratovima iz 1914 godine kada se Srbija povećala sa 2.784 000 stanovnika za vreme Kraljavine Srbije 1912 do 4.439 000 stanovnika. Dakle, rat i genocid spomenutih država iz prvog svetskog rata se isključivo odvijao na teritorijama iz 1912 koje su bile manje i tih 45% je ubijeno od 2.784 000 stanovnika, dakle 1.250 000 !!!
Dalje svi znamo šta se nakon toga desilo u NDH i daljem satiranju i ubijanju Srba koje se i danas sistemataki prećutkuje, smanjuje i zamazuje a ponovno stvaranje Jugoslavije je i žrtve i zločince stopilo u jedno te isto. Tek kada su se u poslednjim ratovima države koje su bile saveznice agresora u oba svetska rata i sudelovali na satiranju Srba izdvojili iz Jugoslavije, iskoristili su priliku da zamažu svoju neslavnu istoriju time što su sebe predstavile kao žrtve a Srbe kao zločince ponovo po trećiput pomognute istim silama.
Dakle lažno je predstavljati žrtvu Srbije pod plaštom Jugoslavije kojom su pripadali i današnje države koji su bili saveznici nacističkih i drugih sila i vršili masovne genicide i satiranja Srpskog naroda. Istinski heroji i žrtve su bili Srbi koji su se uvek borili protiv daleko većeg, jačeg i moćnijeg neprijatelja a Hrvati i muslimani nikada se nisu sami borili protiv Srba već isključvivo potpomognuti neprijateljima kako u prvom, tako i u drugom i ovim poslednjim ratovima kada su izvršili edzodus Srpskog stanovništva koje danas otvoreno slave kao državni praznik i sprdavaju se sa slikama traktora jadnog stanovništva, žena, dece i staraca koji su izgubili sve ostavljajući sve što su imali za sobom u plamenu.
Ove činjenice treba da budu jedne od najveĉih političkih aduta da u svetu koriste na svim konferecijama, skupovima intervjuima itd..da prikažu istinsku žrtvu Srbije koja i dalje traje u jednom ili drugom obliku a među njima je da se Srpkinja Lepa Radić ne predstavlja kao Jugoslovenka već kao Srpkinja. Ceo svet zna za jevrejsku holokaust u drugom svetskom ratu , dok Srbe, zahvaljujući lažnim svetskim medijima više doživljavaju kao zločincevnego žrtve. I u Srbiji se izuzetno malo uči o pravoj Srpskoj istoriji dok je sastav udžbenika konstruisan izvan Srbije.
Dakle, Jugoslavija i dalje živi, barem u svetskim medijima i zapadnim istorijskim zapisima jer Srbe kao žrtve i heroje predstavlja kao Jugoslovene koja je zločine Hrvata i bosanskih muslimana izbrisala pod plaštom Jugoslavije. To je još jedna od velikih nepravdi koja traje prema Srbiji i kojoj i mi nažalost ne pridajemo dovoljno značaja. Iako mnogi i danas kukaju za tom Jugoslavijom, Jugoslavija je Srbiju previše koštala kroz istoriju i samo ime Jugoslavije i dalje to čini.