Srbija može bez ruskog gasa – i to uz niže cene

Pa i Rusija moze u EU ako hoce, niko joj ne brani :D

Ali nece, jer iako bi to bilo bolje za narod, ruske autokrate bi ostale bez ijedne kopejke i bez mrve moći :D
.
А који су то моћници у новопримљеним држама остали "без и једног (еуро)цента?

Узела им Фондерлајен?

.
 
Pa i Rusija moze u EU ako hoce, niko joj ne brani :D

Ali nece, jer iako bi to bilo bolje za narod, ruske autokrate bi ostale bez ijedne kopejke i bez mrve moći :D
Колега, ово баш и није истина.
Путин када је дошао на власт понудио је Клинтону да Русија уђе, прво у НАТО, а ако то баш не би направило велики организациони русвај, касније и у ЕУ.
Овални перверзњак му у првом тренутку дао сагласност изјављујући да је то сјајна идеја.
Неколико недеља касније, огласио се преко "гласника" војно-индустријски лоби, који заправо влада Америком, дајући изјаву за Дневник:
- Па да ли сте ви нормални? С ким ми после да плашимо народ по Америкама и Европи и како да им наплаћујемо харач, за гомилу фенси-швенси бесмисленог наоружања? Не дамо бре Русе, наше архинепријатеље, ни за сва блага овог света. Напротив, наш крајњи циљ је да поробимо и распарчамо Русију. Русија не може бити наш савезник.
 

TEŠKO JE BEZ RUSIJE Merc priznao bolnu istinu: Nemačke kompanije trpe​

NEMAČKE kompanije trpe zbog rasta cena energije, izjavio je nemački kancelar Fridrih Merc.

https://www.novosti.rs/ekonomija/ve...c-priznao-bolnu-istinu-nemacke-kompanije-trpe
Na slici je Ruska vojna baza na Severnom polu,
tako da Rusi vojno drže sve prirodne resurse
Nikom ništa iz EU nebi dao kad se rat završi, sve bi čuvao samo za privredu Rusije, a ovi neka propadnu
F65k9kqTURBXy9iYjA2ZTNjZDlmYzQzYzE0MTFhMWYxY2U3MDliN2YxYS5qcGVnkZMCzQHCAN4AAqEwBaExAg.webp
 
Колега, ово баш и није истина.
Путин када је дошао на власт понудио је Клинтону да Русија уђе, прво у НАТО, а ако то баш не би направило велики организациони русвај, касније и у ЕУ.
Овални перверзњак му у првом тренутку дао сагласност изјављујући да је то сјајна идеја.
Неколико недеља касније, огласио се преко "гласника" војно-индустријски лоби, који заправо влада Америком, дајући изјаву за Дневник:
- Па да ли сте ви нормални? С ким ми после да плашимо народ по Америкама и Европи и како да им наплаћујемо харач, за гомилу фенси-швенси бесмисленог наоружања? Не дамо бре Русе, наше архинепријатеље, ни за сва блага овог света. Напротив, наш крајњи циљ је да поробимо и распарчамо Русију. Русија не може бити наш савезник.

Ma da, to mora da je izvor neki balkan info, LOL :D
 
Ово је оно што сам помињао и раније, да ми уопште нисмо остали нешто много честити од "братске цене" гаса.
Те да некадашњи попуст платисмо много више на другом плану, тиме што нам је губернисањем држава више заличила на Татарстан, него на европску земљу.



https://www.danas.rs/vesti/ekonomija/srbija-moze-bez-ruskog-gasa-i-to-uz-nize-cene/

Srbija može bez ruskog gasa – i to uz niže cene​


Ovaj tekst razbija jednu zabludu koja se, nekad namerno, a nekad i slučajno, već duže vremena širi javnim prostorom u Srbiji. Predstavnici vlasti i razni analitičari ponavljaju poruku: uvoz prirodnog gasa iz Rusije je neophodan kako bi domaća ekonomija i stanovništvo mogli da preguraju naredni period.

U aktuelnom kontekstu, mnogi ističu da je zbog ruskog gasa neophodno pod svaku cenu izbeći nacionalizaciju sankcionisane Naftne industrije Srbije (NIS). Posle nedavne posete predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen, koja je pozvala Srbiju da uđe u zajedničku kupovinu gasa EU, priča je delimično promenjena. Sada se češće govori da bi Srbija i mogla da pregura bez ruskog gasa, ali da bi u tom slučaju morala da plati cenu koja je viša za nekoliko desetina procenata.

Problem je što se to često govori bez pozivanja na konkretne podatke. To donekle i ne iznenađuje s obzirom da osvrt na najrelevantnije uporedne podatke o strukturi cena prirodnog gasa u evropskim zemljama pokazuje da pretežno oslanjanje na Rusiju pri nabavci prirodnog gasa ne znači nužno najniže veleprodajne cene samog gasa kao robe.

Pri uzimanju primera za poređenje, najbolje je odabrati zemlje koje su što sličnije Srbiji. Za poređenje je najzgodnija Bugarska: slična je veličinom, na Balkanu je, kulturno i etnički nam je bliska i – što je najvažnije – i ona uvozi više od 90 odsto gasa koji koristi. Velika međusobna sličnost je i to što su do 2022. godine i Srbija i Bugarska preko 90 odsto svog uvoza gasa obezbeđivale iz Rusije.


Za Bugarsku se ključan događaj desio u aprilu 2022. godine. Tada je, zbog odbijanja Bugarske da plaća gas u rubljama, Gasprom preko noći presekao isporuke. Takav događaj doveo je prvo do šoka ponude, a potom i do snažnog cenovnog šoka usled koga je veleprodajna cena samog prirodnog gasa u Bugarskoj u 2022. godini iznosila 7,9 evra za 100 kilovat-sati za domaćinstva i 9,43 evra za 100 kilovat-sati za privredna i druga pravna lica. To je predstavljalo više nego dvostruko povećanje u odnosu na prethodnu godinu. Za to vreme, snabdevanje Srbije ruskim gasom je nesmetano trajalo, zbog čega nije došlo do većih oscilacija u kretanju veleprodajnih cena.

Pogledajte prilog 1816329
Pogledajte prilog 1816330

Usled takvih dešavanja, Bugarska je bila prinuđena da diverzifikuje svoje izvore prirodnog gasa. Dve godine nakon cenovnog šoka, rezultat takvog prilagođavanja jeste veleprodajna cena od 3,79 evra na 100 kilovat-sati za domaćinstva i 3,44 evra na 100 kilovat-sati za privredu i druga pravna lica u 2024. godini. Veleprodajne cene po kojima je Srbija u istoj 2024. godini nabavljala prirodni gas iznosile su četiri evra na 100 kilovat-sati za domaćinstva i 4,42 evra na 100 kilovat-sati za privredu i druga pravna lica.

Iako je reč o nabavci pretežno ruskog gasa koji se u našoj javnosti ističe kao najjeftiniji, te cene su bile za preko pet odsto (u slučaju domaćinstava) i preko 28 odsto (u slučaju pravnih lica) više od onih po kojima je Bugarska nabavljala prirodni gas iz potpuno neruskih izvora.


Izvor navedenih podataka je Eurostat, zvanični statistički zavod EU koji poseduje najrelevantnije podatke za međusobna poređenja evropskih zemalja. Reč je o podacima koji obuhvataju deo ukupne cene prirodnog gasa koji firma koja dostavlja gas potrošačima (u Srbiji, pre svega, Srbijagas) plaća onome ko taj gas prodaje (u slučaju Srbije najčešće Gaspromu).

Isti podaci Eurostata pokazuju da je sama cena koju plaćaju domaćinstva viša u Bugarskoj u odnosu na Srbiju. Razlog za to, ipak, ne leži u samoj ceni koju Srbija plaća ruskom dobavljaču, već u onome što Eurostat klasifikuje kao mrežne troškove, kao i u fiskalnim nametima koji su značajno viši u Bugarskoj. Kada je reč o krajnjoj ceni gasa koju plaća privreda i druga pravna lica, podaci za 2024. godinu pokazuju niže cene u Bugarskoj u odnosu na Srbiju.

Poruka ovog teksta je jasna: čak i kada bi došlo do naglog prekida snabdevanja Srbije ruskim gasom, to ne znači da bismo bili trajno osuđeni na više cene od onih koje bismo imali da smo postigli novi dugoročni ugovor sa Rusima. Štaviše, bugarski primer pokazuje da bez ruskog gasa u roku od dve godine možemo da ostvarimo niže nabavne cene od onih koje bismo najverovatnije ostvarili u dogovoru sa Rusima.

Ključno je to da na opštu cenu nabavke gasa utiče mnogo više toga od političkih dogovora sa jednom stranom.


Naravno, treba učiniti sve što je moguće da se izbegne šok u snabdevanju i kasnije cenama kakav su Bugari doživeli 2022. godine. Ako je, pak, cena izbegavanja takvog šoka trajni prekid rada rafinerijskih kapaciteta NIS-a i, još gore, različite sekundarne sankcije domaćem bankarskom sistemu, reč je o previsokoj ceni. Čak i u pomenutim uslovima, bugarska ekonomija je uspela da 2022. godine dostigne rast od četiri odsto. Sa oslabljenim industrijskim kapacitetima i ugroženim bankarskim sistemom, za Srbiju će biti izazov da čak i u dužem roku dostigne te stope rasta.

Ono što u ovakvom osvrtu treba istaći kao ključno jeste da protekle 3,5 godine predstavljaju period ogromnih propuštenih šansi. Da se na vreme shvatila priroda događaja povezanih sa ratom u Ukrajini, mogle su se izbeći sve negativne posledice o kojima danas govorimo. NIS bi radio u punom kapacitetu, niko ne bi pričao o sankcijama bankama, a postepeno, ali odlučno udaljavanje od ruskog gasa dovelo bi do sigurne i – kao u bugarskom primeru – potencijalno jeftinije gasne nabavke. I to sve bez bilo kakvih šokova.
Sta bi sa Obrijem?
 
.
Ма разумем, журба је сада.

Да случајно не закаснимо да се украцамо на ЕУ Титаник.

.

Не брини, нећемо.

Нит код њих, нит ћемо "своју малу барку везати за велики руски брод".

Нас ће они преко баре користити да за јаја држе и једне и друге...а и треће.
 
Много већи проблем Србије, од тог што није диверсификовала своје енергетског снабдевање (иако се на томе већ дуже времена ради), јесте то што Србија није диверсификовала своју економију и што је у потпуности зависна и нераскидиво повезана са економијом ЕУ, пре свега немачке.
То је много озбиљнија претња и омча која стоји око врата српске државе. Буквално ти одузима могућност било каквог избора и самосталног одлучивања, што се већ дуже времена користи као резервоар разних уцена, којима наша позиција постоје још трагичнија.
Ова прича око гаса и нафте је само наставак процеса потпуног поробљавања Србије.
Pa probaj da diversifikuješ ekonomiju da nije zavisna od EU, okruženja i regije, koje gledaj čuda uglavnom jeste EU i potpuno prati pravila i regulative iste, uključujući transportna i finansijska.
Da vidimo dokle ćeš stići i kako će to ispasti.
Misliš da ovi ne bi da mogu, pa da uđu potpuno u beloruski mod, koji je njima svakako prijatniji i prirodniji?

Možeš da menjaš geopolitičke izbore, mogu da oni budu dobri ili loši, ali geografiju ne i na kraju se uvek vratiš na to.
 
Poslednja izmena:
Много већи проблем Србије, од тог што није диверсификовала своје енергетског снабдевање (иако се на томе већ дуже времена ради), јесте то што Србија није диверсификовала своју економију и што је у потпуности зависна и нераскидиво повезана са економијом ЕУ, пре свега немачке.
То је много озбиљнија претња и омча која стоји око врата српске државе. Буквално ти одузима могућност било каквог избора и самосталног одлучивања, што се већ дуже времена користи као резервоар разних уцена, којима наша позиција постоје још трагичнија.
Ова прича око гаса и нафте је само наставак процеса потпуног поробљавања Србије.

То је тачно. Само је питање колико смо за то имали опција. И једна велика Русија је до 2015-те добар део свог пословања дебело стављала на немачку карту.

Углавном, од 2000-те (о оном пре не вреди говорити, јер тек они нису имали ни приближно реалну слику о свету) у Србији нема ниједног фактора илити појаву на власти (нити је на видику у будућности) који је у стању да, што каже Бата Стојковић у Балканским правилима "види бар један век унапред".

Све су то ситни политиканти, пројекти који себе продају као "државнике". Штобсе рекло, кокошари којима је углавном приоритет да што дуже владају и накраду се.

За наше врло ограничене опције диверсификације, такав нам неко треба, а нема га.
 
bili bismo jedina zemlja u evropi koja moze bez ruskog zapada i jedina zemlja u evropi koja ne bi morala da plati 3 puta skuplji americki gas..............
tako da ti je ovaj pokusaj pljuvanja po Vucicu opet propao.
Daj vidi kod onih tvojih u Londonu, nek smisle nesto sto pije vodu............sve sto ste dosad "plasirali" srpskoj javnosti pokazalo se kontraproduktivno za vas koji niste srbi.........radi vase propagande, narod Srbije je jos vise stao uz Vucica. Tek sad, posle godinu dana vase sanse za postavljanje pro-NATO vladu u Srbiji su ravne NULI.
Hvala vam sto ste jos vise okupili gradjane Srbije oko Vucica.

naravno, tekst iz linka nije tvoj.......to ti je olaksavajuca okolnost.
Glavni igraci u Evropi su Amerika i Norveska. Ima i malih proizvodjaca kao npr Britanija ili Rumunija. Mi i Madjari se drzimo Rusa. Madjari su dobili godinu dana sa se prebace na druge snabdevace. Bugari traze nacine da smanji zavisnost od Rusa.
Dok svi traze nacine da smanje zavisnos od drugih mi evo prodajemo drzavu za male pare.
 
Ово је оно што сам помињао и раније, да ми уопште нисмо остали нешто много честити од "братске цене" гаса.
Те да некадашњи попуст платисмо много више на другом плану, тиме што нам је губернисањем држава више заличила на Татарстан, него на европску земљу.



https://www.danas.rs/vesti/ekonomija/srbija-moze-bez-ruskog-gasa-i-to-uz-nize-cene/

Srbija može bez ruskog gasa – i to uz niže cene​


Ovaj tekst razbija jednu zabludu koja se, nekad namerno, a nekad i slučajno, već duže vremena širi javnim prostorom u Srbiji. Predstavnici vlasti i razni analitičari ponavljaju poruku: uvoz prirodnog gasa iz Rusije je neophodan kako bi domaća ekonomija i stanovništvo mogli da preguraju naredni period.

U aktuelnom kontekstu, mnogi ističu da je zbog ruskog gasa neophodno pod svaku cenu izbeći nacionalizaciju sankcionisane Naftne industrije Srbije (NIS). Posle nedavne posete predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen, koja je pozvala Srbiju da uđe u zajedničku kupovinu gasa EU, priča je delimično promenjena. Sada se češće govori da bi Srbija i mogla da pregura bez ruskog gasa, ali da bi u tom slučaju morala da plati cenu koja je viša za nekoliko desetina procenata.

Problem je što se to često govori bez pozivanja na konkretne podatke. To donekle i ne iznenađuje s obzirom da osvrt na najrelevantnije uporedne podatke o strukturi cena prirodnog gasa u evropskim zemljama pokazuje da pretežno oslanjanje na Rusiju pri nabavci prirodnog gasa ne znači nužno najniže veleprodajne cene samog gasa kao robe.

Pri uzimanju primera za poređenje, najbolje je odabrati zemlje koje su što sličnije Srbiji. Za poređenje je najzgodnija Bugarska: slična je veličinom, na Balkanu je, kulturno i etnički nam je bliska i – što je najvažnije – i ona uvozi više od 90 odsto gasa koji koristi. Velika međusobna sličnost je i to što su do 2022. godine i Srbija i Bugarska preko 90 odsto svog uvoza gasa obezbeđivale iz Rusije.


Za Bugarsku se ključan događaj desio u aprilu 2022. godine. Tada je, zbog odbijanja Bugarske da plaća gas u rubljama, Gasprom preko noći presekao isporuke. Takav događaj doveo je prvo do šoka ponude, a potom i do snažnog cenovnog šoka usled koga je veleprodajna cena samog prirodnog gasa u Bugarskoj u 2022. godini iznosila 7,9 evra za 100 kilovat-sati za domaćinstva i 9,43 evra za 100 kilovat-sati za privredna i druga pravna lica. To je predstavljalo više nego dvostruko povećanje u odnosu na prethodnu godinu. Za to vreme, snabdevanje Srbije ruskim gasom je nesmetano trajalo, zbog čega nije došlo do većih oscilacija u kretanju veleprodajnih cena.

Pogledajte prilog 1816329
Pogledajte prilog 1816330

Usled takvih dešavanja, Bugarska je bila prinuđena da diverzifikuje svoje izvore prirodnog gasa. Dve godine nakon cenovnog šoka, rezultat takvog prilagođavanja jeste veleprodajna cena od 3,79 evra na 100 kilovat-sati za domaćinstva i 3,44 evra na 100 kilovat-sati za privredu i druga pravna lica u 2024. godini. Veleprodajne cene po kojima je Srbija u istoj 2024. godini nabavljala prirodni gas iznosile su četiri evra na 100 kilovat-sati za domaćinstva i 4,42 evra na 100 kilovat-sati za privredu i druga pravna lica.

Iako je reč o nabavci pretežno ruskog gasa koji se u našoj javnosti ističe kao najjeftiniji, te cene su bile za preko pet odsto (u slučaju domaćinstava) i preko 28 odsto (u slučaju pravnih lica) više od onih po kojima je Bugarska nabavljala prirodni gas iz potpuno neruskih izvora.


Izvor navedenih podataka je Eurostat, zvanični statistički zavod EU koji poseduje najrelevantnije podatke za međusobna poređenja evropskih zemalja. Reč je o podacima koji obuhvataju deo ukupne cene prirodnog gasa koji firma koja dostavlja gas potrošačima (u Srbiji, pre svega, Srbijagas) plaća onome ko taj gas prodaje (u slučaju Srbije najčešće Gaspromu).

Isti podaci Eurostata pokazuju da je sama cena koju plaćaju domaćinstva viša u Bugarskoj u odnosu na Srbiju. Razlog za to, ipak, ne leži u samoj ceni koju Srbija plaća ruskom dobavljaču, već u onome što Eurostat klasifikuje kao mrežne troškove, kao i u fiskalnim nametima koji su značajno viši u Bugarskoj. Kada je reč o krajnjoj ceni gasa koju plaća privreda i druga pravna lica, podaci za 2024. godinu pokazuju niže cene u Bugarskoj u odnosu na Srbiju.

Poruka ovog teksta je jasna: čak i kada bi došlo do naglog prekida snabdevanja Srbije ruskim gasom, to ne znači da bismo bili trajno osuđeni na više cene od onih koje bismo imali da smo postigli novi dugoročni ugovor sa Rusima. Štaviše, bugarski primer pokazuje da bez ruskog gasa u roku od dve godine možemo da ostvarimo niže nabavne cene od onih koje bismo najverovatnije ostvarili u dogovoru sa Rusima.

Ključno je to da na opštu cenu nabavke gasa utiče mnogo više toga od političkih dogovora sa jednom stranom.


Naravno, treba učiniti sve što je moguće da se izbegne šok u snabdevanju i kasnije cenama kakav su Bugari doživeli 2022. godine. Ako je, pak, cena izbegavanja takvog šoka trajni prekid rada rafinerijskih kapaciteta NIS-a i, još gore, različite sekundarne sankcije domaćem bankarskom sistemu, reč je o previsokoj ceni. Čak i u pomenutim uslovima, bugarska ekonomija je uspela da 2022. godine dostigne rast od četiri odsto. Sa oslabljenim industrijskim kapacitetima i ugroženim bankarskim sistemom, za Srbiju će biti izazov da čak i u dužem roku dostigne te stope rasta.

Ono što u ovakvom osvrtu treba istaći kao ključno jeste da protekle 3,5 godine predstavljaju period ogromnih propuštenih šansi. Da se na vreme shvatila priroda događaja povezanih sa ratom u Ukrajini, mogle su se izbeći sve negativne posledice o kojima danas govorimo. NIS bi radio u punom kapacitetu, niko ne bi pričao o sankcijama bankama, a postepeno, ali odlučno udaljavanje od ruskog gasa dovelo bi do sigurne i – kao u bugarskom primeru – potencijalno jeftinije gasne nabavke. I to sve bez bilo kakvih šokova.
Cete koristiti madjarski gas?
Mi opet koristimo ruski gas,ali preko neki turski,grcki i slicne ''dobavljaci''.
 
Ово је оно што сам помињао и раније, да ми уопште нисмо остали нешто много честити од "братске цене" гаса.
Те да некадашњи попуст платисмо много више на другом плану, тиме што нам је губернисањем држава више заличила на Татарстан, него на европску земљу.



https://www.danas.rs/vesti/ekonomija/srbija-moze-bez-ruskog-gasa-i-to-uz-nize-cene/

Srbija može bez ruskog gasa – i to uz niže cene​


Ovaj tekst razbija jednu zabludu koja se, nekad namerno, a nekad i slučajno, već duže vremena širi javnim prostorom u Srbiji. Predstavnici vlasti i razni analitičari ponavljaju poruku: uvoz prirodnog gasa iz Rusije je neophodan kako bi domaća ekonomija i stanovništvo mogli da preguraju naredni period.

U aktuelnom kontekstu, mnogi ističu da je zbog ruskog gasa neophodno pod svaku cenu izbeći nacionalizaciju sankcionisane Naftne industrije Srbije (NIS). Posle nedavne posete predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen, koja je pozvala Srbiju da uđe u zajedničku kupovinu gasa EU, priča je delimično promenjena. Sada se češće govori da bi Srbija i mogla da pregura bez ruskog gasa, ali da bi u tom slučaju morala da plati cenu koja je viša za nekoliko desetina procenata.

Problem je što se to često govori bez pozivanja na konkretne podatke. To donekle i ne iznenađuje s obzirom da osvrt na najrelevantnije uporedne podatke o strukturi cena prirodnog gasa u evropskim zemljama pokazuje da pretežno oslanjanje na Rusiju pri nabavci prirodnog gasa ne znači nužno najniže veleprodajne cene samog gasa kao robe.

Pri uzimanju primera za poređenje, najbolje je odabrati zemlje koje su što sličnije Srbiji. Za poređenje je najzgodnija Bugarska: slična je veličinom, na Balkanu je, kulturno i etnički nam je bliska i – što je najvažnije – i ona uvozi više od 90 odsto gasa koji koristi. Velika međusobna sličnost je i to što su do 2022. godine i Srbija i Bugarska preko 90 odsto svog uvoza gasa obezbeđivale iz Rusije.


Za Bugarsku se ključan događaj desio u aprilu 2022. godine. Tada je, zbog odbijanja Bugarske da plaća gas u rubljama, Gasprom preko noći presekao isporuke. Takav događaj doveo je prvo do šoka ponude, a potom i do snažnog cenovnog šoka usled koga je veleprodajna cena samog prirodnog gasa u Bugarskoj u 2022. godini iznosila 7,9 evra za 100 kilovat-sati za domaćinstva i 9,43 evra za 100 kilovat-sati za privredna i druga pravna lica. To je predstavljalo više nego dvostruko povećanje u odnosu na prethodnu godinu. Za to vreme, snabdevanje Srbije ruskim gasom je nesmetano trajalo, zbog čega nije došlo do većih oscilacija u kretanju veleprodajnih cena.

Pogledajte prilog 1816329
Pogledajte prilog 1816330

Usled takvih dešavanja, Bugarska je bila prinuđena da diverzifikuje svoje izvore prirodnog gasa. Dve godine nakon cenovnog šoka, rezultat takvog prilagođavanja jeste veleprodajna cena od 3,79 evra na 100 kilovat-sati za domaćinstva i 3,44 evra na 100 kilovat-sati za privredu i druga pravna lica u 2024. godini. Veleprodajne cene po kojima je Srbija u istoj 2024. godini nabavljala prirodni gas iznosile su četiri evra na 100 kilovat-sati za domaćinstva i 4,42 evra na 100 kilovat-sati za privredu i druga pravna lica.

Iako je reč o nabavci pretežno ruskog gasa koji se u našoj javnosti ističe kao najjeftiniji, te cene su bile za preko pet odsto (u slučaju domaćinstava) i preko 28 odsto (u slučaju pravnih lica) više od onih po kojima je Bugarska nabavljala prirodni gas iz potpuno neruskih izvora.


Izvor navedenih podataka je Eurostat, zvanični statistički zavod EU koji poseduje najrelevantnije podatke za međusobna poređenja evropskih zemalja. Reč je o podacima koji obuhvataju deo ukupne cene prirodnog gasa koji firma koja dostavlja gas potrošačima (u Srbiji, pre svega, Srbijagas) plaća onome ko taj gas prodaje (u slučaju Srbije najčešće Gaspromu).

Isti podaci Eurostata pokazuju da je sama cena koju plaćaju domaćinstva viša u Bugarskoj u odnosu na Srbiju. Razlog za to, ipak, ne leži u samoj ceni koju Srbija plaća ruskom dobavljaču, već u onome što Eurostat klasifikuje kao mrežne troškove, kao i u fiskalnim nametima koji su značajno viši u Bugarskoj. Kada je reč o krajnjoj ceni gasa koju plaća privreda i druga pravna lica, podaci za 2024. godinu pokazuju niže cene u Bugarskoj u odnosu na Srbiju.

Poruka ovog teksta je jasna: čak i kada bi došlo do naglog prekida snabdevanja Srbije ruskim gasom, to ne znači da bismo bili trajno osuđeni na više cene od onih koje bismo imali da smo postigli novi dugoročni ugovor sa Rusima. Štaviše, bugarski primer pokazuje da bez ruskog gasa u roku od dve godine možemo da ostvarimo niže nabavne cene od onih koje bismo najverovatnije ostvarili u dogovoru sa Rusima.

Ključno je to da na opštu cenu nabavke gasa utiče mnogo više toga od političkih dogovora sa jednom stranom.


Naravno, treba učiniti sve što je moguće da se izbegne šok u snabdevanju i kasnije cenama kakav su Bugari doživeli 2022. godine. Ako je, pak, cena izbegavanja takvog šoka trajni prekid rada rafinerijskih kapaciteta NIS-a i, još gore, različite sekundarne sankcije domaćem bankarskom sistemu, reč je o previsokoj ceni. Čak i u pomenutim uslovima, bugarska ekonomija je uspela da 2022. godine dostigne rast od četiri odsto. Sa oslabljenim industrijskim kapacitetima i ugroženim bankarskim sistemom, za Srbiju će biti izazov da čak i u dužem roku dostigne te stope rasta.

Ono što u ovakvom osvrtu treba istaći kao ključno jeste da protekle 3,5 godine predstavljaju period ogromnih propuštenih šansi. Da se na vreme shvatila priroda događaja povezanih sa ratom u Ukrajini, mogle su se izbeći sve negativne posledice o kojima danas govorimo. NIS bi radio u punom kapacitetu, niko ne bi pričao o sankcijama bankama, a postepeno, ali odlučno udaljavanje od ruskog gasa dovelo bi do sigurne i – kao u bugarskom primeru – potencijalno jeftinije gasne nabavke. I to sve bez bilo kakvih šokova.
Prvo sapun i samo sapun.
Ta drzava je prljava i zagadjena prvenstveno.
Cena gasa je najmanji problem kad se neko ponasa i izgleda kao klošar.
 

Back
Top