NickFreak
Elita
- Poruka
- 16.236
čvrsnica
Koji dečak i sa kakvim pisanjem?
čvrsnica
Pa hajde da probam ovako.....Prvo ne zaboravi Bana Tvrdka
Poslije sloma bribirskih knezova Šubića banovina Bosna ponovno
jača. Uskoro ban Stjepan II. Kotromanić pridodaje 1326. veći dio
humske zemlje osvajajući je od Srbije te je tako prvi put stvorio od
Bosne i Hercegovine političku cjelinu. Do tada je Hum bio
poprilično samostalan pod vlašću lokalnih vladarskih obitelji.
Banovini je pripojio i hrvatski teritorij od Neretve do Cetine. Ban
Stjepan II. Kotromanić također širi banovinu na velik dio
Dalmacije, i to od Dubrovnika do Splita (oko dvjesto milja
dalmatinske obale), a pripaja i Donje krajeve, Usoru i Soli.
Uspostavlja veoma dobre odnose sa stranim silama, prvenstveno s
Ugarskom te pomaže sa svojim vojnim trupama
hrvatsko-ugarskom kralju u gušenju pobuna ugarskog plemstva.
Imao je sreću sto je Srbija, koja je upravo bila u izvanrednom
usponu pod vladavinom Dušana Silnog, bila zaokupljena
planovima širenja vlasti prema jugu sve do Grčke. Zatim sklapa
trgovački ugovor s Dubrovnikom 1334. godine, a 1335. godine i sa Venecijom. Povelja Dubrovčanima iz 1332.
čvrsnica
Hajdemo termin Hecegovina
Godine 1443. plemstvo postavlja na vlast kralja Stjepana Tomaša,
izvanbračnog sina kralja Ostoje. Prešao je na katoličanstvo 1445. i
čvrsto se vezao uz Ugarsku zbog sve većih turskih napada. Stjepan
Vukčić Kosača, najmoćniji plemić na jugoistočnom području
kraljevstva odbija u početku priznati Stjepana Tomaša za novog kralja
što je rezultiralo unutarnjim sukobom koji je okončan 1446. bračnom
vezom bosanskog vladara sa Katarinom Kosačom, kćeri moćnoga
vojvode. Nastojao je dobiti potporu Ivana Hunjadija koji mu plaća
godišnju pomoć od 3000 zlatnika. Radivoj se tako kao turski
pretendent na prijestolje nije uspio nametnuti. Neki od feudalaca
postaju katolici, no “crkva bosanska” imala je još pristaša. Stjepan
Vukčić Kosača ipak nastavlja vrlo jak utjecaj na svome posjedu što
potvrđuje činjenica da 1448. uzima titulu hercega i po kojoj će ovaj dio
Bosne kasnije biti i prozvan Hercegovina.
Zbog osmanskih napada, kralj Tomaš 1450. traži vanjsku pomoć i
obraća se papi. U Bosni se nastojala uspostaviti katolička dominacija
preko franjevaca s tim da papa želi iskoristiti i kraljev prijelaz na
katoličanstvo. Ponovno crkvu bosansku optužuje za herezu (pogubne
doktrinarne zablude, među kojima je i manihejstvo) pa kralj Tomaš
1459. pristaje na papin zahtjev da započne progoniti heretike u Bosni.
Kralj 1459. saziva starješine Crkve bosanske i nudi im dva izbora. Ili
će prihvatiti katoličanstvo ili će biti protjerani iz Bosne. Prema papinim
kasnijim zapisima, njih oko 2000 pristaje prijeći na katoličanstvo, a
ostalih 40 000 se sklanja na prostor južne Bosne u Humu i nalaze
zaštitu u okrilju vojvode Stjepana Vukčića Kosače, koji je i sam bio
krstjanin, o čemu postoji i detaljan opis koji je zabilježio papa Pio II. u
svojim Komentarima (Commentarii). Tako su Bosnu oslabili s jedne
strane Turci svojim napadima, a s druge starne heretici i vjerski sukobi.
čvrsnica
Stjepan Vukčić Kosača i postanak Hercegovine
Sandalj Hranić Kosača je imao posjede od Mileševa do
Cetine, a nakon smrti Pavla Radinovića 1415. i Hrvoja
Vukčića 1416. postaje najmoćniji čovjek u Bosni. Naslijedio
ga je nećak Stjepan Vukčić Kosača (1435. - 1466.).
Radoslav Pavlović je tada ušao u sukob sa Stjepanom na čijoj
su strani bili Turci pa su Pavlovići 1438. izgubili Trebinje, a
prihode od Drijeva tada uzima samo Vukčić. Dolazi do
izdvajanja južnog dijela bosanske države koji postaje posebna
politička jedinica zavisna o Turcima. Stjepan u Zeti nakratko
zauzima Medun i Sokol 1439., a napušta ih nakon obnove
srpske despotovine. 1440. osvaja Omiš i Poljicu, a nedugo
zatim mu Mlečani i zetski vojvoda Stjepan Crnojević otimaju
Bar, Gornju Zetu i Omiš.
Vukčić odbija priznati Tvrtkova nasljednika Stjepana Tomaša
(1443.- 1461.) te se nekoliko godina vodi građanski rat
potpomažući s Turcima drugog pretendenta, Tomaševa brata
Radivoja. Primirje je sklopljeno 1446. kad je udao svoju kćer
Katarinu za Tomaša. Ali Vukčić je i dalje potpomagao polunezavisnom turskog vazalu i srpskom vladaru Đurađu
Brankoviću koji je ratovao sa Tomašem u istočnoj Bosni oko Srebrenice.
Stjepan se 1448. okitio godine novom titulom: "Herceg od Huma i Primorja" istaknuvši svoju nezavisnost. Poslije je
titulu izmijenio u "Herceg od Svetog Save", prema svecu pokopanom u Mileševu na njegovu teritoriju. Teritorij pod
njegovom vlašću protezao se od Lima do Cetine i od Rame do Kotorskoga zaljeva, a kasnije će dobiti naziv
Hercegovina.
Zabranjuje podanicima da u Dubrovniku kupuju sol, otvara novu solanu u Sutorini i 1449. otvara u Novom radionicu
sukna. Grad Novi želi razviti u trgovačko i pomorsko središte pa zbog toga ratuje s Dubrovnikom (1451. - 1454.). Na
stranu Dubrovčana su stali bosanski kralj Stjepan Tomaš i srpski despot Đurađ Branković te su htjeli su kupiti
hercegovu zemlju od sultana za 150,000 dukata, a herceg je s Mlečanima planirao napad na Dubrovnik. Ali sukob s
ekonomski jakim Dubrovnikom za hercega je postajao sve nepovoljniji pa se uz osmansku vojnu pomoć pomirio sa
sinom Vladislavom 1453. i 1454. sa Dubrovnikom. Nedugo zatim i Osmanlije počinju upadati u njegovu zemlju te
se 1461. miri sa novim bosanskim kraljem, Stjepanom Tomaševićem. Herceg Stjepan Vukčic Kosača preminuo je
1466.
čvrsnica
A Hercegovina izgleda i kasnije........
čvrsnica
Ajoooj ti levo i desno su bivši nekršteni Srbi?
E to je bila tema.
Ugarska,katoličanstvo nije isto što i Hrvatsvo ali nemoguće je istorijski posmatrati izdvojeno od toga.
Ali Beč i Budimpešta i Rim nisu Hercegovina a ni Zagreb.
Koliko ja znam Mađari,Nemci i Italijani nisu Hrvati pa se ne može Hrvatima pripisati kultura koju su poprimili i čiji su podanici i vazali bili.
Isto kao što Srbi nisu Turci pa niko od nas ne govori da je Srbija kao deo Turske vladala sa pola Evrope i Azije.
djecak dokad ti mislis nastavit sa takvim pisanjem
Koji dečak i sa kakvim pisanjem?
čvrsnica
ja koliko sam upoznat,srpska drzava nije propala pod turcima nego je nakon kosovskog boja i srpsko turskih veza poprimila malo drukciji oblik drzavnosti,pa je i srpska vojska shodno tome jurisala na hercegovinu,koja se opirala 20 godina,samo svojim trudom.ovo su valjda neke osnovne stvari koje bi trebale da se znaju,ali ocigledno svakom novom clanu foruma potrebno je objasnjavat.
Pa hajde da probam ovako.....Prvo ne zaboravi Bana Tvrdka
Poslije sloma bribirskih knezova Šubića banovina Bosna ponovno
jača. Uskoro ban Stjepan II. Kotromanić pridodaje 1326. veći dio
humske zemlje osvajajući je od Srbije te je tako prvi put stvorio od
Bosne i Hercegovine političku cjelinu. Do tada je Hum bio
poprilično samostalan pod vlašću lokalnih vladarskih obitelji.
Banovini je pripojio i hrvatski teritorij od Neretve do Cetine. Ban
Stjepan II. Kotromanić također širi banovinu na velik dio
Dalmacije, i to od Dubrovnika do Splita (oko dvjesto milja
dalmatinske obale), a pripaja i Donje krajeve, Usoru i Soli.
Uspostavlja veoma dobre odnose sa stranim silama, prvenstveno s
Ugarskom te pomaže sa svojim vojnim trupama
hrvatsko-ugarskom kralju u gušenju pobuna ugarskog plemstva.
Imao je sreću sto je Srbija, koja je upravo bila u izvanrednom
usponu pod vladavinom Dušana Silnog, bila zaokupljena
planovima širenja vlasti prema jugu sve do Grčke. Zatim sklapa
trgovački ugovor s Dubrovnikom 1334. godine, a 1335. godine i sa Venecijom. Povelja Dubrovčanima iz 1332.
čvrsnica
dalje,opca je zabluda kod srpske populacije da je hercegovina od vajkada pravoslavno orijentirana sto je obicna neistina.do turskog osvajanja i masovnije pojave pravoslavnih vlaha i srba,ovaj prostor je bio izrazito katolicko orijentiran.naravno da su postojala pravoslavna zdanja,ali mozes iscitat omjer srusene katolicke kulture koje sam vec citirao cesto po tom pitanju (naveo sam ugrubo broj velikih samostana,crkava...) i dotadasnjih pravoslavnih zdanja.
Hajdemo termin Hecegovina
Godine 1443. plemstvo postavlja na vlast kralja Stjepana Tomaša,
izvanbračnog sina kralja Ostoje. Prešao je na katoličanstvo 1445. i
čvrsto se vezao uz Ugarsku zbog sve većih turskih napada. Stjepan
Vukčić Kosača, najmoćniji plemić na jugoistočnom području
kraljevstva odbija u početku priznati Stjepana Tomaša za novog kralja
što je rezultiralo unutarnjim sukobom koji je okončan 1446. bračnom
vezom bosanskog vladara sa Katarinom Kosačom, kćeri moćnoga
vojvode. Nastojao je dobiti potporu Ivana Hunjadija koji mu plaća
godišnju pomoć od 3000 zlatnika. Radivoj se tako kao turski
pretendent na prijestolje nije uspio nametnuti. Neki od feudalaca
postaju katolici, no “crkva bosanska” imala je još pristaša. Stjepan
Vukčić Kosača ipak nastavlja vrlo jak utjecaj na svome posjedu što
potvrđuje činjenica da 1448. uzima titulu hercega i po kojoj će ovaj dio
Bosne kasnije biti i prozvan Hercegovina.
Zbog osmanskih napada, kralj Tomaš 1450. traži vanjsku pomoć i
obraća se papi. U Bosni se nastojala uspostaviti katolička dominacija
preko franjevaca s tim da papa želi iskoristiti i kraljev prijelaz na
katoličanstvo. Ponovno crkvu bosansku optužuje za herezu (pogubne
doktrinarne zablude, među kojima je i manihejstvo) pa kralj Tomaš
1459. pristaje na papin zahtjev da započne progoniti heretike u Bosni.
Kralj 1459. saziva starješine Crkve bosanske i nudi im dva izbora. Ili
će prihvatiti katoličanstvo ili će biti protjerani iz Bosne. Prema papinim
kasnijim zapisima, njih oko 2000 pristaje prijeći na katoličanstvo, a
ostalih 40 000 se sklanja na prostor južne Bosne u Humu i nalaze
zaštitu u okrilju vojvode Stjepana Vukčića Kosače, koji je i sam bio
krstjanin, o čemu postoji i detaljan opis koji je zabilježio papa Pio II. u
svojim Komentarima (Commentarii). Tako su Bosnu oslabili s jedne
strane Turci svojim napadima, a s druge starne heretici i vjerski sukobi.
čvrsnica
druga stvar,turci skupa sa pravoslavnim svecenstvom zatiru sve moguce oblike katolicke kulture sve do dalmatinskog priobalja,a sa druge strane radi se na jacanju pravoslavlja u tom kraju,grade se pravoslavne crkve i sve uz tursko odobrenje (pitamo se zasto).srpski manastir u zitomislicu kod mostara se pravi u tom razdoblju
Stjepan Vukčić Kosača i postanak Hercegovine
Sandalj Hranić Kosača je imao posjede od Mileševa do
Cetine, a nakon smrti Pavla Radinovića 1415. i Hrvoja
Vukčića 1416. postaje najmoćniji čovjek u Bosni. Naslijedio
ga je nećak Stjepan Vukčić Kosača (1435. - 1466.).
Radoslav Pavlović je tada ušao u sukob sa Stjepanom na čijoj
su strani bili Turci pa su Pavlovići 1438. izgubili Trebinje, a
prihode od Drijeva tada uzima samo Vukčić. Dolazi do
izdvajanja južnog dijela bosanske države koji postaje posebna
politička jedinica zavisna o Turcima. Stjepan u Zeti nakratko
zauzima Medun i Sokol 1439., a napušta ih nakon obnove
srpske despotovine. 1440. osvaja Omiš i Poljicu, a nedugo
zatim mu Mlečani i zetski vojvoda Stjepan Crnojević otimaju
Bar, Gornju Zetu i Omiš.
Vukčić odbija priznati Tvrtkova nasljednika Stjepana Tomaša
(1443.- 1461.) te se nekoliko godina vodi građanski rat
potpomažući s Turcima drugog pretendenta, Tomaševa brata
Radivoja. Primirje je sklopljeno 1446. kad je udao svoju kćer
Katarinu za Tomaša. Ali Vukčić je i dalje potpomagao polunezavisnom turskog vazalu i srpskom vladaru Đurađu
Brankoviću koji je ratovao sa Tomašem u istočnoj Bosni oko Srebrenice.
Stjepan se 1448. okitio godine novom titulom: "Herceg od Huma i Primorja" istaknuvši svoju nezavisnost. Poslije je
titulu izmijenio u "Herceg od Svetog Save", prema svecu pokopanom u Mileševu na njegovu teritoriju. Teritorij pod
njegovom vlašću protezao se od Lima do Cetine i od Rame do Kotorskoga zaljeva, a kasnije će dobiti naziv
Hercegovina.
Zabranjuje podanicima da u Dubrovniku kupuju sol, otvara novu solanu u Sutorini i 1449. otvara u Novom radionicu
sukna. Grad Novi želi razviti u trgovačko i pomorsko središte pa zbog toga ratuje s Dubrovnikom (1451. - 1454.). Na
stranu Dubrovčana su stali bosanski kralj Stjepan Tomaš i srpski despot Đurađ Branković te su htjeli su kupiti
hercegovu zemlju od sultana za 150,000 dukata, a herceg je s Mlečanima planirao napad na Dubrovnik. Ali sukob s
ekonomski jakim Dubrovnikom za hercega je postajao sve nepovoljniji pa se uz osmansku vojnu pomoć pomirio sa
sinom Vladislavom 1453. i 1454. sa Dubrovnikom. Nedugo zatim i Osmanlije počinju upadati u njegovu zemlju te
se 1461. miri sa novim bosanskim kraljem, Stjepanom Tomaševićem. Herceg Stjepan Vukčic Kosača preminuo je
1466.
čvrsnica
Malo je čudno da samo vek ranije tek plemstvo bosansko postaje katoličko?malo je offtopic ali je vrijedno spomenuti da su crnogorski piperi tek 1610 "popravoslavljeni",kao i veci dio crne gore i cinjenicu da je se u splitu i niksicu isto pricalo (ikavska stokavica),samo sto je niksic u konacnici potpao pod sjeverniji utjecaj,kao i u svemu drugo,pa ni hercegovina nije bila postedjena.turci i pravoslavlje=pravoslavna renesansa
A Hercegovina izgleda i kasnije........
čvrsnica
i da ne zaboravim,hercegovina je malo siri pojam od onog pod kojim ga ljudi mozda podrazumjevaju,tu je zahumlje,travunija,pagania... ovo ono... desno i lijevo
Ajoooj ti levo i desno su bivši nekršteni Srbi?
E to je bila tema.
Ugarska,katoličanstvo nije isto što i Hrvatsvo ali nemoguće je istorijski posmatrati izdvojeno od toga.
Ali Beč i Budimpešta i Rim nisu Hercegovina a ni Zagreb.
Koliko ja znam Mađari,Nemci i Italijani nisu Hrvati pa se ne može Hrvatima pripisati kultura koju su poprimili i čiji su podanici i vazali bili.
Isto kao što Srbi nisu Turci pa niko od nas ne govori da je Srbija kao deo Turske vladala sa pola Evrope i Azije.
Poslednja izmena: