Milić od Mačve, kontroverzni slikar, o Kosovu, politici, vlasti
Srbija se uskomešala
Neću više da izigravam ludilo zbog ludaka jer Srbiji je dosta ludila
- Zar ćete se tako lasno pomiriti sa strašnim pokorom zvanim gubitak Kosova? Sami širite anti-krilaticu: Kosovo je izgubljeno! Kosovo je predato!
Ko ga to predade i kojom prilikom, nanu mu na Balkanu po sto puta! - priča glasno slikar Milić od Mačve.
Na pitanje šta nam je činiti, bar kada su umetnici u pitanju, Milić kaže da ako zaćutimo sada kada se o nama toliko govori, kada smo ostavljeni sami sebi i kada izgleda da nemamo prijatelja, nećemo ništa uraditi.
- Iskoristimo svoju šansu i ritnimo se kao goveče pred klanje. Možda nam upali jedna kultna revolucija naših osnovnih vrednosti, onih kreativnih, stvaralačkih. Svako od nas ima po nekoliko talenata u sebi, probudimo ih i onda neće biti samo dvanaest miliona Srba u svetu, već nekoliko puta više. Arnautski šićir-bej, Ismail Nadare, širio je vesti kako "Srbi žderu pečenu albansku decu", a vi njegovu mračnu savest zasenite bleskom stvaralačkog dometa.
Šta se dogodilo s vašim predlogom uređenja Srbije, imate li još bilo kakvog kontakta sa vladajućim režimom?
- Sa Miloševićem sam se samo jednom sreo i to 1988. godine, posle mitinga na Ušću. Tada je sa suprugom došao u moje zdanje na Zvezdari i tražio mi je šest slika. Spremio sam večeru i tada sam mu uručio "Milićeve protokole u 10 tačaka", u kojima se sve nalazilo u pasusima. Prvi se odnosio na uređenje Srbije kao cvetne bašte, a poslednji na državno uređenje Srbije, gde sam napisao da bi trebalo dovesti kralja kao šefa države. Milošević bi u takvoj Srbiji bio ministar-predsednik, nalik na socijalistu Gonzalesa u Španiji, koji je 20 godina vladao pod kraljevinom.
- Međutim, ubeđen sam da je njegova supruga Mira Marković, koja je taj predlog ščepala preko stola i stavila ga u tašnu, pocepala i nije mu dala ni da ga pročita. Gimnazijske ljubavi uvek kriju lude snove... Svi smo verovali da je Milošević Gorbačov Balkana, čak mu je i Amerika dala posebnu ulogu. Milošević je tako progovorio srpski da smo svi bili oduševljeni posle one bljutave brozogovorštine. Onda se iz senke pojavila njegova žena koja se danas ubraja u pet najautoritativnijih žena 20. veka.
Da li su Vas srpski opozicioni političari pozivali da im se priključite?
- Kako da ne. Skoro sve vođe političkih stranaka u Srbiji dolazili su kod mene na slavu i tu se učili kako se krsti i reže slavski kolač. Kad je Vuk Drašković imao prvi Sabor svoje stranke u Sava Centru, pozvao me je da "sednem pored njega". Rekao sam mu da hoću samo da ga pozdravim, a on me je odsečno prekinuo: "Ne može. Možeš samo da sedneš pored mene, inače će ova stolica biti prazna". Smatram da su sve to pametni, obrazovani, neki čak i lepi ljudi koji mogu biti šefovi država. Samo što zaboravljaju da šef države može biti jedino kralj! Tu je problem, što svi hoće kraljevo mesto.
Crkva se ponovo proziva da stane kao predvodnik naroda. Kakvo je Vaše mišljenje o budućnosti ovakog scenarija?
- Crkva mora uz narod. Srbi su sada uskomešani. Mogućnost da gube Kosovo, poput Krajine, baca Srbe u jedno posebno stanje intervencije. Narod je osetio da ova vlast nije ono što se pre desetak godina najavljivalo. To su bili američki ljudi koji su se transformisali u kineski lobi. Kinezi uopšte nisu loši ljudi, naprotiv, reč je o jednom divnom narodu. Ali problem je u tome što Srbija mora biti deo Evrope, a ne Kine. Crkva je uvidela da je potrebno da povede narod i ona će to časno izvesti.
Uz sebe nosite raznorazne etikete koje su vam drugi lepili kad god su stigli, pa ste tako "genije", "ludak", "šarlatan", "general lepenski"...
- Kada su Dalija pitali "jesi li ti lud, ili ćeš dovesti kralja", on je odmah pozvao kralja Huana. I tako bi. Pošto sam uvek bio bez dlake na jeziku, što me je moja majka Desanka naučila, ljudi su me kitili svakojakim titulama koje su više njima samima pomagale. Samo su me brozisti smatrali stvarno ludim, što me je spaslo da me ne ubiju. Nekoliko puta su me jurili, ali se uvek neko pronašao da im objasni da sam ja u stvari stvarno lud i da ne znam šta radim. Ali niste valjda pomislili da ću se "izvlačiti" i u ovom intervjuu, pa da opet izigravam ludaka zbog nekih ludih glava. Dosta je bilo ludila u Srbiji! Jedino što želim jeste da pametni ljudi dođu na vlast, pa da vidim kako je biti pod njima.
GLAS JAVNOSTI, S. Marjanović, 04. Nov 1999