Spremaju rezoluciju o genocidu u Srebrenici: Vučić - sponzori su zamislite Nemačka i Ruanda!

1716412491787.png

BRITANSKA DELEGACIJA U MEMORIJALNOM CENTRU SREBRENICA: Nusrat Ghani i Julian Reilly odali počast žrtvama genocida


Njih je tamo ugostio predsjednik MC Srebrenica Emir Suljagić, sa kojim su skupa obišli mjesto ukopa.


poto_1.jpg


Prije 3h

Delegacija Velika Britanije predvođena ambasadorom Julianom Reillyem i ministricom za Evropu pri Ministarstvu vanjskih poslova Nusrat Ghani posjetili su danas Memorijalni centar Srebrenica - Potočari. Njih je tamo ugostio predsjednik MC Srebrenica Emir Suljagić, sa kojim su skupa obišli mjesto ukopa.

Reilly i Ghani su posjetili i obišli i stalnu postavku 'Koracima onih koji (ni)su prešli' - izložbu posvećenu žrtvama genocida koji su bili učesnici kolone Marša smrti u julu 1995. godine, a zatim i izložbu 'Životi iza polja smrti', koja prikazuje lične predmete žrtava i video svjedočenja preživjelih članova njihovih porodica.

Na samom kraju posjete, ministrica je zajedno sa majkama položila vijenac na mezarju Memorijalnog centra i odala počast žrtvama genocida u Srebrenici.

"Posjećujući danas Srebrenicu, bio sam pogođen ne samo užasima genocida, već i vitalnom važnošću priznavanja prošlosti. Majke se dostojanstveno i hrabro sjećaju svojih gubitaka i dijele suosjećanje sa svim drugim nevinim žrtvama rata.




Ujedinjeno Kraljevstvo s ponosom podržava Memorijalni centar Srebrenica dok razvijaju sposobnost da ispričaju priču o genocidu u Srebrenici i okupe sve zajednice. Njihova odlučnost da odaju počast žrtvama na svim stranama u Bosni i Hercegovini i regiji ključna je za izgradnju zajedničke budućnosti utemeljene na istini", bile su riječi ambasadora Reillyja.

Glasanje u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici zakazano je za sutra.
 

Pogledajte prilog 1552087

BRITANSKA DELEGACIJA U MEMORIJALNOM CENTRU SREBRENICA: Nusrat Ghani i Julian Reilly odali počast žrtvama genocida


Njih je tamo ugostio predsjednik MC Srebrenica Emir Suljagić, sa kojim su skupa obišli mjesto ukopa.


poto_1.jpg


Prije 3h

Delegacija Velika Britanije predvođena ambasadorom Julianom Reillyem i ministricom za Evropu pri Ministarstvu vanjskih poslova Nusrat Ghani posjetili su danas Memorijalni centar Srebrenica - Potočari. Njih je tamo ugostio predsjednik MC Srebrenica Emir Suljagić, sa kojim su skupa obišli mjesto ukopa.

Reilly i Ghani su posjetili i obišli i stalnu postavku 'Koracima onih koji (ni)su prešli' - izložbu posvećenu žrtvama genocida koji su bili učesnici kolone Marša smrti u julu 1995. godine, a zatim i izložbu 'Životi iza polja smrti', koja prikazuje lične predmete žrtava i video svjedočenja preživjelih članova njihovih porodica.


Na samom kraju posjete, ministrica je zajedno sa majkama položila vijenac na mezarju Memorijalnog centra i odala počast žrtvama genocida u Srebrenici.

"Posjećujući danas Srebrenicu, bio sam pogođen ne samo užasima genocida, već i vitalnom važnošću priznavanja prošlosti. Majke se dostojanstveno i hrabro sjećaju svojih gubitaka i dijele suosjećanje sa svim drugim nevinim žrtvama rata.





Ujedinjeno Kraljevstvo s ponosom podržava Memorijalni centar Srebrenica dok razvijaju sposobnost da ispričaju priču o genocidu u Srebrenici i okupe sve zajednice. Njihova odlučnost da odaju počast žrtvama na svim stranama u Bosni i Hercegovini i regiji ključna je za izgradnju zajedničke budućnosti utemeljene na istini", bile su riječi ambasadora Reillyja.

Glasanje u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici zakazano je za sutra.
ova brkata baba, to je valjda Munimirka Subasic...dobro se nafatirala od stranih donacija...nekretnine na sve strane, bankovni racuni u Nemackoj...na kraju ce i nju pokopati u Potocarima, kao zrtvu nekog cetnika
 

Pogledajte prilog 1552087

BRITANSKA DELEGACIJA U MEMORIJALNOM CENTRU SREBRENICA: Nusrat Ghani i Julian Reilly odali počast žrtvama genocida


Njih je tamo ugostio predsjednik MC Srebrenica Emir Suljagić, sa kojim su skupa obišli mjesto ukopa.


poto_1.jpg


Prije 3h

Delegacija Velika Britanije predvođena ambasadorom Julianom Reillyem i ministricom za Evropu pri Ministarstvu vanjskih poslova Nusrat Ghani posjetili su danas Memorijalni centar Srebrenica - Potočari. Njih je tamo ugostio predsjednik MC Srebrenica Emir Suljagić, sa kojim su skupa obišli mjesto ukopa.

Reilly i Ghani su posjetili i obišli i stalnu postavku 'Koracima onih koji (ni)su prešli' - izložbu posvećenu žrtvama genocida koji su bili učesnici kolone Marša smrti u julu 1995. godine, a zatim i izložbu 'Životi iza polja smrti', koja prikazuje lične predmete žrtava i video svjedočenja preživjelih članova njihovih porodica.


Na samom kraju posjete, ministrica je zajedno sa majkama položila vijenac na mezarju Memorijalnog centra i odala počast žrtvama genocida u Srebrenici.

"Posjećujući danas Srebrenicu, bio sam pogođen ne samo užasima genocida, već i vitalnom važnošću priznavanja prošlosti. Majke se dostojanstveno i hrabro sjećaju svojih gubitaka i dijele suosjećanje sa svim drugim nevinim žrtvama rata.





Ujedinjeno Kraljevstvo s ponosom podržava Memorijalni centar Srebrenica dok razvijaju sposobnost da ispričaju priču o genocidu u Srebrenici i okupe sve zajednice. Njihova odlučnost da odaju počast žrtvama na svim stranama u Bosni i Hercegovini i regiji ključna je za izgradnju zajedničke budućnosti utemeljene na istini", bile su riječi ambasadora Reillyja.

Glasanje u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici zakazano je za sutra.
smešno
 
Posle ovoga će na jesen Evropski komitet zvanično predložiti integrisanje novog zahteva u sklop evropskih integracija Srbije. Da se donese nova rezolucija, kojom će Srbija najoštrije osuditi genocid u Srebrenici, slična novoj crnogorskoj, dakle za razliku od one iz 2010. godine u kojoj se ta reč ne pominje. I da će se u Srbiji proglasiti Dan sećanja na Srebrenicu.

To će biti ključni dodatni uslov, jednako kao i implementacija ohridskog sporazuma kojim Srbija de facto priznaje Kosovo kao samostalnu državu, što je EU nedavno ubacila.
 
Posle ovoga će na jesen Evropski komitet zvanično predložiti integrisanje novog zahteva u sklop evropskih integracija Srbije. Da se donese nova rezolucija, kojom će Srbija najoštrije osuditi genocid u Srebrenici, slična novoj crnogorskoj, dakle za razliku od one iz 2010. godine u kojoj se ta reč ne pominje. I da će se u Srbiji proglasiti Dan sećanja na Srebrenicu.

To će biti ključni dodatni uslov, jednako kao i implementacija ohridskog sporazuma kojim Srbija de facto priznaje Kosovo kao samostalnu državu, što je EU nedavno ubacila.
Po milioniti put:Nama puca q.rac za ulazak u Evropsku Uniju.
Jel možeš to da razumeš?
 
Vidim da Hrnjaz kaže da veruje da će tako biti.

Dakle, formalna odluka još ne postoji.

Ali, dobro, shvatam da jeste verovatan ishod.
Ovo što opisuje je najvjerovatniji scenario. Neće dozvoliti da se ide na dvotrećinsko glasanje jer su jedva skupili i natpolovičnu većinu, dva puta su odlagali zasijedanje jer nisu imali ni nju.
 

1716433404349.png


"Građani trebaju biti relaksirani i imati na umu da nema nikakvog..."


(...) razdruživanja niti ga može biti.



dzemal_smajic_2.jpg

Džemal Smajić

Prije 8h

Džemal Smajić, delegat iz SBiH u Domu naroda Parlamenta BiH, objavio je večeras status na Facebooku.

"Pošto konstantno slušamo u javnosti o Dodikovim prijedlozima o mirnom radruživanju, građani trebaju biti relaksirani i imati na umu da nema nikakvog razdruživanja niti ga može biti.

Ono što je moguće jeste eventualni pokušaj Dodikovog neustavnog i nezakonitog djelovanja u tom smjeru, što može voditi samo u demontiranje entitetskog uređenja Bosne i Hercegovine", napisao je Džemal Smajić.

"S druge strane sasvim je ustavno i legalno pokrenuti proceduru administrativnog preuređenja Bosne i Hercegovine u kojoj bi se mirno raspustili entiteti i Bosna i Hercegovina uredila na principu funkcionalnih i prirodnih regija: Banjalučke, Tuzlanske, Zeničke, Sarajevske i Mostarske.


Time bi se smanjio glomazni birokratski aparat, a stotine miliona maraka koje se troše za administraciju možemo preusmjeriti u razvoj i ravnomjerno podizanje standarda u svakom dijelu Bosne i Hercegovine.

Od ovakvog uređnja imali bi nemjerljivu korist svi građani BiH bez obzira na nacionalnu, vjersku, rasnu i bilo koju drugu pripadnost."
 

1716433774564.png


Zbog rezolucije o Srebrenici, Srbija ponovo uz Rusiju i Kinu



Jedan od bilborda u Beogradu sa natpisom Mi nismo genocidan narod postavljenih uoči glasanja u Ujedinjenim nacijama o rezoluciji o genocidu u Srebrenici, 22. maja 2024.

Jedan od bilborda u Beogradu sa natpisom "Mi nismo genocidan narod" postavljenih uoči glasanja u Ujedinjenim nacijama o rezoluciji o genocidu u Srebrenici, 22. maja 2024.

22. maj/svibanj, 2024.

"Mi nismo genocidan narod", poruka je na bilbordima u Beogradu i jednoj od gradskih kula, dan uoči glasanja o rezoluciji o genocidu u Srebrenici.

U Njujorku lobiraju protiv usvajanja te rezolucije u Ujedinjenim nacijama, u Srbiji rade na etničkoj homogenizaciji.

Vlasti Srbije nastavljaju politiku poricanja da se u Srebrenici dogodio genocid govoreći da je reč o "strašnom zločinu".

Najavljenu rezoluciju nazivaju političkom deklaracijom kojom sem kako tvrde, želi staviti kolektivni žig na čelo jednog naroda.

Kandić: Srbija je sada pod političkim pritiskom vlasti

Nataša Kandić iz beogradskog nevladinog Fonda za humanitarno pravo kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da vidi posledice upornog negiranja genocida u Srebrenici.
"Vidim posledice jačanja nacionalizma i ekstremnog nacionalizma u Srbiji", rekla je.

Kandić je ocenila da je Srbija sada pod političkim pritiskom vlasti.

"Na primer, postavljanje natpisa na kuli Beograd, tako nešto se nikad, ni 91. godine, nije dogodilo, a mislili smo da je tada bila jaka propaganda", dodala je.

U rezoluciji se ne pominje nijedan narod, niti država.

Taj dokument predviđa da se 11. jul proglasi međunarodnim danom sećanja i obeležavanja genocida u Srebrenici u Bosni i Hercegovini.
Njime se takođe ukazuje na činjenice utvrđene presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnog suda pravde, kao i domaćih sudova.

Vučić u lobiranju uz blagoslov patrijarha

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije (levo) i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, Beograd, 27. decembra 2022.

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije (levo) i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, Beograd, 27. decembra 2022.

Zvaničnici Srbije snažno lobiraju protiv usvajanja rezolucije čiji su sponzori Nemačka i Ruanda, dok su 32 zemlje kosponzori, među kojima su Sjedinjene Države, Francuska, Velika Britanija, Italija.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić boravi u Njujorku uoči glasanja zakazanog za 23. maj na Generalnoj skupštini UN.
Pred polazak je otišao u najveći pravoslavni hram u Srbiji kako bi se "pomolio bogu" i zatražio blagoslov poglavara Srpske pravoslavne crkve Porfirija za uspeh svoje misije.

U Njujorku se sastao sa predstavnicima više članica Ujedinjenih nacija, među kojima su Rusija i Kina.
Kurt Basener (Bassuener) iz Saveta za politiku demokratizacije sa sedištem u Berlinu naveo je za RSE da bi Srbija trebalo da snosi posledice zbog lobiranja protiv rezolucije i negiranja genocida.

"Samo nisam siguran da će ih biti, jer je politika Zapada prema Srbiji bila veoma popustljiva, odnosno konkretno prema Vučiću, i on to u potpunosti koristi. Da je on očekivao ozbiljne posledice, on možda ne bi radio to što radi", smatra Basener.

Kao primer mogućih posledica, Basener navodi da bi zapadni zvaničnici mogli da prekinu održavanje sastanaka sa predsednikom Srbije.

Uzdanje u podršku Moskve i Pekinga

Vučić je u više navrata poručio da će se 23. maja znati ko su prijatelji a ko partneri Srbije.

Nakon razgovora sa ruskim predstavnikom u UN Vasilijem Nebenzjom, Vučić je na Instagramu naveo da je "zamolio prijateljsku Rusku Federaciju da, i ovoga puta, stane u odbrani ponosa i dostojanstva srpskog naroda".

Rusija je 2015. ulažući veto blokirala usvajanje Rezolucije Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici, koju je predložila Velika Britanija a podržale Sjedinjene Države i zemlje Evropske unije.

Vučić je u više navrata izrazio nadu da će Kina glasati protiv rezolucije, ali nije naveo sadržaj razgovora sa predstavnikom Kine pri UN Fu Congom, rekavši da "ostaje između njih".

Zvanični Beograd se još jednom razilazi sa zapadnim partnerima oslanjajući se na dve istočne autoritarne zemlje – Rusiju i Kinu.

Analitičar Kurt Basener ocenjuje da je to ono na šta Vučić računa i da je ceo njegov "politički model geopolitička arbitraža".

"On računa na to da ćemo se toliko plašiti da ne pobegne državama sa kojima već sarađuje, našim autoritarnim geopolitičkim protivnicima, da ćemo učiniti sve da pokušamo da ga 'držimo van'. Ali on nije van", naveo je.

Džejms Ker-Lindzi (James Ker-Lindsay), profesor na Londonskoj školi ekonomije i stručnjak za Zapadni Balkan, podsetio je na prethodni pokušaj usvajanja rezolucije u Savetu bezbednosti UN.

"I naravno, to je značilo da će Beograd otići u Moskvu. I sada duguje Moskvi dva veta u Savetu bezbednosti, jedan na Kosovo, jedan na Srebrenicu", naveo je.

Na drugoj strani, dodao je, Srbija treba više da učini da zapadnim zemljama kaže "vidite, prihvatamo ono što se desilo i to možemo da pokažemo jer je to ono čemu sada učimo našu decu u školi".

On je ocenio da se pitanje genocida u Srebrenici politizuje sa svih strana.

"Svi koriste ovu politiku da bi stekli svoje političke poene, umesto da priznaju da je ovo zaista užasan događaj koji je ocenjen kao genocid", kaže Ker-Lindzi.

Hronologija genocida u Srebrenici


Šta govore činjenice o Srebrenici?

Međunarodni sud pravde u Hagu je 2007. godine zločin u Srebrenici okarakterisao kao genocid, u kojem je u julu 1995. godine pobijeno više od 8.000 muškaraca i dečaka iz tadašnje enklave pod zaštitom Ujedinjenih nacija.

Za genocid nad najmanje 8.372 Bošnjaka i druge ratne zločine u srebreničkom regionu, više od 50 osoba je osuđeno na oko 700 godina zatvora.
Presudama su, pored ostalih, na doživotne zatvorske kazne osuđeni Radovan Karadžić, ratni predsednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, i glavni komandant Vojske Republike Srpske, Ratko Mladić.

Srebreničani uoči glasanja u UN-u: Želimo mir i bolju budućnost budućim generacijama


'Srbija na pogrešnom putu'

Zvaničnici u Beogradu tvrde da cilj rezolucije nije očuvanje sećanja na žrtve, već "ugrožavanje nacionalnih interesa srpskog naroda i označavanje Srbije kao genocidne države".

Oni insistiraju da sve žrtve sukoba tokom raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije zaslužuju jednaku pravdu, tretman i sećanje, i da se ne izdvaja jedna grupa.

ANALIZA

Tvrdnje Srbije i činjenice oko Rezolucije o Srebrenici

Nataša Kandić iz Fonda za humanitarno pravo međutim, misli da se Srbija protivljenjem izglasavanju rezolucije o genocidu u Srebrenici, nalazi na pogrešnom putu.

"Posle Drugog svetskog rata nikad se nije dogodilo nešto ovako strašno. To se mora priznati i taj spomen dan na žrtve genocida je najmanje što se može učiniti", kaže.

Organizacije za ljudska prava iz Srbije pozvale su Vladu i predsednika da podrže rezoluciju UN o međunarodnom danu sećanja na genocid u Srebrenici.
U Srbiji 11. jul obeležavaju samo nevladine organizacije.

"Ja sam čvrsto uverena da će jednog dana neke nove vlasti obeležavati 11. jul", navela je Kandić.

Tadić i Vučić bili u Srebrenici

Boris Tadić polaže cveće u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, 11. jula 2010.

Boris Tadić polaže cveće u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, 11. jula 2010.

Nekadašnji predsednik Srbije Boris Tadić bio je u Srebrenici 11. jula 2010. godine, a Aleksandar Vučić kao premijer pet godina kasnije.

Tadić je još 2004. uputio izvinjenje građanima Bosne i Hercegovine, nad kojima je počinjen ratni zločin u ime srpskog naroda u proteklom ratu.

On je tada rekao kako zločine nije počinio srpski narod, već zločinci, pojedinci s identitetom.

U vreme vlasti njegove Demokratske stranke, Skupština Srbije je u martu 2010. usvojila Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici.

U Deklaraciji je osuđen zločin u Srebrenici na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, bez pominjanja termina genocid.

Stručnjak za Zapadni Balkan Džejms Ker-Lindzi ocenio je da ljudi u Srbiji, kako vreme prolazi, nisu svesni šta se dešavalo devedesetih.

"Imam osećaj da se Srbija ne trudi da uči ljude o tome šta je Miloševićevo doba nanelo srpskom ugledu, umesto da ljudi misle da je Srbija nekako žrtva spoljnih zavera koje samo žele da unište srpski narod", naveo je.

"I ja delom razumem zašto je Srbija osetljiva u vezi sa ovim. Ali sam i zabrinut zbog načina na koji se istorija ne uči na pravi način
- ističe Ker-Lindzi
On smatra da bi Srbija otišla mnogo dalje ako bi bila u stanju da pokaže da se zaista suočava sa nasleđem ere bivšeg lidera Slobodana Miloševića u Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

"I ja delom razumem zašto je Srbija osetljiva u vezi sa ovim. Ali, s druge strane, zabrinut sam zbog načina na koji se istorija ne uči na pravi način, te da nastaje sasvim novi narativ. I to vidim, na primer, zbog ruske invazije na Ukrajinu i podrške Rusiji", naveo je.
On konstatuje da Srbija umesto da se više integriše sa ostatkom Evrope, sa zemljama koje bi trebalo da budu njeni partneri, "postaje sve otuđenija".

Srebrenica: Svaka fotografija je neispričana priča

Srebrenica: Genocid u tri čina

Marš mira: 'Miris smrti i nakon 28 godina'

TV Liberty: Dvadeset osam godina od genocida u Srebrenici


Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija nisu obavezujuće i najčešće se "pozivaju" zemlje članice, Savet bezbednosti ili neko telo UN da postupaju onako kako je navedeno u rezoluciji.

Na primer, predlogom rezolucije o genocidu u Srebrenici se, pored ostalog, zemlje članice pozivaju da genocid u Srebrenici unesu u udžbenike.
 

Srbi u UN svedočili o paklu u BiH: "Rezolucija će žrtve rata označiti kriminalcima" VIDEO​

U sedištu Ujedinjenih nacija održala se panel diskusija "Mi govorimo, jer oni ne mogu - glasovi koje treba čuti", na kojoj žrtve rata u Bosni i Hercegovini iznose svoja svedočenja.


Izvor: B92.net

Srbi u UN svedočili o paklu u BiH: Rezolucija će žrtve rata označiti kriminalcima VIDEO


Skupu su prisustvovali predsednik Srbije Aleksandar Vučić i ministar spoljnih poslova Marko Đurić.

Na panelu su govorili Duška i Svetlana Stanić, Ranko Ristić, Dijana Ivanović, Miroslav Jović i stručnjak za pravo Gregori Rodi.


Pored njih prisutni su bili i predstavnici Ujedinjenih nacija.

Prvi svedok je Duška Stanić koja je počela sa opisivanjem svog mesta rođenja u BiH.


"Jednog hladnog jutra dok sam se spremala za školu majka mi je rekla da je ona otkazana i da moram da ostanem kod kuće. Mi smo bili manjina tamo gde smo živeli. Nismo mogli da izlazimo, da se igramo i jeli smo hranu samo koju smo imali kod kuće. Sa osam godina sam pokušala da shvatim šta se dešava, ali naši nekadašnji orijatelji su smišljali kako da nas likviriraju", započela je ona.

"Vojnici su došli i jedan od njih je uperio pušku od mene, moji roditelji su samo stajali i gledali. On nas je naterao da uđemo u kombi pun Srba. Nismo znali gde idemo, a nisam mogla nikoga da pitam. Odvedeni smo u školu gde smo bili sa drugim Srbima, koji su bili još uplašeniji. Otkrili smo da nećemo dobiti hranu u narednom periodu, već samo oni koji su tu mesecima dobijali su malu količinu hrane. Bila sam gladna. Posle tri dana vojnici su došli po žene i decu", rekla je ona i opisala da je ušla u autobus i da nije znala šta je nakon toga čeka.

"Bili smo u koncentracionom logoru. Dolazili su da nas muče, provociraju nas i rade sa nama šta god hoće. Majke su mogle da biraju da li će one ili deca biti prvi. Moj ujak i je pričao o strahotama koje su oni proživeli u njihovom logoru. Nije bilo milosti i svaki dan su teško radili nakon čega su ih tukli. Iako nisu mogli da stoje na nogama išli su na težak rad. 12 sati bez hrane i vode, a ako su se umorili onda bi ih puškom udarili u glavu", dodala je ona.

"Živela sam u strahu svakog dana neznajući šta može da se dogodi. 1995. naš grad je ponovo bio napadnut i jedva smo uspeli da izvučemo živu glavu. Pobegli smo na konju. Živeli smo napolju sa hiljadama drugih ljudi. Nismo imali hrane, sklonište i bili smo uplašeni. Kada sam napunila 11 godina grčke porodice su nas prihvatile i živela sam u Grčkoj", dodaje Stanić i naglašava da je tamo prvi put videla kako detinjstvo treba da izgleda.

Nakon Duške svoje iskustvo rešila je da ispriča i njena sestra Svetlana.

"Tokom rata imala sam 6 godina i kada je počeo sve što smo imali bio je strah, agonija i muka. Grupa vojnika je ušla u selo i ja sam bila prestrašena i skroz sama, sakrila sam se. Shvatila sam da nisam čula da dolaze. Videla sam kako muče mog strica, prebijaju ga dok nisu bili "zadovoljni". Plašila sam se da izađem odatle i kada sam mislila da je bezbedno otišla sam do kuće, gde mi niko nije otvarao vrata. Bili su prestrašeni da su to vojnici i zato nisu otvorili vrata. Ova sećanja su i dan danas sa mnom, 30 godina kasnije i ne možemo reći da su ratovi jednostrani. Oni ostavljaju žrtve na svim stranama i mi smo svedoci toga. Vicili, deca i porodice plaćaju krajnju cenu. Te traume nas prate ceo život, a mi smo srećni što smo preživeli", rekla je Svetlana.

"Nijedno dete ne treba da preživi takvu nehumanost", zaključila je ona i dodala da svi zaslužuju pravdu.

Ranko Ristić je opisivao šta su vojnici Osame Bin Ladena uradili.

"Moj pradeda, Petar Ristić bio je heroj Prvog svetskog rata a završio je u logoru Jasenovac. Moji najbolji prijatelji bili su muslimani, nismo ni razmišljali o strahotama Drugog svetskog rata, jer smo rođeni posle toga, ali dok sam išao u školu tamni oblak rata ponovo se nadvio. Išao sam sa ocem autom, zaustavili su nas, uperili puške i naredili nam da se vratimo u grad odakle nam nisu dali da izađemo. Moj bivši prijatelj, Senad pucao je direktno iznad mene, iznad moje glave. Nikada neću zaboraviti izraz mog lica u tom momentu. Za 10 minuta smo pokupili sve što je moglo da stane u auto. Jedva smo izbegli još jednu blokadu puta. Počeli su da napadaju i pale sela, za samo nekoliko nedelja su etnički očistili ta sela. 7.000 ljudi bilo je prinuđeno da se povuče", objavio je Ristić.

On je opisao kakav zločin je učinjen nad njegovom rođakom, odnosno na kakav način je ubijena.

Tetoristi Al kaide su došli da se bore protiv Srba, ali i protiv Hrvata.

On je dodao i da ne brani Srbe, da su mnogi od njih počinili zločin, ali šta je sa Srbima koji su izgubili život.

"30.000 Srba je poginulo"; naglasio je on.

Posle njega obratila se i Dijana Ivanović.

"Pet hrvatskih vojnika je došlo, odvelo mog oca i on se nikada nije vratio. Škola je namenjena bila da bude koncentracioni logor za Srbe. On je smešten u prostoriju od devet kvadrata sa još 12 Srba. Moj otac je rekao da su ovi jadni ljudi danima mučeni, a posle i pogubljeni. On je mučen svaki dan tokom pet meseci, uglavnom od strane hrvatskog policajca sa kojim je bio prijatelj. Pošto su ga na smrt prebili nastavili su da ga gaze, stavljali mu pištolj u usta. On je preklinjao da ga ubiju. Rekli su da će prvo da ga muče jer je Srbin", rekla je Ivanović opisujući koliko dugo je ta tortura trajala.

"Jedne noći su mu stavili povez na oči i rekli mu da ga vode na streljanje. Kad su ga izveli iz auta rekli su mu da pazi gde gazi da ne bi udario u tela svoje pale braće", rekla je Dijana i navela druge oblike mučenja.

"Moja majka je delila sudbinu mog oca. Dok je on bio u logoru ona je živela u stragu, jer su stalno pljačkali, spaljivali, odvodili. Jednog jutra naša komšinica pronađena je mrtva u svojoj kući, bila je silovana. Moja majka je odvedena u logor 1992. godine. Redovno su je tukli i mučena je na električnoj stolici. Pretili su joj da će decu da joj ubiju pred njom", kazala je.

Ona je dodala da su njeni roditelji pušteni iz logora prilikom razmene zarobljenika.

"Ja pitam Ujedinjene nacije da nam pomognu da dostignemo pravdu", zatražila je ona i upitala zašto su srpske žrtve dikriminisane od strane UN.

Miroslav Jović obratio se povodom svog svedočantva.

"Potičem iz BiH, a rođen sam u Grahovu. Živim i radim u SAD i jedan sam od predstavnika srpske zajednice ovde. Moj rodni grad bio je žrtva operacije Oluja. Srbi su bili proterani iz kuća. Svi ti ljudi, moja porodica, ja, komšije, prijatelji je danas palo na manje od 5 odsto u poređenju sa brojem pre rata. Sve ovo govorim da čak i da je ceo taj egzoduz izbrisan iz toga dela Bosne kao Srbi. 29 godina nakon tog proterivanja znak života i suživota se ponovo pojavio. Saradnja između komšija koji su različite nacionalnosti na neki način bila na vidiku do danas. Usvajanjem ove rezolucije samo će se pogrejati strahovi da će se duhovi prošlosti ponovo pojaviti", rekao je Jović i dodao da ovo ponovno otvara te rane.

"Gotovo je nemoguće da se opiše mučenje kome su bili izloženi Srbi", rekao je.

On je dodao da je Slobodan Stojanović tada ubijen samo zato što je Srbin, a imao je samo 12 godina.

"Donošenje ove rezolucije će žrtve rata označiti kao kriminalce", zaključio je on.

Jedvaka pravda za sve​

Advokat za Vašingtona Gregorije Rodi je kazao da ovi ljudi ne traže više niša nego što je jednaka pravda za sve. Da sve žrtve imaju jednaku pravdu. A rezolucija koja se nalazi ispred UN zapravo ne vodi ka tome. Oni od UN traže da razmotre jednaku pravdu za svakoga.

"Jednaka pravda ide ruku pod ruku sa poštovanjem ne samo njihovih priča već i priča žrtava koje nisu preživele. Ova rezolucija nikada ih neće učiniti delom te jednačine i ne može da se posmatra kao pravda. A UN se zalažu za jednaku pravdu za sve ljude na svetu, ukljujući i Srbe. Trebalo bi da se uzme u razmatranje već svi učesnici u BiH - Srbi, Hrvati i Bošnjaci", rekao je on i dodao da pravda treba da bude jednaka za sve.

Obraćanje Vučića​

"Svi ovi ljudi ovde će se osećati loše jer će na čelima imati znak jer će postati deo genocidnog naroda. Šta mi ovde danas radimo. Nema pojedinaca na toj rezoluciji. Nikada nismo sakrili činjenicu da su Srbi učinili užase tamo, mi smo to osudili. Dva predsednika Srbije su otišla u Srebrenicu. Ja sam to učinio i gotovo da sam bio linčovan i nikada nisu našli ljude koji su me napali", rekao je Vučić.

Vučić je za kraj zamolio da se ponovo razmotre stavovi i odluke, jer to može da se odrazi ne samo na Srbiju, već na ceo svet.
 

1716450713522.png

UPOZORENJE IZ SRBIJE: Vučić je nadmašio i Gebelsa, i Šešelja i Miloševića, dobro pazite kakve planove ima s Dodikom i Porfirijem…


-Plaši se za svoj režim, plaši se za nemogućnost sprovođenja propagande kojom eutanazira srpske građane. On i njegov režim se imaju za šta plašiti. Srpski narod tačnije srpski građani i država Srbija nemaju čega da se plaše, kazao je Milošević.


nemanjaa.jpg
NEMANJA MILOŠEVIĆ

Prije 2h

Lider Građanske i liberalne Srbije (GLAS!) Nemanja Milošević govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o trenutnoj političkoj situaciji u Srbiji, potezima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića vezanim za lobiranje protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici, te upozorio na poteze režima u Beogradu i Banjoj Luci uz podršku Srpske pravoslavne crkve.

Kako komentirate ono što u posljednjih mjesec-dva dana radi predsjednik Srbije Aleksandar Vučić po pitanju Rezolucije o genocidu u Srebrenici koja će se naći pred Glavnom skupštinom Ujedinjenih nacija u New Yorku. Čega se zapravo plaši Aleksandar Vučić, znamo li da u Rezoluciji nema ni slova o „genocidnom narodu“, a uopće se ne spominju Srbi i srpski narod?

-
Ono što Vučić, uz "muzičku" pratnju Dodika i vrha SPC, radi poslednja dva meseca po pitanju Rezolucije o genocidu u Srebrenici je klasičan naprednjačko-radikalski vodvilj. Političko šibicarenje je jedina disciplina u kojoj Vučić pliva kao riba u vodi. Kao i uvek, on pokušava da kroz jednu temu dobije nekoliko poena. Pre svega, prikazuje se ošamućenoj od tamjana srpskoj javnosti kao branilac srpskog naroda i države, sam protiv svih, knez Lazar 21. veka. S druge strane, uspešno skriva prave krivce, ideologe i podstrekače na krvavi rat devedesetih, iza čitavog srpskog naroda i države.

Kao "najbolji student Pravnog" trebalo bi da zna da kolektivna krivica ne postoji, ali postoji kolektivna odgovornost.Vučić bi kad je reč o ratnim zločinima da podeli odgovornost sa čitavim narodom, a kad je reč o Meklaren Mercedesu onda ga vozi samo Vučićev kum, ne i čitav srpski narod. On se jednostavno plaši da na svojim vašarskim televizijama sa nacionalnom pokrivenošću neće moći da defiluju osuđeni i neosuđeni ratni zločinci koji srpskim građanima ispredaju najneverovatnije teorije zavera, nažalost, istovetne onima iz devedesetih godina prošlog veka.Plaši se sopstvenih izjava "sto Muslimana za jednog Srbina", plaši se nalepnice sa imenom Ratka Mladića kojom je prelepljivao tablu sa nazivom ulice Bulevar Zorana Đinđića. Plaši se da njegove falange neće moći više da ruže zgrade crtajući murale ratnim zločincima. Plaši se za svoj režim, plaši se za nemogućnost sprovođenja propagande kojom eutanazira srpske građane. On i njegov režim se imaju za šta plašiti. Srpski narod tačnije srpski građani i država Srbija nemaju čega da se plaše.

Koliko je važno za srpski narod da se usvoji Rezolucija o genocidu u Srebrenici?

-
Trebalo je da Srbija pokrene ideju o donošenju Rezolucije, da bude prvi njen sponzor. To je važan korak u procesu suočavanja sa prošlošću ali i kreiranja kulture sećanja. Važno je da se krivica individualizuje, ali i da se jasno distancira od režima koji su oličavali Slobodan Milošević i Vučićev politički otac Vojislav Šešelj. U saopštenju moje političke organizacije GLAS!Građanske i liberalne Srbije apostrofirali smo misao Marka Miljanova da je "junaštvo zaštiti sebe od drugoga a da je čojstvo sačuvati drugog od sebe". I to ne smemo nikad da zaboravimo.
Takođe, postavili smo i pitanje ukoliko mi ne priznajemo tuđe žrtve, kako očekujemo da iko, ikada i igde prizna naše žrtve.

SUZE, TUGA I JEZIVA TIŠINA: Potresne snimke iz Potočara uoči ukopa 50  žrtava genocida u Srebrenici (FOTO) | Slobodna Bosna


Na Kuli Beograd osvanule su poruke predsjednika Srbije koji je identičnu poruku koja glasi „Mi nismo genocidan narod“ nešto ranije objavio na društvenim mrežama. Uslijedile su brojne reakcije građana koji nisu krili razočarenje takvim scenama u glavnom gradu Srbije. No, takvu vijest niste mogli pročitati u medijima u Srbiji. Je li Srbija pod Vučićevom vlašću dotaknula dno kada su u pitanju ljudska prava i sloboda medija?

-
Ljudska prava i sloboda medija nisu dotakli dno u Srbiji, oni su probili dno i nalaze se u ponoru čiji kraj se ne nazire. Vučić je od srpske medijske scene napravio jeftini seoski vašar u čijem središtu se nalazi dragstor ispred koga sedi grupa pijanaca i zgubidana koji svima na vašaru objašnjavaju svaki aspekt njihovog života. Ljudska prava su u Srbiji medijski ukinuta i sada postoji samo naprednjačko pravo, ljudi nek se snađu.

Poznata je Vučićeva uloga za vrijeme rata, kada je, između ostalog bio i Miloševićev ministar informiranja, a svojim zapaljivim govorima poput onoga „sto Srba za jednog muslimana“. Vučić je učio od najgoreg, što Slobodan Milošević svakako jeste. No, je li učenik nadmašio učitelja?
-
Vučić je nadmašio i Gebelsa, i Šešelja i Miloševića. Milošević je imao iza sebe realnu fizičku silu u vidu vojske, policije, paravojnih formacija i tajne policije. Vučić nema tu fizičku moć, susedi u regionu su vojno ojačali, a NATO je svuda u komšiluku. Međutim, Vučić je izuzetno vešt i posvećen manipulator i tu niko ne može da se meri sa njim. Uspešno žongilira sa nekoliko loptica u rukama i nažalost, neće se tako brzo desiti da ispusti ba jednu lopticu.


U isto vrijeme, vlast u bh. entitetu Republika Srpska poziva građane da na dan glasanja o Rezoluciji u New Yorku okače srpske zastave na balkone i prozore te na taj način iskažu protivljenje usvajanju dokumenta, a zanimljivo je kako je i patrijarh SPC Porfirije nedavno skupa s Vučiće i Dodikom negirao genocid i hrabrio Vučića pred put u New York. Kakva je uloga Srpske pravoslavne crkve u najnovijem podizanju tenzija u regionu?

-
Pored kačenja zastava na dan glasanja, predložio bih da se širom Republike Srpske sa razglasa pušta izjava Milorada Dodika u kojoj decidno tvrdi da je u Srebrenici bio genocid, u vreme kad se borio da zasedne na stolicu vlasti. Što se tiče uloge SPC, od uvođenja višestranačja do danas , ne mogu naći lepu reč ili gest koji bih mogao izdvojiti kao pozitivan. GLAS! Građanske i liberalne Srbije se zalaže za deklerikalizaciju srpskog društva koje je potonulo u etnofiletizam.

SPC se bavi svim pitanjima osim pitanja vere i ljudske duše. Ona se bavi vraćanjem Srbije i srpskih građana u Srednji vek. SPC nameće svetosavlje kao totalitarnu verziju etnofiletizma, agresivno i beskompromisno, uz potpunu saglasnost Vučićevog režima. Ta politika karakteriše stalno podizanje tenzija u regionu, imajući u vidu predstavu o velikoj srednjevekovnoj srpskoj državi koja uključuje i Severnu Makedoniju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu. Sad samo čekamo da se iskažu pretenzije prema Halkidikiju, ipak je ta teritorija bila u sastavu Dušanovog carstva.
 

1716454488267.png

HISTERIJA U VUČIĆEVIM REDOVIMA: „Slobodna Bosna“ razbjesnila režimski tabloid, pljušte uvrede zbog teksta o predsjedniku Srbije...


Nije ovo prvi put da se na račun „Slobodne Bosne“ redaju „epiteti“ iz beogradske centrale, znamo da istina boli, stoga i ne čudi histerija iz Vučićevih redova.


sb_vcc.jpg

Ilustracija

Prije 2h

„Udruženi u mržnji prema Vučiću i napadu na Srbiju! Islamistička Slobodna Bosna svira, Šolakovski Danas igra“, piše tabloid Informer, režimsko glasilo pod patronatom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

-Pre dva dana je islamistička Slobodna Bosna napisala bolestan tekst o tome da je Aleksandar Vučić učestvovao u “genocidu”, a danas je to odmah spremno dočekao opozicioni Danas.


Sasvim je jasna koordinacija i jasno je ko je glavni target - Aleksandar Vučić!

Jer Vučiću nikada neće oprostiti što je celom svetu proteklih meseci sasuo istinu u lice, Vučiću neće oprostiti što se lavovski bori za istinu i odbranu svog naroda i svoje države, Vučiću neće oprostiti što smo istinom i moralno već pobedili i pre današnjeg glasanja u UN o Rezoluciji o Srebrenici, bez obzira kakav formalni rezultat bio. Da je ćutao, pognuo glavu, ili "pobegao u Rumuniju" kao neki, dok stvari ne prođu, svi bi ovi Vučića obožavali. A ovako, Vučić je od danas i od pre dosta vremena unazad, ali od danas posebno, meta broj jedan i tako će mu biti dok god hoda zemljom, piše režimski Informer, urednika Dragana J. Vučićevića, inače intimusa predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Dragan J. Vučićević kolumna dosta zločina - Informer.rs
VUČIĆEVIĆ I VUČIĆ

Nije ovo prvi put da se na račun „Slobodne Bosne“ redaju „epiteti“ iz beogradske centrale, znamo da istina boli, stoga i ne čudi histerija iz Vučićevih redova.
Tekst koji je razbjesnio Vučićev Informer pročitajte OVDJE!
 

Poznato kako će izgledati današnje glasanje u UN o rezoluciji o genocidu u Srebrenici​

Glas Amerike/FoNetdanas 09:54
Poznato kako će izgledati današnje glasanje u UN o rezoluciji o genocidu u Srebrenici 1
Foto: EPA-EFE/JASON SZENES
Članice Generalne skupštine Ujedinjenih nacija će na današnjoj sednici u Njujorku, koja počinje u 16 sati po srednjoevropskom vremenu, raspravljati i glasati o nacrtu rezolucije o genocidu u Srebrenici.

Kako saznaje Glas Amerike u Ujedinjenim nacijama Nemačka, koja je jedan od inicijatora, predstaviće nacrt rezolucije.
O predlogu dokumenta neće biti održana formalna debata – već će države moći da obrazlože svoj stav, usled čega neće biti zvanične liste govornika tokom zasedanja.

Takođe, kosponzorima nacrta rezolucije neće biti omogućeno da se obrate. U te zemlje, između ostalog spadaju Sjedinjene Države, Francuska ili Italija, ali i balkanski kosponzori, Bosna i Hercegovina, Slovenija, Hrvatska, Severna Makedonija. Do zaključenja teksta nacrt rezolucije o Srebrenici kosponzorisalo je 39 država.

Očekuje se da će pre glasanja govoriti predstavnik Srbije – predsednik Aleksandar Vučić.
Takođe, trebalo bi da govori i predstavnik Crne Gore, koja je najavila da će podržati, ali nije kosponzorisala nacrt rezolucije.

Glasu Amerike je u svetskoj organizaciji ranije precizirano da je za usvajanje nacrta rezolucije potrebna prosta većina članica Generalne skupštine – što uobičajeno iznosi 97 država od 193, koliko ih ukupno ima.
Predlog dokumenta, čiji je zvanični naziv, „Međunarodni dan sećanja na genocid u Srebrenici 1995“, sačinile su Nemačka i Ruanda.
 

Tačno u podne: Zvonila crkvena zvona širom Srbije u znak podrške srpskom narodu​

Po blagoslovu patrijarha Porfirija u podne, u znak podrške srpskom narodu, zvone zvona na svim crkvama Srpske pravoslavne crkve.


Izvor: Tanjug

Tačno u podne: Zvonila crkvena zvona širom Srbije u znak podrške srpskom narodu


Zvona na pravoslavnim hramovima u Srbiji zvone za spasenje srpske države i naroda.

Protejerej-stavrofor Velibor Džomić izjavio je danas da je molebanom koji je patrijarh Porfirije služio u Hramu Svetog Save pred odlazak predsednika Srbije Aleksandra Vučića u Njujork, poslata poruka mira, ljubavi, blagoslova i prizivanja Božijeg blagoslova za svako dobro delo.


On je za Tanjug istakao da je molitva razgovor čoveka sa Bogom i da ona nikada nije poruka mržnje i nemira.

"Njegova Svetost je služio molitveni čin koji je redovan, samo je problem što mnogi ne znaju da postoji molitva u crkvi za svako dobro delo, molitva za putnika na putu. Taj dogadjaj treba posmatrati samo u tom kontekstu, to je molitveni čin poput svakog drugog u crkvi", naveo je on.


Dodaje ovo nije jedini molitveni čin koji se praktikuje ovih dana, jer su se danas u 12 časova u pravoslavnim hramovima oglasila sva zvona koja, kako je naveo, imaju posebnu simoboliku u hrišćanstvu i u srpskom narodu - da taj zvuk odagna svaku zlu silu, mržnju iz ljudskih srca i da podseti čitav narod da se svi zajedno pomole Bogu.

Džomić napominje da taj čin ne treba posmatrati izolovano niti kao deo bilo kakve kampanje,već da njemu treba dati crkveni i molitveni smisao.

"Razumem da se danas, pored svih ostalih životnih tema nalazimo i u izbornim aktivnostima, ali to ne treba posmatrati tako. To je čin koji je dostojan poštovanja, a onaj koji se Bogu moli taj ne bi trebalo nikome da zbog toga smeta. Zato mi je jako žao što pojedini mediji koriste i tu situaciju da se obrušavaju i na SPC, na Njegovu Svetost, sopstvenu zemlju, narod u jednom vrlo problemtičnom trenutku", izjavio je on.

Džomić je rekao i da zvona zvone u raznim prilikama i neprilikama, najčešće na radost, objavljujući bogosluženje, kršenja, venčanja, jutarnje bogosluženje, večernje bogosluženje, ali i u ovako važnim prilikama.

"Mnogo puta do sada su zvonila zvona i daće Bog da će zvoniti zvona na radost i na dobro, a da što manje budu na tugu i žalost", poručio je on.

Odgovarajući na pitanje da li je molitva kakva je bila u Hramu Svetog Save može da bude uobičajena ili bi bilo uobičajeno da je patrijarh izgovorio molitvu ali ne u prisustvu predsednika i kamera, Džomić je istakao da je Srbija jedna od država koja u svom ustavu pominje Boga kroz himnu "Bože pravde", zbog čega smatra apsurdnim da se u jednoj zemlji koja ima tako dugu hrišćansku tradiciju danas o tome raspravlja na način kako se čuje i vidi iz pojedinih medija i izjava pojedinih ljudi.

"Svako ima pravo na svoje mišljenje i slobodu izražavanja, ali ono što je jako važno je da odnos crkve i države može da bude različit. Vidimo kakav je odnos u Ukrajini, Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske pratrijaršije se nalazi u vremenu gonjenja, tamničenja, prebijanja. U modernim držvama se uglavnom poštuje princip odvojenosti crkve od držva, i države od crkve, ali ta odvojenost podrzumeva i vidove saradnje", objasnio je on.

Džomić kaže da SPC ne može da bude protiv sopstvene države bez obzira ko voljom naroda njom upravlja, jer od ustava i izbora onih koji u tome učestvuju zavisi ko će biti na čelu državnih organa.

"SPC ima vernike u različitim opcijama, najviše onih koji ne pripadaju ni jednoj političkoj stranci, ali ono što jeste važno je da institucije crkve i institucije države u svakoj prilici i neprilici saradjuju radi opšteg dobra, univerzalnih vrednosti i onoga što jeste naše istorijsko, duhovno i kulturno nasledje", naveo je on.

 

Back
Top