Milovan Đilas, član najužeg Brozovog političkog rukovodstva, Konstantin Popović, komandant Brozove elitne borbene formacije, i Vladimir Velebit, visoki Brozov obaveštajac i sunarodnik, otvoreno izjavili Nemcima da se Titova vojska:
“ni u kom slučaju ne bori protiv Nemaca, već isključivo protiv četnika” i da je Broz “spreman da sa oružjem u ruci istupi protiv svakog neprijatelja na kojeg Nemci ukažu, pa i protiv Engleza prilikom iskrcavanja” [Vojni arhiv, Beograd, MF NAV-N-T-501, rolna br. 267, snimci 528 i 529].
Dakle, u ovom slučaju se radilo o ponudi klasične kolaboracijije iliti savezništva između Brozovih partizana i nemačkih Vermaht-nacista, i to od strane samog “Vrhovnog komandanta”. Za razliku od Broza, ovakve iliti njima slične strateške ili bilo kakve druge kolaboracionističke ponude okupatorima vrhovni komandant JVuO Draža Mihailović nije nikada niti nudio niti čak i pomišljao da nudi, pa stoga i ne začuđuje da je u selu Divci kod Valjeva 11. novembra 1941. g. nakon predloga od strane nemačkog kapetana o nemačko-četničkoj saradnji jednostavno izašao napolje, a ovoga ostavio da bulji u kafanski plafon.
Broz u ustaškom Zagrebu (odakle je pre dve godine sa legalno izdatom legitimacijom došao u Srbiju da je ustaniše) saopštava Nemcima sledeće:
“Pod takvim okolnostima [tj. usled mogućeg anglo-američkog iskrcavanja na jadranskoj obali, primedba V. B. S.] mi nemamo više nikakvog povoda da se borimo protiv nemačke vojske, niti da nanosimo štete nemačkim interesima u celoj zemlji, bili oni vojne ili privredne prirode, a takođe i interesima saobraćaja [tj. železničkih pruga kroz Slavoniju preko kojih se Romel snabdevao u Africi kao i nemačka vojska u Grčkoj, primedba V. B. S.]. Mi ne tražimo nikakvu protivuslugu. Treba nam samo dati priliku da se borimo protiv četnika da bi ih uništili”.
U martu mesecu 1943. g. kada su i Berlin i Titov Vrhovni štab bili ubeđeni da u predstojećim mesecima sledi savezničko (angloameričko) iskrcavanje na Jadranskoj obali u cilju otvaranja Drugog fronta Tito je lokalnim Nemcima u Jugoslaviji (dakle, ne i Berlinu) ponudio otvoreni sporazum o strateškoj saradnji protiv zajedničkih neprijatelja, tj. Angloamerikanaca i Dražinih četnika kao njihovih saveznika. Tada su Titovi partizani i sročili krilaticu koju su javno pevali: „Partizani spremte mitraljeze da pucamo na kralja i Engleze“.