Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

tumblr_p4crjg3Oqi1wcg9yjo1_540[1].jpg
 
Ovo je raketa moja lična raketa emitujem poruku na drugi svet
neko će me čuti tamo
moja besmrtnost
bez čelika ili kobalta ili dijamanta zlata ili merkurske vatre
bez pasoša biroa dokumenata ratnih glavešina
na kraju krajeva bez mene
čistih misli
poruka svakome i svuda ista
šaljem svoju raketu na svaku planetu koja je očekuje
najpre na slatke pobožne planete koje ne znaju za novac
četvorodimenzionalne planete na kojima Smrt pušta filmove
planete koje (ljupko) polemišu o drevnoj fizici i poeziji za sebe
koja proizvodi drveće
konačnu planetu gde Veliki Mozak Univerzuma čeka na pesmu
koja će se spustiti u njegov zlatni džep
uz sve druge beleške brljotine ljubavne uzdahe plačno-muzikalne krikove očaja i milione neizgovorivih žabljih kontemplacija
šaljem vam svoju raketu izvrsnih hemikalija
važniju od moje kose mojih polnih ćelija, ćelija moga tela
ubrzanu misao koja uzleće uvis sa mojom željom istovremenom
sa vaseljenom i bržom od svetlosti
i ostavljam pitanja neodgovorena na trenutak kad se vraćam snu
svom mračnom zemaljskom krevetu. a sve zato što te neizmerno volim!
tumblr_oxwjbxXfRA1wao9auo1_540[1].gif
 
Moram prvo da osvestim svoju samoću...tek kad to uradim ,mogu medju ljude čista uma
i pridjem svojoj kreativnosti.. oslobodim se ega,sto je teško ...veoma teško,jer ego se vraća
uvek ponovo i ponovo kljuca po svesti.
To se moze samo kroz samoću,ne usamljenost....Postoji velika razlika imedju samoće i usamljenosti..
Sad sam tu, svoja sam..slobodna.Osećam ponovo ukus slobode.
Ponovo u meni pevaju boje,te moje prijateljice drage...Bez vas drage moje ne umem da govorim svojim
pravim jezikom.Dodjite da vas zagrlim..i da poletimo zajedno..

35cd8ef31d6c0aa5586568324317b068.jpg
 
https://s17.****************/images/190929/eftohw58.jpg

Možda sam Ja,
samo sanjar,
Zarobljen,

u slici života,
u okviru od mašte,
Stavljen ispod stakla,
čvrsto umetnutog
u ram od čežnje,
i sa otiscima mojih ruku,
Pogleda ukočenog,
zamagljenog lica,
prepunog srca...
A napolju je kiša,
kiša istine,
od koje ni jedan
kišobran ne pomaže,
Tmurno vreme
za sanjare...

A slika,
dugo je slikana,
godinama menjana,
Docrtavani predeli,
razmazani pejzaži,
nabacane boje,
jedne preko drugih,
razbacane misli,
po dalekim oblacima,
sivim horizontima,
I samo je jedan lik,
u prvom planu,
nejasan,
Sasvim običnog,
a tako drugačijeg izgleda,
Sanjar nad sanjarima...

Autoportret,
sjajnih očiju,
dalekih pogleda,
skrivenog osmeha,
koji samo posebni
mogu da pronađu,
kroz svoje oči,
u svojim srcima,
Dok nabrajaju
te čudne osobine,
ove mutne slike,
Izgubljene renesanse
zaboravljenog realizma...


... Goran Gorki...
 
Odlaze ljudi, idu, nestaju...
Briše vrijeme na njih sjećanja.
Kao u starim knjigama što venu
herbariji osušenih cvjetova...
Odlazeći ljudi, ostavljaju
sunčano nebo u očima,
u čašama čaj nedopijeni...
Odlaze nedorečeno, ne lijepo.
Neko u ad, neko u raj nebeski...
Odnoseći radost, ostavljajući tugu,
odlaze, a rana u srcu ostaje...

I opet, sviće dan i sunce izlazi,
život se nastavlja, ne mjenjajući se.
Jedino vrijeme mijenja nas,
i samo vrijeme zna i sudi
koga ćemo ispratiti danas...
Odlaze ljud
i...
Duško Conte Ivanović
 
Nemojte očekivati uspješan dan,
stvorite ga.....
Što smo stariji, to postajemo svjesniji
koliko je život kratak....
Upravo sada, vi imate potencijal učiniti

sve što želite i biti u tome uspješni.
Stoga ,odlučite raditi ono što vas čini
sretnima.
Kada smo sretni, želimo to podijeliti s
drugima.
A unoseći radost u tuđe živote, ona će
nam se vratiti poput morskih valova
koji se nježno valjaju od pučine prema
obali......
Svaki dan je uspješan kada radite ono
što volite jer živite svoju svrhu i služite
svijetu na najbolji mogući način.

morskie-volni-illyuziya-chelovecheskogo-zreniya.jpg
 
Ono što nam je Tvorac dao i što potiče od njega samoga,to je ono što nas odvaja od svega što
nas okružuje na ovoj Planeti ...izdiže nas na duhovni nivo,na kome se mi dobro osećamo i gde smo slobodni.
Tu stanuje ljubav,stvaralaštvo,kreacija..ma koliko bila sitna u odnosu na Stvaraoca,ipak je za nas najznačajnija
sposobnost koju posedujemo...Um i srce,kuda smo mi ljudi smestili dušu,a ustvari niko ne zna gde je duša,
jer je ona nematerijalna.Dakle Um i Srce ne mogu da govore međusobno,jer se ne razumeju.Mozak čavrlja,planira,
kocka se životom,bavi se naukom,"spašava" Planetu...dok srce--duša govori jezikom Univerzuma,putuje zvezdama,
razgovara sa mudrim dušama,savetuje se sa Tvorcem i šapuće intuitivnim jezikom svom telu,nama(pogrešno)...
dakle razgovor duše u uma je nemoguć.
810.jpg
 

Back
Top