Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

70311528_2508490765887142_4114449575735984128_n.jpg
Dali su ovo citati iz stvarne knjige??????????????
 
Slicnosti (Njen Portret luda)

Vreme se meškolji. Noć se prikrada nad rekom zaklanjajući stidljivo sunce.
Lepa jesen u produženom letu...
Glavobolja je trajala samo par sati.A taman se ponadala...
Intenzivna i jaka...
San kratak ali okrepljujući.
Zato je još budna.Pije čaj od džumbira sa limunom.
Još od proleća.Čak i kod kuće kada je bila.
Jedino u onih par nedelja u manastiru,pila je neobične čajeve ,od uzbranih biljčica izmedju stena.
Dan se skrtio i pohode je noći bez pesme zrikavaca..Bojene!Čežnjom.
Čežnja!
Kako da opiše to stanje koje se u njoj kupa,izgladnelo,i skriva duboko,tamo ispod njenih rebara,penjući se do najtoplijeg mesta u njoj.Pohranjuje je i uvećava uvek.
Do momenta,u kome je neće iskoristiti sama.
Do momenta,kada on odluči da je podele.Da je razmene...
Da hemijski proces bukne,da prasak odzvanja svemirom,dok budu ogrnuti horizontom ,pod čijom toplinom njihove vatre plamte šapatom.
Jer ne može još uvek glasno da izgovori,sve one progutane reči,koje je tako dugo skrivala.
A želi,jako želi da on zna,kako ona sakuplja sve mrvice od zareza,malih slova i tačkica i pravi od njih sve veće klupko,jer beskrajni nizovi su je obmotali,onim tananim nitima mreže,koju ta dragocenost znakova,njegovih darova,prerasta !
Otuda,u trenutku biranja najnežnijih,mekih slova koja pišu šarenolika značenja,On donosi radosnicu i postavlja je izmedju njih!
Smejalica koju je postavio nedavno ispružila je ručice i naslonila umlnu glavicu na nju...
Sjaj u iznenadjenju!..
Smer po opisanim putevima leta veselih želja....
Dok pucketaju i varniće u svojoj sličnosti,odabranog trenutka one tišine koja je divljala,obuzdavajući se, nalik sramežljivim iskrama,koje se plaše da pokažu svu svoju snagu i sjaj!
Zvezde skitalice skupile su se gusto,da pod njihovim sjajem vatra i vetar otkotrljaju klupko,praveći novu stazu koja utiskuje njihove korake noći...
tumblr_py715es8hC1vju47so1_540[1].jpg
 
Sitnice koje život prikupi u svojoj sakupljačkoj strasti..prevrćem pred sobom..prazna,...
kao izduvana lutka...Mislim dubokoumne misli..kojima ne nalazim odgovore koje tražim..
A onda sakupim svoje uspomene i okrenem se zidu..Zanemela posmatram ,osluškujem...čekam..
sve sto čujem je tišina oko mene..Ti ne daješ da naslutim tvoju prisutnost..ne dozvoljavaš mi pristup
svojoj svetlosti,bez koje ne živim...ne postojim,nema me..Znam da si plava sa tragovima ljubičastog..
jer mnogo je toga što si proživela i naučila na ovom Svetu..U mom telu si naučila stvaranje,maštu,
imaginaciju,volju ..Kada odeš,kada me napustiš,sa poslednjim mojim izdahom moći ćeš preneti iskustvo
o tome kako se u krhkom telu žene... krila velika snaga stvaranja..velika ljubav..mržnju ćeš morati da
naučiš u nekom drugom telu...jer je u mom telu i umu nije bilo..
bait-110.jpg
 
Kad procenjujemo druge, često polazimo od sebe...
Neki su transparentni, neki introvertni ali se suštinski ne razlikuju.
Opet, neki mašu svojom intimom, neki je čuvaju za svoja četiri zida ali je ona ista i jednima i drugima: samo njihova, specifična, sjajna, musava, lepa i bolna....
Ako pođeš od sebe, videćeš nesreću u srećnom čoveku, samo zato što se njegova i tvoja ekspresija sreće razlikuju. Videćeš sreću u nesrećnom čoveku, samo zato što prepoznaješ u njegovima svoje reakcije, iako, možda, isto reagujete iz potpuno suprotnih emocija i ubeđenja.
Videćeš ono što želiš i što će ti trenutak učiniti lakšim.
Zaključićeš o sebi, ne o drugima....
Kad procenjujem druge, to činim lagano, sitnim koracima, kroz situacije i doživljaje, kroz gledanje u oči i posmatranje mimike. Godinama, godinama, godinama...Znam s kojom lakoćom nosim bremena koja drugima lome kičmu. I s kojom lakoćom drugi podnose stvari koje meni povijaju ramena.
Sve ostalo nije procena već potreba da se ispije i tuđa čaša ili da se poistoveti lični postojeći problem sa tuđim nepostojećim.
Sve ostalo je čisto gubljenje vremena i rasipanje snage.
Konkluzija je da je pogrešno polaziti od bilo čega da bi vršio procenu, osim ako te za to ne plaćaju.
Potreba za procenom ljudi kojima je u većini slučajeva tvoj život prolazna stanica - eto, to je pogrešno.
Jelena Milenkovic
67343945_2023338794437025_4456958129371873280_n.jpg
 
11760074_972834309445263_4947445734701636932_n.jpg


Duša

Jovan Dučić
Zašto plačeš, draga, svu noć i dan ceo:
Izgubljena sreća još je uvek sreća!
I taj jad u duši što te na nju seća,
to je jedan njezin zaostali deo.
Ne daj mutnoj suzi na sumorno oko:
Sreća nikad ne mre, ni onda kad nime.
Taj eho kog jedva čuješ iz daljine,
to još ona zbori u tebi duboko-

U samotne noći, kad žalosno šume
reke pune zvezda, gore pune sena…

Do sluha ta pesma ne dopire njena,
no duša je sluti, čuje i razume…
 
Trolist (zauvek)

Crvenkast mesec po kome zaplovi magličasti oblačak.Noć tiha posmatra.Osluhuje.
Pesma zrikavaca kao da zvoni svečanom tišinom. Odlaze.Drveće diše.
A na našim licima ,tim rumenim obrazima mesec se ogleda.Iz iskri naših oka zvezde iscrtavaju putanje za njihov let.
U rukama nam nemir ostavio Neizdrž.
Livadice naših tela pune su šarenih cvetova.
Otvaraju se pupoljci kao školjke u saglasju sa pokretima Nas.
Brojimo cvetove da bismo se dodirnuli.
Očekujemo da otkrijemo delić još ne dodirnut.
Čarobno sjaji ova noć.Puna mirisa tebe, meni,mog ,tebi.
Mirisi nas,- nadmašuju mirisne cvetove noći.
Melodija pesme zrikavaca poziva nas na ljubav.Joššš ljubavi.
Šareno lišće ljubavi obmotalo je naša tela
Čitavo naše nebo je sa nama.
Zaljubljeni i srećni posuti zvezdanim prahom udišemo naš san.
tumblr_pecjvz4l6w1qa11wdo1_500[1].jpg
 
Davno beše, ali često se setim nekih situacija u vreme tinejdžerskih dana mog sina.
Dolazim s posla umorna, vrte mi se cifre pred očima, ne gledam izloge kao druge žene
s kojima se mimoilazim na putu do stana ...Ne, ja sabiram cifre na registracijama vozila...
dok stojim na pešačkom, na faci mi se vidi da sam knjigovodja.
Još na ulazu u zgradu znam šta me čeka na devetom spratu; u stanu grmi Blue Jean
i David Bowie nemilosrdno. Komšiluk više i ne negoduje već me teši kako će to proći, kao ono, - mladost, ludost.
Odoše tinejdžerski dani, ali ode i sin u drugi grad gde se zaposlio, oženio, postao i sam roditelj...
Kad sam ih posećivala čujem kako utišava svoju dečicu da ne prave buku zbog komšiluka. Aha, likujem u sebi.
Ali gle jada, - sada ja, žena u ozbiljnim godinama često pustim Blue Jean ali ne da se prozori tresu baš onoliko.
Ja to više zbog uspomene na vreme koje se vratiti neće. Ili je pak ono; starost, - ludost.

 
Tvoj život je tvoj život.
Ne daj da utone
u bolesnu vlagu pokornosti.
Budi na oprezu
uvek postoje izlazi.
…Negde ima svetla.
Možda nema mnogo svetla,
ali bolje i to nego mrak.
Budi na oprezu.
Bogovi će ti ponuditi šanse.
Spoznaj ih, ostvari ih.
Ne možeš da pobediš smrt,
ali možeš pobediti smrt u životu,
ponekad.
I što česće to činiš
biće više svetla.
Tvoj život je tvoj život.
Znaj to dok ga imaš.
Ti si čudo.
Bogovi čekaju da uživaju
u tebi.

245e1b87028f77c89d8f.jpeg


Bukovski
 
yah est-001.jpg

Imam osećaj da sam u svom životu do sada uvek pokušavala da budem neko drugi.
Da odem na neko novo mesto, dokopam se novog života .
Više puta sam to do sada radila.
To jeste u izvesnom smislu bilo deo sazrevanja, a delom je to bio pokušaj promene ličnosti.
U svakom slučaju, mislila sam da ću se, postavši drugačijia osloboditi onoga što sam do tada nosila u sebi.
Ja sam to zaista ozbiljno želelai verovala sam da je to moguće, samo ako se potrudim.
Ali, to me ipak nikud nije odvelo. Ma kuda išla, i dalje sam to samo bila ja.
I dalje su moji nedostaci oni isti.
I ma koliko se moje okruženje menjalo, i ma koliko prizvuk tuđih reči bio drugačiji, ja sam i dalje ništa drugo do jedna nesavršena. Ali ovog puta voljena.
images (3).jpg
 

Back
Top