Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

osltajna.jpg
 
Never Tear Us Apart

Don't ask me
What you know is true
Don't have to tell you
I love your precious heart

I
I was standing
You were there
Two worlds collided
And they could never tear us apart

We could live
For a thousand years
But if I hurt you
I'd make wine from your tears

I told you
That we could fly
'Cause we all have wings
But some of us don't know why

I
I was standing
You were there
Two worlds collided
And they could never ever tear us apart

305974_3953276568594_2047976280_n.jpg
 

"Nisam joj obećao zvijezdu nebesku, mada se i to čini, čak se i vjeruje, ponekad dugo, nikad do kraja.
Poslušno sam palio svijeće o svakom prazniku ispod sultanove slike, upljuvane od muha,
pisao sam pisma i žalbe, uvijek jednake, ne tužeći se čak ni njoj na taj dosadni posao,
do posljednje pare donosio kući malu zaradu, koja nikako nije mogla da poraste,
i nisam mogao obećati ni njoj ni sebi da će uskoro biti drukčije.
A opet sam bio srećan: nećemo biti bogati u novcu, ali ćemo biti najbogatiji u ljubavi;
ne bojim se života ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti;
bio sam sam, sad imam svoj svijet, kao da sam osvojio svoju planetu;
spriječiću svakoga ko htjedne da prodre u naše carstvo, da ne bi ugrozio naš mir."

73364_10151621055326579_356889649_n.jpg
 
"Kad čovek ne može da zaspi, on se, pre svega, trudi da ne misli ni na šta i zato broji ili se moli bogu.... I suoćava se korak po korak s nekim čudnim sobom, koga ne može ni da otkloni ni da iskupi; sa svojom slabošću, svojim grubostima i gadostima, slabostima i prestupima, glupostima, brukama i davano preživelim patnjama. Vraća se sve mučno i bolno i ponižavajuće što je bilo kad doživeo; ničeg nije pošteđen onaj ko ne može da spava. Sav tvoj svet se iskrivljuje i dobija mučne pespektive; stvari na koje si već zaboravio keze se na tebe kao da ti govore…

Karel Čapek- Čovek koji nije mogao da spava
samovnushenie.jpg
 
Ključ života U dugom bijelom holu Tek koraci su moji i sjena što me prati Al' duge su minute U svakoj od njih može po jedna vječnost stati. Znam, ti se boriš Vidim ti lice u sretnom bolu Ljepotom žari I sobom nosi sad radost novu. Novi život se rađa i sretne pjesme mi naviru zvuci Novi život se rađa, a ključ života u tvojoj je ruci Što je, ljubavi moja, sva moja ljubav koju ja poklanjam tebi Što je, ljubavi moja, prema toj sreći što pružaš je meni. U mislima ću svojim Od praznih, nježnih riječi pretvorit ovo veče I bit ću pored tebe U trenu kada život sa izvora poteče. Svu ljubav svoju Tebi sam dao dok srce diše A ti me ućiš Da ljubav znaći još mnogo više. O.Dragojevic
najbolje-godine.jpg
 
" Postoje oni od kojih ne možete otići. I oni kojima se uvek vraćate.
Postoje i oni od kojih ste otišli, a oni još uvek nisu otišli od vas.
Susretanja, sudaranja. Slučajni i namjerni saputnici.
Istopljena prijateljstva. Promašene ljubavi. Poneki ispušten znak.
Gde tebe da smestim? U one od kojih ne idem ili one kojima se uvek vraćam? "

479814_3952474388540_2141565392_n.jpg
 
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuce maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Mozda se cini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne zelim da itko zna.

Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da ce me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonsalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zastiti od pogleda koji zna.
Ali bas takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam sagradio,
od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nesto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,
da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim,
i da ces ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra.
Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj zivot postaje bojiste.
Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
Kazem ti sve, a zapravo nista,
i nista o onome sto je sve,
i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to sto govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem.
Sto bih volio da mogu reci,
sto zbog opstanka moram reci,
ali sto reci ne mogu.

Ne volim nista kriti,
Ne volim igrati umjetne, lazne igre,
zelim prestati s igrama.
zelim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moras pomoci.
Moras pruziti ruku
cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim.
Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
Samo me ti mozes prizvati u zivot.
Svaki put kad si Ijubazan, nje?an i kad me hrabris,
svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene.
Zelim da to znas.

Zelim da znas koliko si mi vazan,
kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izaberes.
Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem,
samo ti mozes ukloniti moju masku,
samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlucis.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
Nece ti biti lako.

Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove.
Sto mi blize prides
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige,
ja sam cesto nerazuman.
Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekose mi da je Ijubav jaca od snaznih zidova,
i tu lezi moja nada.
Molim te pokusaj pobijediti zidove
cvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, mozda se pitas?
Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covjek na kojega naides
i ja sam svaka zena na koju naides.
4775137703_b62a77a716_z.jpg

Charles C. Finn
 
"Nemoj da misliš ni na šta i ne pitaj ništa. Vidiš li napolju svjetiljke i hiljadu šarenih firmi? Mi živimo u vremenu koje umire, a ovaj grad podrhtava od života. Mi smo se otrgli od svega, imamo još samo svoja srca. Bio sam na jednom predjelu na Mjesecu i vratio sam se i tu si ti i život si ti. Ne pitaj ništa više. Ima više tajne u tvojoj kosi no u tisuću pitanja. Tu pred nama je noć, nekoliko trenutaka i jedna vječnost, dok jutro ne zatutnji kraj prozora."

Erich Maria Remarque
479828_10151616651961579_1792076457_n.jpg
 
Da zalupim vratima

i pobjegnem ti bez traga

nikad mi ljubav nije manje znacila,

moju si srecu svu u bol pretvorio

a to mi nije trebalo, dragi


I da me udaris pred svima ne bi boljelo

ja cu po svom' ma koliko kostalo,

mogu da biram da l' da nestanem, il' potonem

a to mi nije trebalo, a to mi nije trebalo
 
"Poljubi me
I budi tu
Da sklopim oci
Na tvom toplom ramenu
Poljubi me
I budi tu
Nek srce lupa kao da je
Prvi put
Poljubi me
Pomoli se
Sve svijeće svijeta
Nek se za nas
Upale

Ostani
Ovu noć kad svi mi prijete
Ostani
Zagrli me kao dijete
Ostani
Kad sva si ljubav moja
Samo ti
Ostani
Da me cuvaš
Kada zaspu anđeli..."

136486m_zps5a355638-2.jpg
 
“Ako ti jave: umro sam a bio sam ti drag, onda će u tebiodjednom nešto posiveti.Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag. Da li si uopšte ponekadmislio šta znači živeti? Ako ti jave: umro samevo šta će biti. Hiljadu šarenih ribalepršaće mi kroz oko. I zemlja će me skriti. I korov će me skriti. A ja ću za to vremeleteti visoko … Visoko. Zar misliš da moja ruka, koleno, ili glavamože da bude sutrakoren brezeil’ trava? Ako ti jave: umro sam, ne verujto ne umem. Na ovu zemlju sam svratioda ti namignem malo. Da za mnom ostane neštokao lepršav trag. I zato: ne budi tužan. Toliko mi je staloda ostanem u tebibudalast i čudno drag. Noću,kad gledaš u nebo, i ti namigni meni. Neka to bude tajna. Uprkos danima sivimkad vidiš neku kometuda nebo zarumeni, upamti: to ja još uvek šašav letim, i živim.”
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top