Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

1710338724629.jpg
 
Nekada, kada vreme bude stalo i ne cujes vise, odjeke mojih suza, koje se utapaju u stalne sumorne kise...potrazi me.

...i ako budes ostala sama, od svih koji su te lazno voleli, ostavljena, u proslom zivotu zaboravljena, cekacu te, na istom raskrscu puteva, gde nas je sudbina razdvojila... potrazi me.

Negde, u izmaglici secanja i tragova lepih uspomena, videces moju ljubav, koja jos sija...cekam te...potrazi me.
 
Idi nocas...spavaj...zaboravi sve sto ti ne daje, da ti poklonim mirne sne.

Pogledaj me, dodirni me, osetices moje nemire, koji te vole, slusaju i samo zbog ljubavi tvoje, nocas miruju.

...to ce biti dovoljno, jer nasim telima prostrujace ljubav u venama...

...i samo jos, da te zagrlim, krilom Andjela, da budes mirna i sigurna, a onda ce te uzeti, iz mojih ruku san i uz reci ,,laku noc ljubavi", docekaces nasmejana, novi dan.
 
Vreme ili neko tesko breme, ucinilo je sve, da nasa ljubav nestane.

...a ona je bila tako nevina, lepa, strasna, prava ljubav iz romana i onih sapunskih opera, sa mnogo suza i osmeha.

Zato te molim, vrati mi nasu ljubav, jer srescu valjda neke druge, lepe, dobre zene, sa kojima cu deliti ljubavne nemire, a one ce me ljubiti i tvoje tragove uklanjati, strasti i neznosti mi vratiti, novu sansu, da opet mogu voleti.
 
Dovoljno je bola i nedostajanja bilo...moje sve, vrati se, uspeo sam, da zaboravim nasu ljubav, moju bol, jer nestala si iz mojih misli, zauvek.

Zaboravio sam i tvoje lazne usne kako me ljube, a misle na mnoge druge.

Zaboravio sam i gorak ukus poraza ljubavi na mojim usnama, ranjenu dusu, surovu ceznju odlutalu za tragovima tvojih stopala.

Ne secam se vise, ni tvoga lika, ni uzdaha, nicega se nesecam vise, zaboravio sam sve, zato glasno cutim i sapatom ponavljam, kao mantru

...cekam te, vrati se.
 
Nekada, kada vreme bude stalo i ne cujes vise, odjeke mojih suza, koje se utapaju u stalne sumorne kise...potrazi me.

...i ako budes ostala sama, od svih koji su te lazno voleli, ostavljena, u proslom zivotu zaboravljena, cekacu te, na istom raskrscu puteva, gde nas je sudbina razdvojila... potrazi me.

Negde, u izmaglici secanja i tragova lepih uspomena, videces moju ljubav, koja jos sija...cekam te...potrazi me.
Nekada, kada vreme bude stalo i ne cujes vise, odjeke mojih suza, koje se utapaju u stalne sumorne kise...potrazi me.

...i ako budes ostala sama, od svih koji su te lazno voleli, ostavljena, u proslom zivotu zaboravljena, cekacu te, na istom raskrscu puteva, gde nas je sudbina razdvojila... potrazi me.

Negde, u izmaglici secanja i tragova lepih uspomena, videces moju ljubav, koja jos sija...cekam te...potrazi me.

Prelepo!
 
windwoman.jpg


Igračka vjetrova

Pati bez suza, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.

Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.

Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud,
pusti ko listak neka te mota
u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet sto nema korijena.

Tin Ujević
 


Tako nastaju losi ljudi



Ne mogu me razočarati ljudi za koje znam da su loši. Oni uvek rade samo u svoju korist gazeći sve pred sobom bez imalo griže savesti i svesti da rade nešto loše. Poznanstvo sa takvim ljudima obično počne nekim potezom koji se ne uklapa u okvire normalnog ili pravičnog prema mojim standardima. Tada me pre iznenade nego razočaraju, imajući u vidu da ih ne poznajem dovoljno.

Razočarati me mogu ljudi za koje sam verovao da se uklapaju u okvire normalnog i pravičnog. Da su takvi poverovao sam pre svega na osnovu njihovih dela i odnosa prema meni, a ne na osnovu čaršijskih priča i ogovaranja. Takvi ljudi šire priče o moralu i ustanku protiv nepravde, kudeći i osporavajući sva dela i osobe koje su se isticale, svesno ili nesvesno, u omalovažavanju i gaženju drugh zarad svojih ciljeva. A onda, odjednom, zbog pukog obećanja da će dobiti neki posao, pogaze sve što su ikada rekli ili uradili. Čak i tada nisam razočaran u njih.

Razočaranje nastaje kada vidim da bez imalo stida ili osećaja griže savesti nastave da morališu i opravdavaju svaki svoj potez koristeći budalasta i dečija opravdanja.

Tako nastaju loši ljudi!

Marko Šućur
 
"Nekad davno su ti se snovi igrali, tu na mom ramenu,
dok si bezbrižna spavala,
i nekad davno sam znao, dugo da te posmatram kako spavaš,
i ništa me nije ispunjavalo kao to.
Bila si magična želja, jednog propalog sanjara,
pa zbog tebe nije prestao da sanja.
Nekad davno si bila najljepša žena,
od čijih očiju sam se razbolio, i nikad me nije prošlo.
I možda ne tako davno, bila si moja, ali ipak je to daleka prošlost.
Svaki moj osmeh je pratio tvoj, to je bilo najlepše sklapanje u jednu celinu.
Sad već nošen dalekom prošlošću, shvatam da i nije ostalo tako puno toga,
osim onog što uvek ostane na kraju. A to je samo sećanje"

0d73c19a47b2d46aabd2bf30c7cc8ad7.jpg
 
„Voleti ljude takvi kakvu su, to je nemoguće. A ipak se mora. I zato, kad im činiš dobro, stegni srce, zapuši nos i zatvori oči (ovo poslednje je neophodno). Podnosi zlo od njih, ne ljuti se na njih ako možeš, „seti se da si i ti čovek“. Naravno moraš s njima biti strog, ako ti je dato da budeš iole pametniji od osrednjeg. Ljudi su po prirodi niski i spremni su da vole iz straha; ne daj se takvoj ljubavi, i ne prestani da prezireš. Nauči da ljude prezireš čak i kad su dobri, jer su tada najčešće rđavi. Ko iole nije glup, taj ne može da živi a da sebe ne prezire, bio čestit ili ne bio, svejedno. Ljubiti bližnjeg svoga, a ne prezirati ga – to nije moguće. I „ljubav prema čovečanstvu“ treba shvatiti jedino kao ljubav prema onome čovečanstvu koje si sam stvorio u svojoj duši; drugim rečima, sam sebe si stvorio, te i ljubav prema sebi samom – i koga, prema tome, nikad neće ni biti u stvari.“

Dostojevski
 

DEČAK​




Noć je hladan talas ja sam brodić od papira.
Puštam da me nosi ka litici il obali.
Jer ništa nije važno dok muzika svira.
I ljubav nema cenu ma kome da je prodali.
U pustinji osmeh, suša na mom licu,
Nema kapi predaje, živ je samo pesak.
I najmanji tračak posejaće klicu,
Jer dok snovi lete niko nije pešak.
Telepatski krik me zove iz tišine.
Kad zatvorim oči ona uvek maše.
Istina je cager koji tera me da kinem.
Nemam ništa svoje al umro bih za naše.
Trenutak je beskrajan ili je već prošao.
Sat me tera napred, ja virim u nazad.
Možda takav pristup mladosti me koštao,
Možda tek na kraju začuće se najzad.
Noć je hladan talas ja sam brodić od papira.
Samo nek me nosi što dalje od mene.
Slutnja krvav rat je spokoja i mira.
U zagrljaj topli uzeće me stene.
U pustinji osmeh, suša na mom licu.
Koraci mi teški, živ je samo pesak.
Ali ja sam rođen da umrem za sitnicu.
I dok snovi lete sanjaće ih dečak.


bozidar.blacksheep.rs_.jpg

Božidar Miladinović

 
"Rekli su mi :
„Sve dolazi onda kada prestanemo čekati,
i vozovi i ljudi “
Nisam im verovala!
Čekala sam
Kao kišni april koji čeka proleće
Nisam brojala ni dane i ni godine
Brojala sam zvezde i oblake
Nisam želela biti poput njih
Svoj svet nosila sam u očima
U njemu sam čekanje učila...

Rekli su mi :
„Čekati je kao češljanje na vetru,
Oni koji dolaze doći će i bez čekanja “
Nisu me razumeli !
Ne čekam samo ja
To večnost u meni čeka
U meni su ceste i mostovi
Putokazi i vrata srca
Sa mnom i Nebo čeka
I dva prozora s pogledom na nadu
Sa mnom su tišine i utehe
i ruke za zagrljaj raširene …"

1000009151.jpg
 
"Rekli su mi :
„Sve dolazi onda kada prestanemo čekati,
i vozovi i ljudi “
Nisam im verovala!
Čekala sam
Kao kišni april koji čeka proleće
Nisam brojala ni dane i ni godine
Brojala sam zvezde i oblake
Nisam želela biti poput njih
Svoj svet nosila sam u očima
U njemu sam čekanje učila...

Rekli su mi :
„Čekati je kao češljanje na vetru,
Oni koji dolaze doći će i bez čekanja “
Nisu me razumeli !
Ne čekam samo ja
To večnost u meni čeka
U meni su ceste i mostovi
Putokazi i vrata srca
Sa mnom i Nebo čeka
I dva prozora s pogledom na nadu
Sa mnom su tišine i utehe
i ruke za zagrljaj raširene …"

Pogledajte prilog 1524427
Rekli su mi :
„Čekati je kao češljanje na vetru,
Oni koji dolaze doći će i bez čekanja “
Nisu me razumeli !
Ne čekam samo ja
To večnost u meni čeka
U meni su ceste i mostovi
Putokazi i vrata srca
Sa mnom i Nebo čeka
I dva prozora s pogledom na nadu
Sa mnom su tišine i utehe
i ruke za zagrljaj raširene …"

Krasno! 🌷🌿🪻🌿🌼🌿🌺🌿🌸
 

A ŠTA KAD GODINE PROĐU, MARINA?​



Ako tvoja lepota prestane, šta ćemo kad tvoj osmeh izbledi pred iskušenjima života. Kada te napuste svi strahovi i konačno rešiš sa budeš slobodna? A za to već bude kasno… Ili pak, rešiš da se predaš životu i uživaš u njemu.. a godine prošle Marina. Šta onda? Hoćemo li onda reći godinu su krive, bili smo deca, nismo mogli znati. Da li će i tada potočić neadekvatno sačinjenih argumenata proteći ponovo kroz naše živote.

Da? Zapravo ne Marina, on nije ni prestajao da teče. Kad god bih poverovao da je presušio, ti bi to opovrgla. Šta kad sećanja izblede Marina, kad samoća nadvlada i ljubav postane najveći poriv? Šta Marina?! Šta?!! Je l’ ćeš i tada da samo zariješ glavu u moje grudi i počneš da plačeš? Je l’ ćeš se i tada otrgnuti iz zagrljaja i otići kao onda? Kog ću ja voleti onda, kad prođe naše vreme, ludice?

Marina, šta onda kada se ponovo zaljubimo u život? U ljude, u nadu? Da, u nadu, da ćemo se ponovo sresti. Je li dokle ti misliš ovako? Pa nećemo zauvek imati dvadeset. Dokle da čekamo, ili dokle da se čekamo? Znam, znam, sve sam to već čuo. Mladi smo treba nam vremena… ali ja te pitam samo jedno.Šta kad godine prođu, moja Marina? Hoću li i onda reći moja? Ili ćeš samo biti jedna blago iskrivljena linija na usnama koja simbolizuje osmeh koji odiše nostalgijom.

Ja sam sanjar, Marina. Verujem u bajke. I verujem u živeli su srećno do kraja života. Ali samo s tobom, ne zaboravi to.



Nemanja Tonić
 

Back
Top