Osećam tu nepresušnu svežinu koja se širi a iznikla iz verbalno-imaginativnih poruka ,koja i ovog trena ,kao javka ljubavi  u meni iznova radja beskrajni monolog milošte,koju bih da iskažem,da natovareni teret ladja ponese do..preobličja reči u pogled,uzdah,treptaj,osmeh usne i oka..do dodira.
Ne dodirujem u sebi precizno upakovane slike,nizane iz reči,već dodajem nestrpljivo nova htenja mog unutarnjeg čuda i pišem...
Udomljena ljubav u meni nije prolaznica.Ona je stanarica u ovom ambijentu prostornosti moga bića.
Sa naručjem punim emocija letim ka vratima,koja se lagano otvaraju kako bi me,kroz ovaj saznati nagoveštaj izvela na put susreta svetlucajuće stvarnosti.
Ta kap spoznaje,dovoljno je teška u svoj lepoti da moram da je podelim kako bih nadogradila svoj za sada nedosanjan san.
		
		
	
	
		
	
				
			Ne dodirujem u sebi precizno upakovane slike,nizane iz reči,već dodajem nestrpljivo nova htenja mog unutarnjeg čuda i pišem...
Udomljena ljubav u meni nije prolaznica.Ona je stanarica u ovom ambijentu prostornosti moga bića.
Sa naručjem punim emocija letim ka vratima,koja se lagano otvaraju kako bi me,kroz ovaj saznati nagoveštaj izvela na put susreta svetlucajuće stvarnosti.
Ta kap spoznaje,dovoljno je teška u svoj lepoti da moram da je podelim kako bih nadogradila svoj za sada nedosanjan san.