Šopi

...Ипак много су нам ближи Македонци него Бугари...говорим из мог искуства које је само са мора из Грчке...са Македонцима смо знали и да се напијамо и остајемо на плажи до 10 увече да се дружимо(мешано српско македонско друштванце)итд...са Бугарима љубазно али на дистанци...

Моји су провели две године у избегличком логору у Грчкој и тамо су и влгари и македомани кењали креч, јер код Грка није било циле миле, и изјашњавали се као Срби док нису сели на авион за даље.

Македомански цигани су чак и били активни у испоставама разних српских добротворних друштва као српске братске помоћи из Чикага и српске слоге из Питсбурга итд да би после јели оно што се не једе.
 
Poslednja izmena:
Bugarska je pre 1000 godina bila mnogo sira na zapadu nego sto je danas. Ali sopski govor i prizrensko-timocki dijalekat je srpskog porekla. U nekom trenutku pre dolaska Turaka srpski govori su se sa zapada rasirili na istok (predak prizrensko-timockog dijalekta) na racun zastarelih govora iz Srbije sa tipicnim bugarskim crtama. Dokaz za to je sto zapadno-makedonski govori pokazuju bugarske crte dok govori jugoistocne Srbije pokazuju srpske crte. U vreme kada su se praslovenski dijalekti delili, prizrensko-timocki pokazuje srpske crte za razliku od bugarskih. Jedne od najstarijih podela na Balkanu u juznoslovenskim govorima su:
- na mestu praslovenskih 'tj' i 'dj' u prizrensko-timockom je 'ć' i 'đ' kao i u srpskom, za razliku od bugarskih 'št' i 'žd';
- praslovensko nosno o (ѫ) je u prizrensko-timockom 'u' kao i u srpskom (sa ponekim izuzecima), za razliku od bugarskog 'ъ';
- praslovenski poluglasnici 'ь' i 'ъ' su se u prizrensko-timockom izjednacili u 'ə' sto je samo starija faza srpskog gde je u ostalim srpskim govorima to dalo 'a', za razliku od bugarskog gde se poluglasnici nisu izjednacili vec su dali 'e' i 'ъ' (u nekim dijalektima umesto 'ъ' je 'o');
- gubitak padeza i generalno uproscavanje gramatike je zajednicka inovacija, najverovatnije vlaski uticaj, sto ih je zblizilo;
- cest akcenat na zadnjem slogu, 'l' umesto 'o' na kraju slogova i sl. su izvorne crte;
Nekada su govori sa tipicnim bugarskim govorima bili mnogo siri nego danas, na Madjarskom se 'rdja' kaze 'rožda' sa 'žd' umesto 'đ', slovenski toponimi u Albaniji pokazuju 'št' i 'žd' crte. Ali danasnji sopski govor je srpskog porekla jer su mu sve stare jezicke crte srpskog porekla.
 
Lako je biti general poslije bitke. Skoro sav srpski narod je bio za Jugoslaviju.

Sumnjam da je običan narod uopšte razmišljao u tom pravcu. Pogledaj samo Vojvodinu, tamo se uopšte nije razmišljalo o nekakvom ujedinjenju sa Državom SHS, iako je stanovništvo tih teritorija vekovima živelo zajedno u istoj državi. Takođe tamo nije bilo skoro nikakvog hrvatskog uticaja, to jest na Velikoj narodnoj skupštini Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena bilo je prisutno svega dva Hrvata, a čak 84 Bunjevca.
 
Inace, odlican primer usecanja srpskih govora sa severa u sredisnju Makedoniju je to sto makedonski i makedonski dijalekti u sredisnjoj Makedoniji za praslovenske 'tj' i 'dj' imaju 'kj' i 'gj' (sto je starija faza srpskih 'ć' i 'đ) dok i krajnji istocni i krajnje zapadni Makedonski dijalekti imaju bugarsku crtu 'št' i 'žd' (javljaju se takodje i 'šč/ždž), nekad je cela Makedonija ocigledno imala neisprekidane dijalekte sa 'št/šč' i 'žd/ždž' dok se sredisnjom Makedonijom (Vardarskom dolinom a i znatno sire) nije sa severa usekao 'kj'/'gj' govor sa tom srpskom crtom. Ali bez obzira na to, cak i makedonski govori sa 'kj'/'kj' ipak vise pokazuju bugarske crte, npr. 'a' za praslovensko nosno o (ѫ) sto je i nastalo od 'ъ' koje je u Bugarskoj, kao i neizjednacene poluglasnike koju daju 'e' i 'o'. Srpski uticaj se mozda sa severa sirio sirenjem Dusanovog carstva na jug :/ Ali sve sto spada pod prizrensko-timocki dijalekat (i zajedno s njim i sopski govor) je apsolutno srpskog porekla. Sopski ima i sopstvenu inovaciju koje nema ni u srpskom ni u bugarskom a to je umeksavanje 'k' i 'g' posle 'j' 'lj' 'nj' i pre prednjih vokala 'e' i 'i', npr. 'majća' umesto 'majka', 'ruće' umesto 'ruke' itd.
 
Poslednja izmena:
Sumnjam da je običan narod uopšte razmišljao u tom pravcu. Pogledaj samo Vojvodinu, tamo se uopšte nije razmišljalo o nekakvom ujedinjenju sa Državom SHS, iako je stanovništvo tih teritorija vekovima živelo zajedno u istoj državi. Takođe tamo nije bilo skoro nikakvog hrvatskog uticaja, to jest na Velikoj narodnoj skupštini Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena bilo je prisutno svega dva Hrvata, a čak 84 Bunjevca.
Narod Srbije jeste, kao i narod Crne Gore. Za Srbi u Austriji su manje bili za Jugoslaviju od onih u slobodnim krajevima, vjerovatno su bolje poznavali Hrvate. Al' pogledaj Nišku deklaraciju, skupštine ju je jednoglasno usvojila. A i Podgorička skupština.
 
Narod Srbije jeste, kao i narod Crne Gore. Za Srbi u Austriji su manje bili za Jugoslaviju od onih u slobodnim krajevima, vjerovatno su bolje poznavali Hrvate. Al' pogledaj Nišku deklaraciju, skupštine ju je jednoglasno usvojila. A i Podgorička skupština.

Narod Srbije i Crne Gore nije prvo stvorio Jugoslaviju, već se ujedinio u Kraljevinu Srbiju, a toj Kraljevini je prišla i Vojvodina. Potom je Kraljevina Srbija jedina u svetu priznala nezavisnost Države SHS. Da je kojim slučajem neko želeo da se ujedinjava sa njima, ne bi to išlo takvim tokom. Čak i taj prilazak uopšte nije isforsiran sa naše strane, već su Hrvati sami došli kod srpskog kralja i molili ga za pomoć.
 
Narod Srbije i Crne Gore nije prvo stvorio Jugoslaviju, već se ujedinio u Kraljevinu Srbiju, a toj Kraljevini je prišla i Vojvodina. Potom je Kraljevina Srbija jedina u svetu priznala nezavisnost Države SHS. Da je kojim slučajem neko želeo da se ujedinjava sa njima, ne bi to išlo takvim tokom. Čak i taj prilazak uopšte nije isforsiran sa naše strane, već su Hrvati sami došli kod srpskog kralja i molili ga za pomoć.
Bilo je neslaganje oko načina ujedinjena, i sam znaš. Pokušavali su da naprave kompromisno rešenje, sve dok nisu vidjeli da će im tako Italijani i Mađari rascijepati državu, pa su morali da trče kod kralja.

U odluci Podgoričke skupštine piše:
Podgoricka-skupstina-2 (2).jpg


Znači SHS.
 
Bilo je neslaganje oko načina ujedinjena, i sam znaš. Pokušavali su da naprave kompromisno rešenje, sve dok nisu vidjeli da će im tako Italijani i Mađari rascijepati državu, pa su morali da trče kod kralja.

U odluci Podgoričke skupštine piše:
Pogledajte prilog 1209835

Znači SHS.

U redu, ali čemu onda priznavanje nezavisnosti te Države SHS? Ili opet, zašto se Vojvodina nije priklonila toj "državi", već direktno Kraljevini?
 
Narod Srbije i Crne Gore nije prvo stvorio Jugoslaviju, već se ujedinio u Kraljevinu Srbiju, a toj Kraljevini je prišla i Vojvodina. Potom je Kraljevina Srbija jedina u svetu priznala nezavisnost Države SHS. Da je kojim slučajem neko želeo da se ujedinjava sa njima, ne bi to išlo takvim tokom. Čak i taj prilazak uopšte nije isforsiran sa naše strane, već su Hrvati sami došli kod srpskog kralja i molili ga za pomoć.
Na skupštini Srba, Bunjevaca i ostalih naroda je, ako se dobro sjećam, bilo razmatrano da li će se prvo ujediniti sa Srbijom ili će ući u Jugoslaviju. Tu je Jaša Tomić rekao onu čuvenu, da treba prvo da se ogrnuti plaštom srpstva pa onda jugoslavenstva.
Mada se i on protivio ideji Jugoslavije.
 
U redu, ali čemu onda priznavanje nezavisnosti te Države SHS? Ili opet, zašto se Vojvodina nije priklonila toj "državi", već direktno Kraljevini?
Pa Narodni vijeće i Srbija se nisu baš u potpunosti slagali oko ujedinjenja. Ove nabrojene teritorije su odlučili da se ujedine sa Srbijom samostalno, ne čekajući odluke Narodnog vijeća.
 
Na skupštini Srba, Bunjevaca i ostalih naroda je, ako se dobro sjećam, bilo razmatrano da li će se prvo ujediniti sa Srbijom ili će ući u Jugoslaviju. Tu je Jaša Tomić rekao onu čuvenu, da treba prvo da se ogrnuti plaštom srpstva pa onda jugoslavenstva.
Mada se i on protivio ideji Jugoslavije.

Pa, znali su dobro sa kim i čim će imati posla, mi to nismo znali...
 

Back
Top