Smrt

.. za vjernika je .. valjano umrijeti .. ključ svega .. ključ vlastitog života .. .. jer nakon toga ide vječnost .. u raju ili paklu .. .. a ja sam vjernik ..
.. ali i za čovjeka .. da kažemo .. običnog .. to nije mnogo različito .. .. sve svoje .. svaki postupak svaku misao .. svaku riječ .. treba mjeriti u odnosu na vječnost .. nije čovjek štakor pa da za tri sekunde treba zaboraviti koji je bio prije .. i koja je sranja pravio ..
.. a život postaje .. vještina umiranja .. i čisto .. praktično .. pragmatično .. .. treba se smrti približavati kao u zmijsko leglo .. pažljivo .. tako da na koncu ipak ostaneš živ ..
 
.. za vjernika je .. valjano umrijeti .. ključ svega .. ključ vlastitog života .. .. jer nakon toga ide vječnost .. u raju ili paklu .. .. a ja sam vjernik ..

Jel te mnogo strah da ne odeš u pakao? Moraš li zato umilostiviti boga, gospodara svojega. Ne smeš ga slučajno uvrediti pa da te tamo pošalje.

Nego, jel uživa milostivi dok muči grešnike u paklu?

Pretpostavljam da milostivi bog, tvoj gospodar, jeste kreativan u načinima mučenja kojima će podvrći grešnike?
Da li on smišlja te načine? Da li će, poput inkvizicije, kažnjavati grešnike "blago i bez prolivanja krvi", što je jelte značilo biti spaljen na lomači.

Kakvo ćete vi to samo biti fino društvo tamo u raju. Gomila blaženih, zadriglih od raznih uživanja, a koji se uz to kao kvintesencija tog njihovog uzvišenog bitisanja, naslađuju nad patnjama grešnika u paklu. Kako je to uzvišeno i milo. Gomila nedotupavih verskih fanatika u zanosu.

ps. Kada pomenusmo ta vaša očekivana uživanja u raju kojima se radujete. Da li si nekada razmislio da ćeš zapravo biti u velikom problemu ako bi te tako nesto zadesilo.

Pogledaj ovaj moj blog o tome

 
Jedino smrt kada nastupa ili je toliko blizu i neizbežna, čovek je tad potpuno svestan sebe (ako nije blokirana kukavica), jer je smrt teška za svako biće.

Šta biva sa subjektom, njegovom (voljom i svešću), egzistencijom niko ne može ništa pouzdano tvrditi !
 
Jel te mnogo strah da ne odeš u pakao? Moraš li zato umilostiviti boga, gospodara svojega. Ne smeš ga slučajno uvrediti pa da te tamo pošalje.

Nego, jel uživa milostivi dok muči grešnike u paklu?

Pretpostavljam da milostivi bog, tvoj gospodar, jeste kreativan u načinima mučenja kojima će podvrći grešnike?
Da li on smišlja te načine? Da li će, poput inkvizicije, kažnjavati grešnike "blago i bez prolivanja krvi", što je jelte značilo biti spaljen na lomači.

Kakvo ćete vi to samo biti fino društvo tamo u raju. Gomila blaženih, zadriglih od raznih uživanja, a koji se uz to kao kvintesencija tog njihovog uzvišenog bitisanja, naslađuju nad patnjama grešnika u paklu. Kako je to uzvišeno i milo. Gomila nedotupavih verskih fanatika u zanosu.

ps. Kada pomenusmo ta vaša očekivana uživanja u raju kojima se radujete. Da li si nekada razmislio da ćeš zapravo biti u velikom problemu ako bi te tako nesto zadesilo.

Pogledaj ovaj moj blog o tome


.. gledati neću ništa .. slabo vjerujem i u tebe i u sve tvoje veličine .. .. ****** .. rekao sam .. ja vjerujem u boga ..
.. da .. što no pesma veli .. bojim boga i više nikoga ..
.. načini mučenja su .. lična svojina .. svako sebe muči .. kako zna i ume .. .. mislim da se bog na to samo smije ..

- - - - - - - - - -

Tako bi se mogao definisanti ovaj prostor izmedju rodjenja i smrti. Smatram sebe nevjernikom, ne ateistom vec bas nevjernikom, za mene je smrt neminovnost i rjesenje.

.. svakako nekakvo rješenje ..
.. slično bi rješenje bilo i nepostojanje gravitacije u disciplini dizanja utega ..

- - - - - - - - - -

Ispravno je jedno i drugo, zavisi da li esencija prethodi egzistenciji (obrnuta metafizika) ili egzistencija prethodi esenciji (metafizika) !!


- - -
Jedni bi rekli: "Bolje je dobra smrt od lošeg života", a drugi "Bolji je loš život, nego dobra smrt"

.. i egzistencija prethodi esenciji .. i suprotno .. .. to je razlika između čovjeka i životinje ..
.. čovjek je odgovoran .. on stvara sebe .. ima dušu .. zna da postoji .. .. životinja ne ..
 
Čim pomisli na smrt razum se prestravi,
zablokira i na sve moguć načine pokušava da pronađe neku pukotinu
da se provuče u novi život, da prevari smrt, da je zaobiđe.
Večni život u raju, seoba duše, reinkarnacija, duh sveti, poziva upomoć i metafiziku...
Ali nema svesti ni duše bez tela, duša nije tica selica.

Obična fizika, svemoćna biologija.
Neko je odavno rekao - život je večan, čovek je smrtan.
Da nisam to bila ja? :)
 
Čim pomisli na smrt razum se prestravi,
zablokira i na sve moguć načine pokušava da pronađe neku pukotinu
da se provuče u novi život, da prevari smrt, da je zaobiđe.
Večni život u raju, seoba duše, reinkarnacija, duh sveti, poziva upomoć i metafiziku...
Ali nema svesti ni duše bez tela, duša nije tica selica.

Obična fizika, svemoćna biologija.
Neko je odavno rekao - život je večan, čovek je smrtan.
Da nisam to bila ja? :)

.. da .. misao na smrt zna navesti na paniku ..
.. ne bi rekao da je to zato što se bojimu usnuti bez snova .. mislim da je to panika od mogućnosti da budemo osuđeni na vječitu budnost .. .. panika od toga .. što ako smrt ne postoji ..
 

Back
Top