SMRT

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Aj' da probam i ja nešto pametno...

Mislim da smrt treba da se posmatra pre svega ontološki. Za to nam je potrebna dijalektika stvorenog-nestvorenog.

Pošto je ništavilo iz kojeg je proizašao svet apsolutno ne-biće, to onda tvarnost podrazumeva u sebi smrt kao povratak ne-bića u ništavilo.
Smrt je stremljenje ka ništavilu, odnosno ne-biće pratvorbenog stanja. Ona je nešto što postoji unutar prirode tvarnog (što je tvarno – to je smrtno) – zato ga i nazivamo „ne-biće” koje se kao takvo vraća smrću u ništavilo, i što ništa što je u prirodi tvarnoga ne može da osujeti. (Hajdeger: „biće – za smrt”)

Znate šta kaže Sv. Atanasije Veliki (Aleksandrijski) o tome? Hmm.. Interesantno. A u vezi je sa onim „da li je smrt nešto prirodno”. Kaže da je prestupanje zapovesti (o zajednici) ljude ponovo dovelo do stanja koje je po prirodi, i da su po prirodi takvi da nikada ne postoje (zato što ne postoje večno, budući da su tvar, pa imaju početak); (Po svojoj prirodi rađamo se mrtvi. Biološki umiremo od trenutka kad smo rođeni, a celokupan tvaran svet propada postojeći i postoji propadajući. Tvarno je po prirodi tragično, smrtno. Sadrži u sebi smrt kao pretpostavku, budući da je stvoreno, da je bilo kada ga nije bilo, pa se za njega ne može reći da postoji u apsolutnom metifizičkom smislu.), ali su energijom i čovekoljubljem Logosa prizvani u biće, pa je zato logično da su gubitkom pojma Boga izgubili i mogućnost večnog bića (života).

Smrt je, dakle, jednaka gubitku večnog bića.

Znači, život shvatamo kao ono što je suprotno smrti.
Sve ovo znači da tvar nije u mogućnosti da postoji sama po sebi, nego da mora da veže sebe za nešto što postoji, a to je po definiciji jedino Bog (ο Ων – Ja sam Onaj koji jeste) . Zato se po autentičnom hrišćanskom učenju život uvek shvata kao odnos koji je zajednica. Čak i kada je sami Bog u pitanju, život je pitanje odnosa u zajednici Svete Trojice. Kad unutar odnosa izmedju Svete Trojice ne bi bila ljubav i sloboda koje ih afirmišu kao Ličnosti, postojanje i samog Boga bilo bi dovedeno u pitanje, da ne kažem onemogućeno.. Tim pre i kada je u pitanju tvar, kao nešto propadljivo, čije postojanje je uvek vezano za nekoga.

Svet, dakle, ne može da postoji bez zajednice sa Bogom. Smrt predstavlja prekid tog odnosa, i obrnuto, prekid tog odnosa predstavlja gubitak života.Odnosno, smrt, kao ono što je suprotno životu, jeste prekid odnosa sa Bogom.

Prema tome, tamo gde je prekid zajednice sa Bogom, tamo je smrt, a gde je smrt tamo je gubitak života, i nepostojanje (osim ako neko može da zamisli biće bez života)...

Ovo je, btw. „KRAJNJI ISHOD”, (a ne tamo nekakvi lonci za krčkanje grešnika, i ostala plastična tumačenja radi zastrašivanja nepokorne mase vernika, a kako pričaju rimokatolici i mnogi „pravoslavci” koji slepo usvajaju neke stavove kojekakvih sumnjivih likova proglašene za dogme bez ispitivanja njihovog najdubljeg egzistencijalnog smisla, dakle, nekritičkii stoga dajem za pravo svima onima koji bez milosti kritikuju napaljene vernike koji nemaju pojma šta zapravo pričaju, a prave se pametni i pozvani) tvari koja nije u ljubavnoj vezi, zajednici sa Bogom.

Zato mislim da jedino ima smisla plašiti se ništavila, nepostojanja. A, smrt kakvom je mi znamo je zlokobni podsetnik da smo tvar, koja kao takva može nestati i prestati da postoji (u krajnjem ontološkom smislu)...
 
Ajd, oće neko da prokomentariše ovo što sam napisala na 16-oj strani? Baš me interesuje šta mislite o tome.. :roll: Maja, Tanja, goodday, Margott (ovde ti je odgovor na pitanje „šta su to zgrešili?”)...
 
ok...ne mogu sada sve da chitam....deluje ok....
ja sam na TV-i :lol: primetio da jednu misao "radjanje je suprotno smrti, zivot nema svoju suprotnost"....ne znam....deluje mi ok....drugachije :wink:
 
potpuno ste neverovatni....
moze li bilo sta od vasih prica da se na bilo koji nacin veze za realnost?
postovi vam izgledaju kao najgore haludze....
 
Omen:
ms:
Omen:
Cecily:
Omen:
Cenim da ovako može da razmišlja samo veoma mlada osoba. Dogod se čovek stara SAMO o sebi i u tom smislu je bezbrižan... može i da priušti luksuz razmišljanja o načinu umiranja i da priželjkuje "lepu", "tihu" smrt...
Onaj (mnogi) koji već ima potomstvo ili je u situaciji da neko zavisi od njega (star, bolestan...) :arrow: ne može, ako već razmišlja o svojoj smrti, da manje strepi od njenih posledica nego od samog čina umiranja. To bi bilo nedopustivo sebično. Srećom... roditeljski instikt i ljubav, kao i svest o tome da za neke živote odgovaramo i brinemo... sve to u realnom životu dovodi na pravu meru!
Moze da strepi i od posledica i nacina umiranja... u smislu da ne postane teret, da ne muci svoje bliznje, da ta smrt ne postane agonija za sve oko njega... to nije sebicno.
Ma, naravno... Potpuno si u pravu! 8)
Ali je razmišljanje koje sam komentarisala nedvosmisleno ukazivalo na okrenutost sebi... brigu za sopstvenu patnju i bol... bez okrenutosti bilo kome drugom.
A baš će čovek na samrti, da prestane da misli na svoju bol...ma daj Omene, šta ti je..ako je nekom ostalo još par minuta življenja, zar očekuješ od njega da ne bude okrenut sebi i svom bolu....da ne žali zbog tog što umire.....to je strašno...prisustvovala sam jednom tom činu.... :cry:
Tako se osećaju i ponašaju retke osobe, a ja ne pričam o izuzecima.
Ne možemo znati šta sve ljudi izgovaraju na samrti (ako smo spremni da verujemo da su bar u tom trenutku iskreni!)... ali (bar) za mnoge poznate ličnosti postoje zapisi o njihovim poslednjim rečima! Npr. Šopen: "Majko, jadna moja majko"...
Mnogom' su tada na pameti oni koje ostavlja i koje će boleti njegov odlazak... (da ne dužim!)
Uostalom, utiska sam da se baš ti slažeš sa mišljenjem (navodila si citate i potpisala autora) da se "duhovno mrtve osobe plaše smrti"! Jesmo li onda svi na samrti duhovno mrtvi? jer već kažeš da se bojimo svog odlaska i to u najsebičnijem mogućem obliku :arrow: ŠTO JE TOTALAN PARADOKS... Uostalom, nisi mi dala argumente za svoje mišljenje (što sam zatražila na kraju tog posta kojim sam svoje mišljenje suprotstavila tvome), pa nisam ni inspirisana da dalje nastavljam priču. 8)
... Hajde opet da "razbucavamo" SMRT :wink: :D
 
nije cudesno uopshte po meni jer jedni umiru drugi se radjaju zamisli kada bih svi ziveli vekovima koliko bi ljudi bilo na ovome svetu i gde bih svi bili trebalo bi ne jedna zemaljska kugla nego mozda bi se na kraju i selili na druge planete :P :wink:
 
divlja-u-srcu:
Da li je po vama UMRETI cudesna stvar?
Kako pojmite smrt ,kakva je njena vaznost za vas...bla,bla..
Kao dete sam se uzasno plasila smrti... Zamislite da jednostavno nestanete... Ili, jos gore, tu ste ali i niste tu! Stvari na koje ste navikli su postale nemoguce. Onda su mi ispricali za Hrista i t.d. i to me je malo utesilo :roll:
A sada se vracam pocecima i, mada se vise ne plasim, ne trcim joj u zagrljaj. Ipak me uzasava pomisao na nistavilo.......... :(
 
Smrt je samo rec, koju su ljudi izmislili kako bi objasnili prestanak funkcionisanja (malo inzenjerski, ali nema veze). Ma nema tu neke prevelike filozofije. Kada organizam ne moze vise da se samostalno odrzava, dolazi do iskljucenja. Kao igracka na baterije. Ne treba je se plasiti. Ono cega se ljudi uglavnom plase je bol, a kada si mrtav, ne osecas bol (VALJDA ???).
E, mozda je pitanje bilo postavljeno za neku drugu vrstu smrti, koja nije izazvana prirodnim faktorima (al' izabrah reci, svaka mi chast).
Moje pitanje za vas sve je, za koga iliti u kom slucaju bi dali svoj zivot? Postoji li kod vas strah od uzaludne, bezrazlozne smrti? Jer onaj gore (ako uopste postoji) ima neverovatno glup smisao za humor (chak gluplji i od mog - iako je to tesko ostvarljivo) te se cesto desava ono sto mislimo da nije trebalo da se desi. Da odu oni koji, po nasem misljenju, nisu trebali da odu. To je ono sto mene frapira. Od toga se oduzmem (pa se onda saberem).
 
[Kako jebeno glupa tema, ko o tome jos razmislja?Samo dokoni umovi nenaviknuti na prepreke,iskusenja u zivotu.Jebenih 18 godina,jebena 92'noc,jutro,zamka,trenutak...i cekas je dolazi,evo je spreman si,mislis samo da ne boli,sta je to,i onako nije vazno,mislis,noc,jeci drug pored tebe majko,majko,majko,noge mi se odsekle,ne kontrolisem ih,tresem se,suze,placem,mislim samo ne u kost,samo da ne boli,raskomadati ce me,samo da me u komadu sahrane,treesem se,strah,ne bojim se smrti,cudno ali istinitio,cekam...i onda glas,glas iznutra,vapaj, molitva,Gospode,Gospode, i onda snaga,neverovatna snaga,puca ne plasim se vise,ustajem...zivot,pobedio je zivot,od tada ne mislim o tim glupostima,mislim kako da ga iskoristim...i sreca,neopisiva sreca sto postojimcolor=orange][/color]
 
time:
[Kako * glupa tema, ko o tome jos razmislja?Samo dokoni umovi nenaviknuti na prepreke,iskusenja u zivotu.* 18 godina,* 92'noc,jutro,zamka,trenutak...i cekas je dolazi,evo je spreman si,mislis samo da ne boli,sta je to,i onako nije vazno,mislis,noc,jeci drug pored tebe majko,majko,majko,noge mi se odsekle,ne kontrolisem ih,tresem se,suze,placem,mislim samo ne u kost,samo da ne boli,raskomadati ce me,samo da me u komadu sahrane,treesem se,strah,ne bojim se smrti,cudno ali istinitio,cekam...i onda glas,glas iznutra,vapaj, molitva,Gospode,Gospode, i onda snaga,neverovatna snaga,puca ne plasim se vise,ustajem...zivot,pobedio je zivot,od tada ne mislim o tim glupostima,mislim kako da ga iskoristim...i sreca,neopisiva sreca sto postojimcolor=orange][/color]
Blago tebi,draga time,ti si za jednu noc suocivsi se sa smrcu sazrela,sto mnogi nikad nece.Tvoje iskustvo moze mnogo da nas nauci!Prosla si kroz pakao,stekla zivotnu snagu,bila za kratko u raju,i sada zivis zivot punim plucima!BEZ GOLGOTE NEMA VASKRSENJA!
 
Hektor:
time:
[Kako * glupa tema, ko o tome jos razmislja?Samo dokoni umovi nenaviknuti na prepreke,iskusenja u zivotu.* 18 godina,* 92'noc,jutro,zamka,trenutak...i cekas je dolazi,evo je spreman si,mislis samo da ne boli,sta je to,i onako nije vazno,mislis,noc,jeci drug pored tebe majko,majko,majko,noge mi se odsekle,ne kontrolisem ih,tresem se,suze,placem,mislim samo ne u kost,samo da ne boli,raskomadati ce me,samo da me u komadu sahrane,treesem se,strah,ne bojim se smrti,cudno ali istinitio,cekam...i onda glas,glas iznutra,vapaj, molitva,Gospode,Gospode, i onda snaga,neverovatna snaga,puca ne plasim se vise,ustajem...zivot,pobedio je zivot,od tada ne mislim o tim glupostima,mislim kako da ga iskoristim...i sreca,neopisiva sreca sto postojimcolor=orange][/color]
Blago tebi,draga time,ti si za jednu noc suocivsi se sa smrcu sazrela,sto mnogi nikad nece.Tvoje iskustvo moze mnogo da nas nauci!Prosla si kroz pakao,stekla zivotnu snagu,bila za kratko u raju,i sada zivis zivot punim plucima!BEZ GOLGOTE NEMA VASKRSENJA!

Hm, da. Večito pitanje u raspravama s vernicima:
Kako pobiti ovakve "argumente"? :D :roll:
 
arttim:
Odgovori na pitanje: zbog čega je bog najpre (iz ljubavi) stvorio čoveka, da bi ga onda oterao u greh? Ponavljam, ako je bog savršen, on zna sve: sadašnjost, prošlosti i budućnost. S toga, on je morao znati šta će se desiti sa čovekom. Sledi da je bog zapravo stvorio čoveka takovog da zgreši. Ja pitam zašto?

Zasto? Pa zato sto ga je stvorio po svom oblicju, tj. po svojim osobinama i sa mogucnoscu odlucivanja, planiranja, kreiranja, sa emocijama i td.…;poznate su ti sve mogucnosti coveka…da je izuzeo taj faktor slobodne volje – koja povlaci sa sobom mogucnost gresenja, ljudi bi bili na daleko nizem nivou ( ne bi ni bili ljudi) i ni ne bi mogli ni biti po Bozjem oblicju. Bog je stvorio coveka savrsenim, prenevsi mu Bozanske karakteristike u materijalno telo. Bog je zeleo da stvori bica koja on moze da razume i koja su sposobna da ga razumeju. Sam zamisli kako bi izgledalo da covek nema mogucnost odlucivanja…

Vrtimo se u krug zbog toga što ti ne razumeš značenje reči "savršen". Bez uvrede.

Ajde da krenemo obrnutim putem, nije li dokazano nesavršenstvo boga činom čovekovog greha? :?:



arttim:
Biblija kaže da su zemlja i čovek stvoreni za nedelju dana?

Takodje se u Bibliji kaze da je jedan dan pred Bogom , nasih hiljadu godina, tako da je nemoguce uzeti bukvalno sedam stvaralackih dana. Jedan dan iz postanja obuhvata dug period – nekoliko hiljada godina. Mi se nalazimo u tom sedmom danu pocinka koji traje vise od 6000 godina.

Moram da priznam poraz pred ovakovom "argumentacijom". Jedan dan traje te 1000, te nekoliko hiljada godina. Ne vredi ovako diskutovati. :?
 
Pitanje moze biti postavljeno na sledeci nacin: Da li bi odbili ponudjenu besmrtnost? Postoji jedan roman srpskog nacionaliste i evropskog reakcionara Kalajica...koji je ipak delimicno izuzet iz ove ideologije,a u biti jeste futuristicki i negativno utopijski roman u kojem se razlaze zauvek aktuelni sukob pojedinca i (totalitarnog) drustva....sa malom razlikom postojanja pokreta ljudi koji u ovom,vec ostvarenom SF svetu,odbijaju pilule koje podmladjuju. To je jedan od osnovnih zapleta romana. Ta grupa se stavlja pod posmatranje....itd.

Elem,Fink je jos postavio smrt kao jedan od osnovnih,peti ontoloski fenomen...samo se smrcu moze od smrti pobeci.

Kjerkegorova opsesija me je takodje uvek obespokojavala...kada sam intenzivno mislio smrt...ako je to uopste moguce. Besmrtnost licnosti znaci istovetno ocajanje koje potice i od same smrtnosti...nemoc izlaska iz licnosti,nuznost ponavljanja,nemoc za "biti drugi".
 
I jos nesto. Pitanje je da li blizina smrti pokrece...mislim pre da svest o dalekoj smrti pokrece,a teska bolest ili neka druga situacija,mislim ipak pasivizira. Jedno je misliti smrt i pomiriti se i "voleti" na neki nacin svoju ogranicenost...ali egzistencijalni fenomen i stvarnost su drugo. Mada je u slucaju Kjerkegorove opsesije to dvoje "pomireno".

Slutnja smrti kao nesto sto se misli u kategorijama edipovskog ili slicno...jeste ipak prvi susret sa sobom. U tom smislu je ta "blizina" smrti nesto sto pokrece.
 
Naravno da bih odbio besmrtnost, zamislite samo koliko bi se smorili da zivimo vecno! A da ne pricamo o tome da slucajno nesto zeznemo pred zakonom i da nas osude na dozivotnu robiju! :D
 
blizina smrti je motivacija da neke stvari uradimo bolje.

postojanje smrti je samo znak da se mi menjamo. zato i ljubav nije ista. ni nas zivot.prolazimo kroz faze. da smo besmrtni , ostali bismo isti. zauvek.jer imamo beskonacno vremena. kako bismo, da se ne menjamo ,dozivljavali ljubav i nas zivot?

tema je prilicno glupa. bolje da sa bavimo realnijim raspravama. ovo je dokaz da neki bas imaju vremena.

i bog je meni i u mojoj okolini isto koliko je u bibliji.mozda ga je u knjizi manje. zato je bolje citirati obicne ljude. opipljivu mudrost
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top