SMRT

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Omen:
Cenim da ovako može da razmišlja samo veoma mlada osoba. Dogod se čovek stara SAMO o sebi i u tom smislu je bezbrižan... može i da priušti luksuz razmišljanja o načinu umiranja i da priželjkuje "lepu", "tihu" smrt...
Onaj (mnogi) koji već ima potomstvo ili je u situaciji da neko zavisi od njega (star, bolestan...) :arrow: ne može, ako već razmišlja o svojoj smrti, da manje strepi od njenih posledica nego od samog čina umiranja. To bi bilo nedopustivo sebično. Srećom... roditeljski instikt i ljubav, kao i svest o tome da za neke živote odgovaramo i brinemo... sve to u realnom životu dovodi na pravu meru!
Moze da strepi i od posledica i nacina umiranja... u smislu da ne postane teret, da ne muci svoje bliznje, da ta smrt ne postane agonija za sve oko njega... to nije sebicno.
 
Cecily:
Omen:
Cenim da ovako može da razmišlja samo veoma mlada osoba. Dogod se čovek stara SAMO o sebi i u tom smislu je bezbrižan... može i da priušti luksuz razmišljanja o načinu umiranja i da priželjkuje "lepu", "tihu" smrt...
Onaj (mnogi) koji već ima potomstvo ili je u situaciji da neko zavisi od njega (star, bolestan...) :arrow: ne može, ako već razmišlja o svojoj smrti, da manje strepi od njenih posledica nego od samog čina umiranja. To bi bilo nedopustivo sebično. Srećom... roditeljski instikt i ljubav, kao i svest o tome da za neke živote odgovaramo i brinemo... sve to u realnom životu dovodi na pravu meru!
Moze da strepi i od posledica i nacina umiranja... u smislu da ne postane teret, da ne muci svoje bliznje, da ta smrt ne postane agonija za sve oko njega... to nije sebicno.
Ma, naravno... Potpuno si u pravu! 8)
Ali je razmišljanje koje sam komentarisala nedvosmisleno ukazivalo na okrenutost sebi... brigu za sopstvenu patnju i bol... bez okrenutosti bilo kome drugom.
 
Omen:
Cecily:
Omen:
Cenim da ovako može da razmišlja samo veoma mlada osoba. Dogod se čovek stara SAMO o sebi i u tom smislu je bezbrižan... može i da priušti luksuz razmišljanja o načinu umiranja i da priželjkuje "lepu", "tihu" smrt...
Onaj (mnogi) koji već ima potomstvo ili je u situaciji da neko zavisi od njega (star, bolestan...) :arrow: ne može, ako već razmišlja o svojoj smrti, da manje strepi od njenih posledica nego od samog čina umiranja. To bi bilo nedopustivo sebično. Srećom... roditeljski instikt i ljubav, kao i svest o tome da za neke živote odgovaramo i brinemo... sve to u realnom životu dovodi na pravu meru!
Moze da strepi i od posledica i nacina umiranja... u smislu da ne postane teret, da ne muci svoje bliznje, da ta smrt ne postane agonija za sve oko njega... to nije sebicno.
Ma, naravno... Potpuno si u pravu! 8)
Ali je razmišljanje koje sam komentarisala nedvosmisleno ukazivalo na okrenutost sebi... brigu za sopstvenu patnju i bol... bez okrenutosti bilo kome drugom.

A baš će čovek na samrti, da prestane da misli na svoju bol...ma daj Omene, šta ti je..ako je nekom ostalo još par minuta življenja, zar očekuješ od njega da ne bude okrenut sebi i svom bolu....da ne žali zbog tog što umire.....to je strašno...prisustvovala sam jednom tom činu.... :cry:
 
ms:
Omen:
Cecily:
Omen:
Cenim da ovako može da razmišlja samo veoma mlada osoba. Dogod se čovek stara SAMO o sebi i u tom smislu je bezbrižan... može i da priušti luksuz razmišljanja o načinu umiranja i da priželjkuje "lepu", "tihu" smrt...
Onaj (mnogi) koji već ima potomstvo ili je u situaciji da neko zavisi od njega (star, bolestan...) :arrow: ne može, ako već razmišlja o svojoj smrti, da manje strepi od njenih posledica nego od samog čina umiranja. To bi bilo nedopustivo sebično. Srećom... roditeljski instikt i ljubav, kao i svest o tome da za neke živote odgovaramo i brinemo... sve to u realnom životu dovodi na pravu meru!
Moze da strepi i od posledica i nacina umiranja... u smislu da ne postane teret, da ne muci svoje bliznje, da ta smrt ne postane agonija za sve oko njega... to nije sebicno.
Ma, naravno... Potpuno si u pravu! 8)
Ali je razmišljanje koje sam komentarisala nedvosmisleno ukazivalo na okrenutost sebi... brigu za sopstvenu patnju i bol... bez okrenutosti bilo kome drugom.
A baš će čovek na samrti, da prestane da misli na svoju bol...ma daj Omene, šta ti je..ako je nekom ostalo još par minuta življenja, zar očekuješ od njega da ne bude okrenut sebi i svom bolu....da ne žali zbog tog što umire.....to je strašno...prisustvovala sam jednom tom činu.... :cry:
Tako se osećaju i ponašaju retke osobe, a ja ne pričam o izuzecima.
Ne možemo znati šta sve ljudi izgovaraju na samrti (ako smo spremni da verujemo da su bar u tom trenutku iskreni!)... ali (bar) za mnoge poznate ličnosti postoje zapisi o njihovim poslednjim rečima! Npr. Šopen: "Majko, jadna moja majko"...
Mnogom' su tada na pameti oni koje ostavlja i koje će boleti njegov odlazak... (da ne dužim!)
Uostalom, utiska sam da se baš ti slažeš sa mišljenjem (navodila si citate i potpisala autora) da se "duhovno mrtve osobe plaše smrti"! Jesmo li onda svi na samrti duhovno mrtvi? jer već kažeš da se bojimo svog odlaska i to u najsebičnijem mogućem obliku :arrow: ŠTO JE TOTALAN PARADOKS... Uostalom, nisi mi dala argumente za svoje mišljenje (što sam zatražila na kraju tog posta kojim sam svoje mišljenje suprotstavila tvome), pa nisam ni inspirisana da dalje nastavljam priču. 8)
 
"Sada ćete videti kako se umire"..."čuvajte mi decu"... poslednje reči jedne sasvim obične ali za mene posebne žene pored koje sam bila kada je umirala od raka. Želiš li celu priču Omen?
 
nije_lako:
"Sada ćete videti kako se umire"..."čuvajte mi decu"... poslednje reči jedne sasvim obične ali za mene posebne žene pored koje sam bila kada je umirala od raka. Želiš li celu priču Omen?
Hej, te reči kao da sam već čula... :roll: Slutim potresnost priče! Samo zbog mene je ne moraš govoriti ovde... ALI mislim da bi mnogima bilo korisno da "vide" i osete srcem i umom slike iz stvarnog života... :roll: ... i preispitaju svoje poimanje SMRTI 8)
 
Nemojte da mi izvlačite stvari iz konteksta....

"Jedina tragedija koja postoji na ovom svetu je neznanje - svo zlo izvire odatle. Jedina tragedija na svetu je nedostatak svesnosti. Iz toga izvire strah, a iz straha sve ostalo, ali smrt u suštini nije tragedija. Čudesno je umreti, užasno je samo za osobe koje nikada nisu shvatile život. Samo tada se strahuje od života, strahuje od smrti. Oni koji su živi, međutim, nimalo ne strepe od smrti." - Antoni de Melo, Buđenje....


p.s. - i šta tu nije vam jasno....da treba vrednovati život i živeti ga dostojno, da se ne treba od svega plašiti... :?
 
Ljudi se na različite načine suočavaju sa smrću. Dok ne dođe do bolesti ili do gubitaka bliskih osoba retko o njoj razmišljaju. Nema potrebe ... uvek umiru drugi - "Ratosiljali se briga...jadnici!" :roll:
Duboka starost je isto priča za sebe... neko jedva čeka da umre, neko se stara da obezbedi one koji ostaju, neko postaje sebičan, neko se panično plaši smrti - boji se noći jer možda neće osvanuti živ. I svi tvrde kako je život bio sadržajan ali je proleteo ...
 
Ja sam se jako plasila smrti, ali smrti bliznjih!
Medjutim, nekako sam uspela sa tim strahom da izadjem na kraj, postoje nacini...
Sopstvena smrt me ne plasi! :D

A evo simpaticnog teksta Danila Kisa , prica nam decak:

"U prvom trenutku lakse mi je bilo podneti pomisao na sopstvenu smrt,jer u nju ,jednostavno ,nisam hteo da poverujem,nego pomisao na smrt moje majke.Postao sam istovremeno svestan i cinjenice da ja zapravo i necu prisustvovati svojoj smrti,kao sto ne prisustvujem ni svom snu,i to me malo smirilo.Uz to ,poceo sam da verujem u svoju besmrtnost.Mislio sam da kada vec znam tajnu smrti,to jest samu cinjenicu postojanja smrti (to sam nazivao u sebi "tajnom smrti"),da sam time otkrio i tajnu besmrtnosti.Tim verovanjem,tom iluzijom o svojoj svemoci ,uspeo sam da smirim i sada vise nisam osecao strah od umiranja,koliko me morila nekakva placevna tuga zbog smrti moje majke.Jer,ipak,nisam bio toliko bezuman da poverujem da cu uspeti da spasim smrti i nju i sve svoje .To bezumno pravo ostavio sam samo sebi,ne iz sebicnosti,nego iz saznanja da toliko lukavstvo necu biti u stanju da smislim,tu jedva da ima mesta i za mene samog.

Te noci nisam mogao da zaspim.To je bio pocetak jedne more koja me je mucila tokom celog mog detinjstva.Kako me je misao o smrti opsedala narocito uvece,pre spavanja,poceo sam da se bojim odlaska u krevet:plasio sam se da ostanem sam u sobi." :D
 
Plasim se smrti i volela bih da sam besmrtna ... I ja, i moji roditelji i moj brat i moj momak i svi meni dragi ljudi ... Pa makar svi postali vampiri, ne pitam za cenu :D
 
prihvatiti da je covek smrtan ima veze sa odrastanjem. kad smo mali, ne mislimo na smrt. smatramo da za nas ne postoje granice, ne razmisljamo o prirodnim zakonitostima (npr. starost i neminovna smrt)...
prihvatiti svest o svojoj konacnosti je po meni ulazak u svet odraslih.
e sad...ovde imamo ljude koji su presli 30-tu a i dalje su na mentalnom nivou deteta. za njih nema granica, za njih ne vaze bioloski zakoni a takodje poseduju i nikad otkriveni organ zvan dusa. i sve ostale ljude pokusavaju da gurnu na taj nivo svesti...or else...prete paklom, raciom (strasne li reci a?), lupaju krstice, vredjaju...
 
anakin:
prihvatiti da je covek smrtan ima veze sa odrastanjem. kad smo mali, ne mislimo na smrt. smatramo da za nas ne postoje granice, ne razmisljamo o prirodnim zakonitostima (npr. starost i neminovna smrt)...
prihvatiti svest o svojoj konacnosti je po meni ulazak u svet odraslih.
e sad...ovde imamo ljude koji su presli 30-tu a i dalje su na mentalnom nivou deteta. za njih nema granica, za njih ne vaze bioloski zakoni a takodje poseduju i nikad otkriveni organ zvan dusa. i sve ostale ljude pokusavaju da gurnu na taj nivo svesti...or else...prete paklom, raciom (strasne li reci a?), lupaju krstice, vredjaju...
zar mislis da ako nesto nije otkriveno ,ne postoji.Da li to znaci da amerika nije postojala pre kolumba,ili virusi pre njihovog otkrica ili DNK,ILI MI PRE RODJENJA I PRE SMRTI??
 
Teret dokazivanja je UVEK na onome ko iznosi tvrdnju.
Ako neko tvrdi da nesto postoji taj mora to i da dokaze, u suprotnom to se ne da ni oboriti, jer nemas sta da oboris.
Ako neko tvrdi da dusa postoji, mora dati neki dokaz za to, a onda se taj dokaz moze pokusati obarati, pa ako se ne uspe u tome, onda imamo CINJENICU.
U suprotnom, svako bi mogao da izmisli bilo kakvu glupost i da je prodaje okolo kao vrhunsku mudrost, trazeci od drugih da mu slepo veruju...
 
ovaj...pre smrti postojis ali pre rodjenja.... :?
da nisi malo pobrkao ucenja? istocnjacka sa seljenjem duse i hriscansko sa besmrtnom dusom?
 
anakin:
ovaj...pre smrti postojis ali pre rodjenja.... :?
da nisi malo pobrkao ucenja? istocnjacka sa seljenjem duse i hriscansko sa besmrtnom dusom?
ko je pobrkao?Bioloski postojimo pre rodjenja a po hriscanskom ucenju dusa postoji sto ti negiras,ja sam te pitao da li nesto sto nije dokazano i ne postoji i naveo ti par primera.Ne vidim nista lose ako prihvatam i druge opcije i ucenja,zasto bi samo hriscansko bilo pravo?
 
bioloski postojimo pre rodjenja...jesi mislio na zacece? wow....ala si ti obrazovan....

i kakve to ima veze sa dusom?

i objasni odakle dusa? kad se stvara? u isto vreme sa telom? ili dusa, ako je besmrtna vec negde postoji pa je Bog uzme sa gomile u implantira u vec gotovo telo....? nije mi jasno....
 
da se i ja prikljucim temi,
gledano iz sveopste igre opozita, smrt nije neka enigma. volja za zivotom koja je u osnovi zivog pojavnog sveta bezi od svog opozita kroz mnostvo pojedinacnih prolaznih pojava, tj vrsta i jedinki. to je jedini nacin da nesto necelovito, kao sto je to volja opstaje.
Mi smo drva, sirovina koju volja dodaje na vatru vrste kako bi odrzavala sebe preko vrsta, a vrste preko nas i drugih bica.
Ali, mi tako pojedinacni, mali i jadni, smo i mesto susreta suprotnosti, hriscanstvo je to prepoznalo u simbilici stradanja na krstu 2 suprostavljene linije tj opozita. na kraju, nas horizontalni zivot prekida vertikala smrti, ali mi umiremo ne radi naseg umiranja vec radi zivota vrste i horizontala se dalje nastavlja. pojedinacno preuzima na sebe teret opsteg, pri cemu dobija oslobodjenje od okrsaja suprotnosti. Vaskrsnuti znaci biti s one strane suprotnosti, biti u tacki preseka na krstu, svesno prihvatiti neminovnost smrti, zrtvovati se kao sto su se nasi pretci zrtvovali nas radi, a mi moramo radi onih koji ce doci. Uskrsnuce nije neuroticni beg, obmana ili negacija smrti vec sinteza smrti i zivota, dozivljaj da prestankom naseg zivota smrt ne odnosi pobedu na nivou bica jer ga mi branimo svojom smrcu. zrtvovanje delica da bi se prica o bitci zivota i smrti nastavila, a mi, zbog tog cina bivamo slobodni, celoviti, ili u prevodu - nas duh odlazi bogu. iz cega sledi da je nasa smrt na ontoloskom nivou herojski cin
 
random_cloud_form:
da se i ja prikljucim temi,
gledano iz sveopste igre opozita, smrt nije neka enigma. volja za zivotom koja je u osnovi zivog pojavnog sveta bezi od svog opozita kroz mnostvo pojedinacnih prolaznih pojava, tj vrsta i jedinki. to je jedini nacin da nesto necelovito, kao sto je to volja opstaje.
Mi smo drva, sirovina koju volja dodaje na vatru vrste kako bi odrzavala sebe preko vrsta, a vrste preko nas i drugih bica.
Ali, mi tako pojedinacni, mali i jadni, smo i mesto susreta suprotnosti, hriscanstvo je to prepoznalo u simbilici stradanja na krstu 2 suprostavljene linije tj opozita. na kraju, nas horizontalni zivot prekida vertikala smrti, ali mi umiremo ne radi naseg umiranja vec radi zivota vrste i horizontala se dalje nastavlja. pojedinacno preuzima na sebe teret opsteg, pri cemu dobija oslobodjenje od okrsaja suprotnosti. Vaskrsnuti znaci biti s one strane suprotnosti, biti u tacki preseka na krstu, svesno prihvatiti neminovnost smrti, zrtvovati se kao sto su se nasi pretci zrtvovali nas radi, a mi moramo radi onih koji ce doci. Uskrsnuce nije neuroticni beg, obmana ili negacija smrti vec sinteza smrti i zivota, dozivljaj da prestankom naseg zivota smrt ne odnosi pobedu na nivou bica jer ga mi branimo svojom smrcu. zrtvovanje delica da bi se prica o bitci zivota i smrti nastavila, a mi, zbog tog cina bivamo slobodni, celoviti, ili u prevodu - nas duh odlazi bogu. iz cega sledi da je nasa smrt na ontoloskom nivou herojski cin
DA, DEFINITIVNO, TO JE TO. I Mislim da je ooo imao jedan komentar koji govori o ovome ali na malo pesnicki nacin (neko mu prebaci da nije hriscani ili tako nesto). Mislim da ooo nikad ne bi ovako jasno i precizno definisao stvari ali takodje smatram da svoj zivot zivi u skladu sa gore napisanim. ooo, voleo bih da znam slazes li se ti sa ovim sto je napisalo ovo vodeno isparenje promenljivog oblika?
 
random_cloud_form:
da se i ja prikljucim temi,
gledano iz sveopste igre opozita, smrt nije neka enigma. volja za zivotom koja je u osnovi zivog pojavnog sveta bezi od svog opozita kroz mnostvo pojedinacnih prolaznih pojava, tj vrsta i jedinki. to je jedini nacin da nesto necelovito, kao sto je to volja opstaje.
Mi smo drva, sirovina koju volja dodaje na vatru vrste kako bi odrzavala sebe preko vrsta, a vrste preko nas i drugih bica.
Ali, mi tako pojedinacni, mali i jadni, smo i mesto susreta suprotnosti, hriscanstvo je to prepoznalo u simbilici stradanja na krstu 2 suprostavljene linije tj opozita. na kraju, nas horizontalni zivot prekida vertikala smrti, ali mi umiremo ne radi naseg umiranja vec radi zivota vrste i horizontala se dalje nastavlja. pojedinacno preuzima na sebe teret opsteg, pri cemu dobija oslobodjenje od okrsaja suprotnosti. Vaskrsnuti znaci biti s one strane suprotnosti, biti u tacki preseka na krstu, svesno prihvatiti neminovnost smrti, zrtvovati se kao sto su se nasi pretci zrtvovali nas radi, a mi moramo radi onih koji ce doci. Uskrsnuce nije neuroticni beg, obmana ili negacija smrti vec sinteza smrti i zivota, dozivljaj da prestankom naseg zivota smrt ne odnosi pobedu na nivou bica jer ga mi branimo svojom smrcu. zrtvovanje delica da bi se prica o bitci zivota i smrti nastavila, a mi, zbog tog cina bivamo slobodni, celoviti, ili u prevodu - nas duh odlazi bogu. iz cega sledi da je nasa smrt na ontoloskom nivou herojski cin

a zashto mislish da je tvoja smrt,recimo,vishe herojski chin nego smrt jednog hrchka?
pazi herojski....o svashta....i odkud tebi dokaz da tvoj duh ide bogu?...kom bogu?...smrt kao zrtvovanje?!...po tebi je,znachi,smrt neki "moralni chin"?!..da nije tog "zaduzenja" i morala usled istog,ti ne bi ni umirao?!...lepo shto to vidish kao neshto shto zavisi iskljuchivo od tvog moralnog dozivljaja...JEEEEEE PA OVI HRISHCANI BI ,BRE, SVI BILI DZELATI DA IM NIJE "VERE" I OPASNOG CHIKA BOGA SHTO IM SE MRSHTI KAD JEDU KOBASICE U SRED POSTA.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top