Smisao života žene

Smisao života, uopšte, je težak posao u svetu besmisla.
Pored toga kad si rođena kao žena, situacija je još komplikovanija.

I, tako, ja smisao tražim u svakom danu, gradeći život na način da nastojim udovoljiti sebi, onima do kojih mi je stalo,
povinujući se onome što nam je priroda dala i uživajući u nasleđenom i izborenom.

Smisao života, pa i nas žena:D, je da nađemo pravu meru stvari i budemo spokojne same sa sobom,
ma što to za svaku od nas značilo.
 
Mislim da je smisao zivota svake zene (ili muskarca) potpuno individualna stvar, zavisi od licnosti a svi smo hvala Bogu tako razliciti
Neke zene i ne zele da imaju porodicu, vec su samo usmerene na karijeru
Taj stereotip o porodici je tacan, ali nije pravilo bez izuzetka
I ne vidim cemu takvi crnjaci, sta biste radile da ostanete poptuno same?
Prvo nikada niko ne ostane potpuno sam, osim ako to nije njegov licni izbor
Uvek postoji sansa da se druzi, upoznaje, usvoji dete, okrene karijeri i saradnicima itd.
Izbora u zivotu ima mnogo.... ja to tako gledam
 
Mislim da je smisao zivota svake zene (ili muskarca) potpuno individualna stvar, zavisi od licnosti a svi smo hvala Bogu tako razliciti
Neke zene i ne zele da imaju porodicu, vec su samo usmerene na karijeru
Taj stereotip o porodici je tacan, ali nije pravilo bez izuzetka
I ne vidim cemu takvi crnjaci, sta biste radile da ostanete poptuno same?Prvo nikada niko ne ostane potpuno sam, osim ako to nije njegov licni izbor
Uvek postoji sansa da se druzi, upoznaje, usvoji dete, okrene karijeri i saradnicima itd.
Izbora u zivotu ima mnogo.... ja to tako gledam

Kao prvo dobro dosla :D

Glede bolda, nisam mislila bukvalno same, kao poslednja zena na svetu, nego same bez muza, decka, sitne decice i tako...A iznenadila bi se koliko ljudi ume da se kao odgovor na takvu situcaiju zatvori u kucu i skoro potpuno osami, e sad da li je licni izbor ili nesto drugo ne znam...
 
Kao prvo dobro dosla :D

Glede bolda, nisam mislila bukvalno same, kao poslednja zena na svetu, nego same bez muza, decka, sitne decice i tako...A iznenadila bi se koliko ljudi ume da se kao odgovor na takvu situcaiju zatvori u kucu i skoro potpuno osami, e sad da li je licni izbor ili nesto drugo ne znam...

to sto se preko 90% ljudi na ovom svetu odlucuje da ima porodicu i potomstvo, ne znaci da onih 10% imaju problem sto to nisu izabrali kao svoj prioritet..
svaki dan osvane u crnoj hronici da je dvadesetogodisnjak ili tridesetogodisnjak usmrtio svog jednog ili oba roditelja..koju ce oni to srecnu i mirnu starost da prozive?
za koliko osoba iz svog okruzenja znas da u nemaju sopstveno potomstvo, ali da su se u som zivotu nasli kao oslonac deci svojih sestara i brace?
za koliko primera znas gde bracni partneri ne mogu ocima da se gledaju, a i dalje dele adresu? za koliko znas da ne pricaju sa svojom decom ili roditeljima?
potomstvo nam nije garancija da cemo starost da prozivimo srecno i bezbedno..
 
Pokrećem ovu temu na ženama jer me na razmišljanje o smislu života navelo uporno nastojanje mnogih da ga, barem kad su žene u pitanju, svedu na pronalaženje muža i stvaranje potomstva. Ukratko - porodica. Da se razumemo – daleko od toga da želim da na bilo koji način obezvredim značaj pronalaženja srodne duše u životu i dece koja nam u život unose toliko radosti – ali, da zamislimo, čisto hipotetički, da žena XY, nije uspela, želela, mogla, razlozi uopšte nisu važni, da pronađe za sebe odgovarajućeg partnera i nema dece. U čemu bi ona tražila smisao svog života? Kako bi ispunila svoje vreme, telo i dušu?
Jednom sam se u životu našla u situaciji kada sam pomislila da ću ostati potpuno sama na svetu. Najpre me je to ispunilo užasom. A onda sam pomislila – ali čekaj, pa to može imati i svoje veoma pozitivne strane. Ok, sama si. Nemaš dečka, nemaš muža, nemaš s kim ni kako da praviš decu. Ali zato imaš svu slobodu ovog sveta da radiš ono što ti hoćeš, onako kako ti hoćeš, s kim ti hoćeš i kad ti hoćeš i onoliko dugo koliko hoćeš. Imala sam tu viziju života ispunjenog kretanjem, stalno nekim različitim ljudima i mestima – rolling stone, dok god mogu da se kotrljam. A kad dodje pemzija, videla sam sebe kako odlazim u svoju kuću na planini i do kraja života uživam u onoj veličanstvenoj prirodi, okruženju koje te ispunjava samim pogledom na njega. Par živuljaka za brinuti o njima, mala bašta, knjige i ja. I nikada se u životu nisam osetila oslobođenija.
Taj životni momenat je prošao, nisam više sama, ali i dalje se često setim tih par meseci kada sam mislila da ću ostati van svih društvenih normativa, tog straha i onda oslobođenja.
Zato sada verujem da smisao života jedne žene nije i ne mora da bude samo porodica. Iako je porodica izvor velike sreće, ona ume ženu da ograniči na razne načine, oduzme joj slobodu koju bi inače imala da je sama.
I tako...šta vi mislite, drage žene? Ako biste ostale potpuno same, da li bi znale šta biste sa sobom? Da li bi se osećale socijalno neadekvatno ili oslobođeno? U čemu biste tražile smisao života?

Sama sam sad. Ko da mi je neko skinuo kamen sa vrata. Zivim sama, zaradjujem dovoljno za sebe, kupim sta zelim, niko me ne smara o tome da li sam ili ne potrosila na ovo ili ono, dala bratu ili ne. Uzivam.
 
Svako ponaosob trazi smisao svog zivota.Svaka cast zenama koje su se odrekle sebe da bi odgajile decu,zrtvovale se za svoju porodicu.Ali,ja sam mozda u poredjenju sa njima previse sebicna za tako nesto.Svako bira za sebe.Ja sam birala sebe.Birala sam svoje vreme potroseno na razne seminare,na izlete,na posao,na hobije i druzenje.Sa njim ili bez njega.
E, seminari su mi vrhunac svega. Taman skupis polovinu sati, oni ukinu one iz prethodne godine. Pa ajmo opet. Imacu 50 i i dalje cu skupljati tih prokletih 100 sati.
 
Pokrećem ovu temu na ženama jer me na razmišljanje o smislu života navelo uporno nastojanje mnogih da ga, barem kad su žene u pitanju, svedu na pronalaženje muža i stvaranje potomstva. Ukratko - porodica. Da se razumemo – daleko od toga da želim da na bilo koji način obezvredim značaj pronalaženja srodne duše u životu i dece koja nam u život unose toliko radosti – ali, da zamislimo, čisto hipotetički, da žena XY, nije uspela, želela, mogla, razlozi uopšte nisu važni, da pronađe za sebe odgovarajućeg partnera i nema dece. U čemu bi ona tražila smisao svog života? Kako bi ispunila svoje vreme, telo i dušu?
Jednom sam se u životu našla u situaciji kada sam pomislila da ću ostati potpuno sama na svetu. Najpre me je to ispunilo užasom. A onda sam pomislila – ali čekaj, pa to može imati i svoje veoma pozitivne strane. Ok, sama si. Nemaš dečka, nemaš muža, nemaš s kim ni kako da praviš decu. Ali zato imaš svu slobodu ovog sveta da radiš ono što ti hoćeš, onako kako ti hoćeš, s kim ti hoćeš i kad ti hoćeš i onoliko dugo koliko hoćeš. Imala sam tu viziju života ispunjenog kretanjem, stalno nekim različitim ljudima i mestima – rolling stone, dok god mogu da se kotrljam. A kad dodje pemzija, videla sam sebe kako odlazim u svoju kuću na planini i do kraja života uživam u onoj veličanstvenoj prirodi, okruženju koje te ispunjava samim pogledom na njega. Par živuljaka za brinuti o njima, mala bašta, knjige i ja. I nikada se u životu nisam osetila oslobođenija.
Taj životni momenat je prošao, nisam više sama, ali i dalje se često setim tih par meseci kada sam mislila da ću ostati van svih društvenih normativa, tog straha i onda oslobođenja.
Zato sada verujem da smisao života jedne žene nije i ne mora da bude samo porodica. Iako je porodica izvor velike sreće, ona ume ženu da ograniči na razne načine, oduzme joj slobodu koju bi inače imala da je sama.
I tako...šta vi mislite, drage žene? Ako biste ostale potpuno same, da li bi znale šta biste sa sobom? Da li bi se osećale socijalno neadekvatno ili oslobođeno? U čemu biste tražile smisao života?

Prvo ne mislim da je smisao zivotne ljubavi i potomstva nametnut, nego najprirodnija i najlepsa stvar na svetu, ali ne mora da znaci da je to smisao zivota. Zivot je sam po sebi smisao, a zene mogu biti i sto sta pored toga sto su supruge i majke..to su im samo dve uloge u zivotu, a pored njih ih mogu imati koliko god zele i koliko im je potrebno...
Da sam potpuno sama, tj da nisam pronasla osobu sa kojom zelim da provedem zivot, ne znaci da bih se odrekla dece..
A kad ne bih mogla da imam dece mislim da bih bila ocajna, cak sam sigurna u to..a posvetila bih se umetnosti, putovanjima, istrazivanjem planete, istrazivanjem sebe, zivela bih od danas do sutra, i tako dalje..
A mnogo toga od navedenog mogu i sad. Osim onog da zivim neodgovorno od danas-do sutra..to je ono sto gubimo osnivanjem porodice..ali mislim da je itekako vredno onog sto dobijamo
 
meni nema niceg goreg od zene koja sebe moze da ostvari samo kroz potomstvo..
bilo da svoj zivot svede samo na radjanje - 5,10,15..
ili da se skoncentrise na jedno dete koje je rodila i koje do kraja svog zivota pazi, mazi kontrolise i ne dozvoljava mu da se otrgne od njene suknje, samo zato sto nije bila sposobna drustveno da odraste i sebe pronadje u sopstvenom zivotu..
sve smo mi necija deca, pa necije zene i majke, bake, prabake, ali smo pre svega toga - svoje.
 
Pokrećem ovu temu na ženama jer me na razmišljanje o smislu života navelo uporno nastojanje mnogih da ga, barem kad su žene u pitanju, svedu na pronalaženje muža i stvaranje potomstva. Ukratko - porodica. Da se razumemo – daleko od toga da želim da na bilo koji način obezvredim značaj pronalaženja srodne duše u životu i dece koja nam u život unose toliko radosti – ali, da zamislimo, čisto hipotetički, da žena XY, nije uspela, želela, mogla, razlozi uopšte nisu važni, da pronađe za sebe odgovarajućeg partnera i nema dece. U čemu bi ona tražila smisao svog života? Kako bi ispunila svoje vreme, telo i dušu?
Zato sada verujem da smisao života jedne žene nije i ne mora da bude samo porodica. Iako je porodica izvor velike sreće, ona ume ženu da ograniči na razne načine, oduzme joj slobodu koju bi inače imala da je sama.
I tako...šta vi mislite, drage žene? Ako biste ostale potpuno same, da li bi znale šta biste sa sobom? Da li bi se osećale socijalno neadekvatno ili oslobođeno? U čemu biste tražile smisao života?
Meni je smisao zivota da zivim. Ne mogu da kazem da su mi porodica i dece niti smisao niti da nisu. Jednostavno na to ne gledam tako. U odredjenom periodu zivota su mi zasnivanje porodice i radjanje dece postali zelja i prioritet. Do tada sam imala druge zelje i prioritete pa se onda to polako promenilo u ime porodice i dece. I jedan period sa malim detetom je sve ostalo zaista otislo u drugi plan, jer ja verujem da treba tako. Sada kako on raste polako se vracaju sve vece zeljei sira interesovanja za raznorazne stvari i pokusavam da nekako balansiram izmedju svih tih uloga i obaveza.
Sto se tice teme, ja vidim razliku izmedju onih koji ne zele porodicu i onih koji zele ali ne uspeju da nadju odgovarajucu osobu da to i ostvare. U ovom drugom slucaju mislim da je tesko, a pravljenje zamena tipa ok sad cu se okrenuti karijeri, druzenjima, putovanjima i sl. ako to nije bio tvoj primarni izbor, mislim da te osobe ostavlja u sustini nezadovoljenim.
 
meni nema niceg goreg od zene koja sebe moze da ostvari samo kroz potomstvo..
bilo da svoj zivot svede samo na radjanje - 5,10,15..
ili da se skoncentrise na jedno dete koje je rodila i koje do kraja svog zivota pazi, mazi kontrolise i ne dozvoljava mu da se otrgne od njene suknje, samo zato sto nije bila sposobna drustveno da odraste i sebe pronadje u sopstvenom zivotu..
sve smo mi necija deca, pa necije zene i majke, bake, prabake, ali smo pre svega toga - svoje.

jeste, moze da se upise na pilates
 
Kao i seks i grad, koji pocinje prvo sa pricom kako nam nisu potrebni ni veza ni muz ni deca da bi smo bile ispunjene jer smo faking febjuloz a na kraju serije svaka od njih juri da se udaje i ima decu posto-poto pa makar i usvojila, znaci sve isto samo sto su matore docekale sve to..pa im bilo kasno za mnoge stvari
 

Back
Top