Smisao života žene

gospodjica14

Poznat
Poruka
7.429
Pokrećem ovu temu na ženama jer me na razmišljanje o smislu života navelo uporno nastojanje mnogih da ga, barem kad su žene u pitanju, svedu na pronalaženje muža i stvaranje potomstva. Ukratko - porodica. Da se razumemo – daleko od toga da želim da na bilo koji način obezvredim značaj pronalaženja srodne duše u životu i dece koja nam u život unose toliko radosti – ali, da zamislimo, čisto hipotetički, da žena XY, nije uspela, želela, mogla, razlozi uopšte nisu važni, da pronađe za sebe odgovarajućeg partnera i nema dece. U čemu bi ona tražila smisao svog života? Kako bi ispunila svoje vreme, telo i dušu?
Jednom sam se u životu našla u situaciji kada sam pomislila da ću ostati potpuno sama na svetu. Najpre me je to ispunilo užasom. A onda sam pomislila – ali čekaj, pa to može imati i svoje veoma pozitivne strane. Ok, sama si. Nemaš dečka, nemaš muža, nemaš s kim ni kako da praviš decu. Ali zato imaš svu slobodu ovog sveta da radiš ono što ti hoćeš, onako kako ti hoćeš, s kim ti hoćeš i kad ti hoćeš i onoliko dugo koliko hoćeš. Imala sam tu viziju života ispunjenog kretanjem, stalno nekim različitim ljudima i mestima – rolling stone, dok god mogu da se kotrljam. A kad dodje pemzija, videla sam sebe kako odlazim u svoju kuću na planini i do kraja života uživam u onoj veličanstvenoj prirodi, okruženju koje te ispunjava samim pogledom na njega. Par živuljaka za brinuti o njima, mala bašta, knjige i ja. I nikada se u životu nisam osetila oslobođenija.
Taj životni momenat je prošao, nisam više sama, ali i dalje se često setim tih par meseci kada sam mislila da ću ostati van svih društvenih normativa, tog straha i onda oslobođenja.
Zato sada verujem da smisao života jedne žene nije i ne mora da bude samo porodica. Iako je porodica izvor velike sreće, ona ume ženu da ograniči na razne načine, oduzme joj slobodu koju bi inače imala da je sama.
I tako...šta vi mislite, drage žene? Ako biste ostale potpuno same, da li bi znale šta biste sa sobom? Da li bi se osećale socijalno neadekvatno ili oslobođeno? U čemu biste tražile smisao života?
 
a i vim prvo gomilu teksta, a pitanja na samom kraju...i to mnogi rade...misim...nikad mi nije bilo jasno što prvo neki tekst, neko lično mišljenje izloženo na određeni način, misim suptilno navođenje na određeni odgovor, kako bi rekli u kriminalistici navođena pitanja...
...postavi prvo pitanje bez monologa, pa tek kasnije izloži svoje mišljenje...
 
Kad saberem neke bivse i uopsteno zene u 20im i kasnije posle 30e velika je razlika u razmisljanju..vidi se uglavnom napredak..sve imaju repove od pogresnih izbora muskaraca i poteza odbijanja stabilne ljubavi koja im je nekad pruzena..sa setom se isto tako secaju nekih lepih stvari koje im u nezrelom dobu nisu prijale..mislim da niko ne mora biti sam problem je sto se vecina zatvara i osamljuje bez razloga
 
Pa strah koji si osetila je klasican otpor psiholosko-socijalnom programu koji se ucrtava u sve nas od rodjenja,drustvo nas kroji i ubacuje u uzak put gde se orginalnost ostvaruje izborom vec utabanih staza,al` paradoks je da kada si pobedila strah i prihvatila drugaciji put naletela si na nekoga ko ti znaci i koga volis,priroda je bas ume da prevari....
 
Pa strah koji si osetila je klasican otpor psiholosko-socijalnom programu koji se ucrtava u sve nas od rodjenja,drustvo nas kroji i ubacuje u uzak put gde se orginalnost ostvaruje izborom vec utabanih staza,al` paradoks je da kada si pobedila strah i prihvatila drugaciji put naletela si na nekoga ko ti znaci i koga volis,priroda je bas ume da prevari....

 
Pokrećem ovu temu na ženama jer me na razmišljanje o smislu života navelo uporno nastojanje mnogih da ga, barem kad su žene u pitanju, svedu na pronalaženje muža i stvaranje potomstva. Ukratko - porodica. Da se razumemo – daleko od toga da želim da na bilo koji način obezvredim značaj pronalaženja srodne duše u životu i dece koja nam u život unose toliko radosti – ali, da zamislimo, čisto hipotetički, da žena XY, nije uspela, želela, mogla, razlozi uopšte nisu važni, da pronađe za sebe odgovarajućeg partnera i nema dece. U čemu bi ona tražila smisao svog života? Kako bi ispunila svoje vreme, telo i dušu?
Jednom sam se u životu našla u situaciji kada sam pomislila da ću ostati potpuno sama na svetu. Najpre me je to ispunilo užasom. A onda sam pomislila – ali čekaj, pa to može imati i svoje veoma pozitivne strane. Ok, sama si. Nemaš dečka, nemaš muža, nemaš s kim ni kako da praviš decu. Ali zato imaš svu slobodu ovog sveta da radiš ono što ti hoćeš, onako kako ti hoćeš, s kim ti hoćeš i kad ti hoćeš i onoliko dugo koliko hoćeš. Imala sam tu viziju života ispunjenog kretanjem, stalno nekim različitim ljudima i mestima – rolling stone, dok god mogu da se kotrljam. A kad dodje pemzija, videla sam sebe kako odlazim u svoju kuću na planini i do kraja života uživam u onoj veličanstvenoj prirodi, okruženju koje te ispunjava samim pogledom na njega. Par živuljaka za brinuti o njima, mala bašta, knjige i ja. I nikada se u životu nisam osetila oslobođenija.
Taj životni momenat je prošao, nisam više sama, ali i dalje se često setim tih par meseci kada sam mislila da ću ostati van svih društvenih normativa, tog straha i onda oslobođenja.
Zato sada verujem da smisao života jedne žene nije i ne mora da bude samo porodica. Iako je porodica izvor velike sreće, ona ume ženu da ograniči na razne načine, oduzme joj slobodu koju bi inače imala da je sama.
I tako...šta vi mislite, drage žene? Ako biste ostale potpuno same, da li bi znale šta biste sa sobom? Da li bi se osećale socijalno neadekvatno ili oslobođeno? U čemu biste tražile smisao života?
ne bih znala.mislim zivela,bih,ne bih uvenula,ali ne bi to bilo to .
dok smo ziveli u podgorici ubedim muza da ode sa detetom kod svojih u n sad bez mene.ja cu kao da se malo odmorim i posvetim sebi.tri dana sam uzivala,citala,jela kad sam bila gladna,izlazila,spavala usred dana...cetvrti dan sam se smorila,petog dana sam bila na vozu ka n sadu.
imam kumu koja nema ni tipa ni dece,moje godiste,ona iako zeli sve to uspela je da se posveti poslu,ucenju stranih jezika,putovanjima...
ali svejedno kaze da je jeza kad nemas nekog koga ces zagrliti
 
kako ne moze
samo treba u glavi da raskrsti
smisao zivota se moze naci u karijeri (to bih ja sigurno),u humanitarnom radu,u hobiju,u putovanjima,u druzenju
ima toliko stvari kojima moze da se ispuni zivot
sad,po mom shvatanju zivot bez romanticne ljubavi mi je nekako nepotpun,ali daleko od toga da je sasvim prazan
samo ne treba biti sam i patiti za nekim bivsim,e to je njesra od zivota :D
nervira me kad se osudjuju zene koje su same a uspesne,ko da svako mora da uspe po tvom modelu :roll:
(umrece sa mackama,dzaba joj kad nema dece,ne zna ona jer nema porodicu)
 
Za mene je smisao zivota u balansu.
Balans podrazumeva da svako ima svoje mesto, ne bih bila srecna kao emotivni asketa, sa druge strane ne pronalazim se jedino u ulozi majke. Ne spadam u fanatike koji, poput Markesa mogu da se zatvore u sobu na dve godine i napisu Sto godina samoce, nisam takva.
Potrebna mi je ljubav, ona je gorivo i sigurna luka, medjutim, postoji puno razlicitih ljubavi u zivotu, smatram da je najvaznije postaviti te ljubavi jednu do druge a ne jednu naspram druge. Za moj pun razvoj mislim da ce morati da se desi dete nekada u buducnosti. Sa druge strane, nisam sposobna da se odreknem interesovanja koja su bila moji prijatelji godinama. Na danasnjem stupnju civilizacije zena moze da odluci sama o roditeljstvu, za to joj nije potreban ni partner ni drustvena dozvola, ne kazem da bih volela tako ali ako bih morala tako bih postupila pri cemu ne mislim na smisao vec na prevazilazenje perioda u zivotu.
 
kako ne moze
samo treba u glavi da raskrsti
smisao zivota se moze naci u karijeri (to bih ja sigurno),u humanitarnom radu,u hobiju,u putovanjima,u druzenju
ima toliko stvari kojima moze da se ispuni zivot
sad,po mom shvatanju zivot bez romanticne ljubavi mi je nekako nepotpun,ali daleko od toga da je sasvim prazan
samo ne treba biti sam i patiti za nekim bivsim,e to je njesra od zivota :D
nervira me kad se osudjuju zene koje su same a uspesne,ko da svako mora da uspe po tvom modelu :roll:
(umrece sa mackama,dzaba joj kad nema dece,ne zna ona jer nema porodicu)

Samo da se nadovezem, ko radja decu zbog starosti bolje neka odustane. Nisam videla bolesnu a lepu starost, kada je samo starost u pitanju, a covek je aktivan, on moze sebi na milion nacina da popuni vreme sa ili bez unucica, a kada je bolestan i star to nije lepa slika ma koliko potomaka bilo oko njega. Sa druge strane, decu ne radjamo da bi nam bila bedineri u starosti, najcesce se oni odsele, imaju svoj posao i svoju decu te si, obrni okreni, sam. I ko ne zna sebi da popuni vreme taj je nadrljao, imao nemao decu.
 
nisam tip majke kvocke..
i ne bih svoj zivot videla kao ispunjen kad bi se sveo samo na podizanje dece i unucica..
moja majka je bila vrlo skoncentrisana na porodicu i nikad nije imala svoj licni zivot..
moja sestra zivi preslikan mamin zivot..
ne mogu da podvucem pod smisao, ali mi zivot ne bi bio ispunjen da nisam sebe u zivotu realizovala i porodicno, kao supruga i majka..
u jednom periodu mi je to bio prioritet dok dete nije stalo na svoje noge..nema razloga da fokus celog mog preostalog zivota bude na njoj..da jesam joj majka celog zivota, da volim je najvise na svetu i da zelim da bude samostalna i da nam se na dalje zivoti samo preplicu..a da svaka zivi sopstveni, na svoj nacin..
najbolji i najgori period u mom zivotu je bilo godinu dana posle porodjaja provedenih u kuci..
osecaj, kao kad rezervoar imas napunjen kerozinom, a nemas gde da utrosis energiju..
divim se zenama koje sebe uspevaju da organizuju u kucnim okvirima..
meni je to malo prostora..
 
Zato sada verujem da smisao života jedne žene nije i ne mora da bude samo porodica. Iako je porodica izvor velike sreće, ona ume ženu da ograniči na razne načine, oduzme joj slobodu koju bi inače imala da je sama.
I tako...šta vi mislite, drage žene? Ako biste ostale potpuno same, da li bi znale šta biste sa sobom? Da li bi se osećale socijalno neadekvatno ili oslobođeno? U čemu biste tražile smisao života?

ja jedva čekam da se moja deca osamostale i da mi vrate slobodu koju sam imala pre njihovog rođenja
kad bih ostala sama, i te kako bih znala šta ću sa sobom
tako mi se čini sad
 
zavisi u kom se društvu nalazi.

Three_Swedish_women_with_shopping_bags_on_NP00344120.jpg


kako to društvo tretira žene..

http://2.***************/_IsiTXOAwyrM/TKOlwf8mbyI/AAAAAAAAISA/6G44_ipNdhI/s1600/Women_in_rice_field_in_Vietnam.jpg

namibia-women-debbie-walker.jpg


kako žene to prihvataju..

http://3.***************/_XpgwORn3aMk/TQ2yg7r91HI/AAAAAAAAHVQ/Ty-AMvqwrD0/s1600/old-vietnamese-woman.jpg

znaju li za drugačije..

images


ili su jednostavno imale sreću ..

funny-grandma-3.jpg


canlis_hunt_winner_dinner.jpg


hijab_picture_collection_bridal_and_girl_fashion_dress-6.jpg
 
Nemam puno vremena da pišem sada, inače bih učestvovala u diskusiji, zato ću samo kratko uz malo citata: mislim da je ženi u svakom društvu nametnuta kao predodređena uloga supruge i majke. Zato se i stigmatizuju one koje se ne ostvare bilo u obe bilo u jednoj od te dve uloge.

Manje više sve smo mi od rođenja smo učenone psihologiji potčinjene i već jako rano su nam krila otsečena, tako da izgleda "prirodno" da ih nemamo, kao da ih nikada nismo imale niti smo ih mogle imati. Kao da su nam neki naši delovi odrezani kako bi smo se prilagodile ovom društvu. Ako pokušamo da zamislimo što bismo sve mogle biti da nam nisu od rođenja govorili da smo glupe, nesposobne da bilo šta analiziramo, da smo pasivne, fizički slabe, histerične, hiperemotivne, od prirode zavisne, nesposobne da se branimo od bilo kakvog napada, stvorene da budemo domaćice, seksualni objekt, centar emotivnih usluga za jednog muškarca ili muškarce i decu....
U našim gradovima, žene koje su završile fakultet, odvojile se od majke, eventualno se ekonomski osamostalile uglavnom duboko veruju da su postigle ravnopravnost. Ali, i njihov (subjektivni) doživljaj ravnopravnosti i njihov (objektivni) status žene svakako će pretrpeti "regresiju" činom udaje. Bez obzira na zaposlenost i intelektualnu obučenost žene, od trenutka kada zvanično prelazi iz institucije "kćerke" (iako će zauvek ostati i kćerka) u instituciju "supruge" – poznati repetitivni, obezvređeni kućni posao doći će pod njeno nadleštvo....

http://www.womenngo.org.rs/sajt/saj..._decu_zrtve_nasilja/sos_prirucnik/zene11.html
 
Boze, pa ta uloga ne moze biti nametnuta, ona jeste predodredjena i prirodom i rodjenjem i na svaki moguci logican nacin
Uostalom, odomacila se ta glupa rec "uloga" i jos gluplja konstrukcija "da se ostvari u ulozi" npr majke, kao da se radi o pozoristu a ne o realnom zivotu
Mnogo puta sam vec pisao i nemam volje dalje, ali da ponovim ipak.

Te "uloge" nisu odredili muskarci i nisu plod neke podmukle zavere koja traje vekovima /mada je bilo vrlo mracnih epoha i drustava za zene, a ima ih i danas/ nego su u najvecoj meri odredjeni priodnim ulogama
Kad bi sutra nastala neka kataklizma i kad bi je prezivelo 10% stanovnistva planete, kad bi ljudi bili prinudjeni da se vrate na model funkcionisanja od pre par hiljada godina.....vrlo brzo bi se iz vrlo prakticnih razloga opstanka, uloge muskaraca i zena podelile onako kako je najprakticnije i najlogicnije za opstanak.

To sto je industrijska revolucija, a posebno svetski ratovi, donela promenu tradicionalne uloge zene, i na mnogo nacina je ukljucilo u poslove koje ranije nije obavljala, opet je vrsta prilagodjavanja ljudskog drustva novim okolnostima i potrebama i kao takva sasvim logicna.
Ali nekako nije ispravno zbog toga smatrati da je neka ranija podela "uloga" bila nelogicna, glupa i neprakticna i da nema svoje utemeljenje u sasvim jasnim (i opet logicnom za opstanak) bioloskim razlicitostima dva pola.
 
Boze, pa ta uloga ne moze biti nametnuta, ona jeste predodredjena i prirodom i rodjenjem i na svaki moguci logican nacin
Uostalom, odomacila se ta glupa rec "uloga" i jos gluplja konstrukcija "da se ostvari u ulozi" npr majke, kao da se radi o pozoristu a ne o realnom zivotu
Mnogo puta sam vec pisao i nemam volje dalje, ali da ponovim ipak.

Te "uloge" nisu odredili muskarci i nisu plod neke podmukle zavere koja traje vekovima /mada je bilo vrlo mracnih epoha i drustava za zene, a ima ih i danas/ nego su u najvecoj meri odredjeni priodnim ulogama
Kad bi sutra nastala neka kataklizma i kad bi je prezivelo 10% stanovnistva planete, kad bi ljudi bili prinudjeni da se vrate na model funkcionisanja od pre par hiljada godina.....vrlo brzo bi se iz vrlo prakticnih razloga opstanka, uloge muskaraca i zena podelile onako kako je najprakticnije i najlogicnije za opstanak.

To sto je industrijska revolucija, a posebno svetski ratovi, donela promenu tradicionalne uloge zene, i na mnogo nacina je ukljucilo u poslove koje ranije nije obavljala, opet je vrsta prilagodjavanja ljudskog drustva novim okolnostima i potrebama i kao takva sasvim logicna.
Ali nekako nije ispravno zbog toga smatrati da je neka ranija podela "uloga" bila nelogicna, glupa i neprakticna i da nema svoje utemeljenje u sasvim jasnim (i opet logicnom za opstanak) bioloskim razlicitostima dva pola.

Naprotiv. Danas deluju dobrim delom pogubljene i nedefinisane u ovom drustvu u kojem im se svasta namece i sugerise raznim putevima (mediji, reklame). Same sebe ne znaju kako da definisu, pokusavaju spagu izmedju karijere i familije...pa je kao samo zena koja sve to uspeva dobra, a ovim ostalima, koje su se opredelile da "zapostave" jedan od aspekata, se nabijaju kompleksi kako su karijeriste/zatucane domacice itd.
 
Boze, pa ta uloga ne moze biti nametnuta, ona jeste predodredjena i prirodom i rodjenjem i na svaki moguci logican nacin
Uostalom, odomacila se ta glupa rec "uloga" i jos gluplja konstrukcija "da se ostvari u ulozi" npr majke, kao da se radi o pozoristu a ne o realnom zivotu
Mnogo puta sam vec pisao i nemam volje dalje, ali da ponovim ipak.

Te "uloge" nisu odredili muskarci i nisu plod neke podmukle zavere koja traje vekovima /mada je bilo vrlo mracnih epoha i drustava za zene, a ima ih i danas/ nego su u najvecoj meri odredjeni priodnim ulogama
Kad bi sutra nastala neka kataklizma i kad bi je prezivelo 10% stanovnistva planete, kad bi ljudi bili prinudjeni da se vrate na model funkcionisanja od pre par hiljada godina.....vrlo brzo bi se iz vrlo prakticnih razloga opstanka, uloge muskaraca i zena podelile onako kako je najprakticnije i najlogicnije za opstanak.

To sto je industrijska revolucija, a posebno svetski ratovi, donela promenu tradicionalne uloge zene, i na mnogo nacina je ukljucilo u poslove koje ranije nije obavljala, opet je vrsta prilagodjavanja ljudskog drustva novim okolnostima i potrebama i kao takva sasvim logicna.
Ali nekako nije ispravno zbog toga smatrati da je neka ranija podela "uloga" bila nelogicna, glupa i neprakticna i da nema svoje utemeljenje u sasvim jasnim (i opet logicnom za opstanak) bioloskim razlicitostima dva pola.

Pa vidi Stronci, nisam sigurna da se u potpunosti slazem s tobom. Mi smo ipak misleća bića. Prirodno je i da mačka omaci mačiće ali svi znamo životnje deluju na nivou instinkta. E sad, kad se to prirodno u smislu reproduktivnih organa prebaci na socijalne odnose i gledanje na ženu na ovakav ili onakav način, tu prirodna Uloga (u nedostaku bolje reči) prestaje. Tebe nervira i nemas volje da ponavljaš mnogo puta jedno te isto, a ja pravo da ti kažem nema više strpljenja da čitam i slušam kako se žene na ovom forumu i šire etiketiraju i stigmatiziraju kao "histerične" "ružne feministkinje", "nesposobne da se udaju", "muškobanjaste", "nerotkinje", "promašene u životu" u zavisnosti od toga da li su se udala i izrodile decu ili nisu, pa ako nisu jedno ili drugo, ili oba, onda njihog život kao takav - apsolutno gubi na smislu, i nemam pojma, možda bi bilo najbolje da se samoubiju. Zato sam i pokrenula ovu temu - da žene malo pričaju i o nekim svojim drugim Ulogama, lično i samo njihovim. "Žena je priroda, jedna veštački stvorena priroda – ili nije žena; ona je telo za druge – ili nije telo; ili prihvata da bude majka i supruga – ili ne postoji."

Žene, nadam se, postoje i van tih okvira, makar se oni sastojali u nadama, željama, snovima, težnjama, a ja sam samo htela da podstaknem žene da pričaju o tim svojim "van" okvirima. Eto, na primer, da sam se rodila u nekoj drugoj zemlji, volela bih da sam mogla da budem putopisac, avanturista, dopisnik animal planet-a ili nacionalne geografije. Volim da igram i žao mi je što nisam imala mogućnosti da razvijem taj talenat. Da ne živim ovakav život kakav živim, kakav bih živela, u čemu bi sve mogla da se nadjem. Ja - u mnogo stvari. To je pitanje, nije mi namera bila da ulazim u feminističko-šovinističke rasprave koje su već sto puta prežvakavane.
 
pa cuj, jedno je "nametnuta uloga" koju je zena dobila samim rodjenjem... to sto su joj priroda i biologija zacrtale je tako i nema tog argumenta koji bi to osporio... nekad je to bio jedini put kojim se moglo proci, danas je drugacije jer i zena koja ne zeli tuda moze naci svoje mesto u danasnjem drustvu i ziveti kako zeli... sad sto ce uvek biti onih koji ce to osudjivati je skroz nebitna stvar... i one koje obracaju paznju na to mozda nisu ni trebale izaci iz mracnog srednjeg veka.
 

Back
Top