Слово Џ у српски језик је ушло из турског језика?

Kakvih su dodira imali srpski i engleski jezik do recimo 19. veka?
Турски и енглески, право је питање :) Шта ће у енглеском џ, ако Турци имају монопол над њим ?
Хтедох рећи да глас сам по себи није никаква новина за човечанство, много народа га користи у говору, само је пресудно да ли га и ко и како записује. Разумем да се Вуку К. приписује графема, а не сам глас.

У коптици постоји глас и графема за џ - Џанџа. https://bg.wikipedia.org/wiki/Коптска_азбука
 
Турски и енглески, право је питање :) Шта ће у енглеском џ, ако Турци имају монопол над њим ?
Хтедох рећи да глас сам по себи није никаква новина за човечанство, много народа га користи у говору, само је пресудно да ли га и ко и како записује. Разумем да се Вуку К. приписује графема, а не сам глас.

У коптици постоји глас и графема за џ - Џанџа. https://bg.wikipedia.org/wiki/Коптска_азбука
Znam, nego sam otvorio temu da je glas dž ušao u srpski jezik preko turskog jezika jer koliko vidim ne postoji kao slovo u ćirilici staroslovenskog jezika.
 
A ko je pomenuo da je tipičan za vlaški/ rumunski?
Meni je nepoznato da Vlasi i potonji Rumuni koriste dž, pa biuh baš volela da taj neko napiše nešto više o tome.
Evo vlaškog rečnika

https://www.paundurlic.com/vlaski.recnik/listing-slova.php?slovo=11
Ćirilično slovo ‘џ’ je Vuk Karadžić preuzeo iz srednjovekovne vlaške/rumunske ćirilične azbuke, nije isključeno da se izgovor glasa koji se označavao tim slovom u međuvremenu promenio.
 
Preuzeo je dizajn slova "dž", ali sam glas je koliko mislim ušao u srpaki jezik iz turskog.
Ima ga uglavnom u turcizmima i anglizmima (npr џемпер), ali je (u novoštokavskim dijalektima) moglo da nastane i nezavisno, kao pozicioni izgovor glasa č, možda i t. Kolega @ИгарЈ je to već objasnio ali nikako da nađem taj njegov post.

Inače, u delu prizrensko-timočkog dijalekta se glas dž pojavio potpuno nezavisno od pozajmica, kao rezultat inovacija nastalih u izolaciji od ostatka štokavskih govora pod turskom okupacijom, otvrdnjavanjem glasa ć nastalog kao refleks *tj/*dj > ć/đ - glas ‘ć’ koji je nastao kao rezultat novog jotovanja (npr u obliku ‘braća’) se inače održao u svim prizrensko-timočkim govorima, a ima ga (u paru sa đ) i kao rezultata neknjiževne inovacije tj dijalektizma - pozicione palatalizacije glasova k i g ispred samoglasnika e i i, npr nođe (noge) i ruće (ruke);
 
Оџак није Турска реч. Та реч је из Санскрита и припада Индоевропским језицима, док Турски језик није индоевропски. Додуше, на пути из Азије до Анадолије Турци су у свом спором путовању боравили на просторима где се говорило неким од Индоевропских језика па су тако покупилим по коју реч.

Оџак је углавном заборављена именица и много чешће се, уместо ње, користи именица димњак.

Odzak je definitivno turska rijec, odnosno preko turaka u srpski/jugoslovenski
 

Back
Top