"Слобода душе"

Slobodu definisem kao individualnu mogucnost da bez pritiska biram ili ne biram odlucujem ili ne odlucujem izmedju dvije ili vise alternativa. To je moja autonomija djelovanja. Neizostavna premisa je da mogu slobodno, kriticki misliti i imati pristup zeljenom informacionom materijalu bez straha od represija ili sankcija.

Pri manifestovanju takve slobode moram uzimati u obzir spoljne faktore, razmotriti druge vrijednosti,… Takvo izrazavanje volje i samoodlucivanja o svom zivotu je refleks unutrasnjih i spoljasnjih okolnosti, kad snagom sopstvenog razuma racionalno odlucim u kojem ce se pravcu realizovanje te odluke kretati. Naravno da sam i konsekvence ukalkulirao za preuzimanje odgovornosti ako dodje do nezeljeno prouzrokovanih posledica, stete,.. ugrozim slobodu drugih,.. I dolazim do istine da je sloboda neodvojiva od odgovornosti.

Ali ko zna ili zeli pruzeti tu odgovornost?

Franklin B. je rekao da svijet jos nije valjano definisao pojam slobodu al ja smatram da se ona kako god definisala ne moze izolovano od spoljnih ili unutrasnjih faktora saopstiti.
Ponekad procitam ili cujem da sloboda "vlada". To je paradoks jer sloboda ne vlada.
Poznajem sijaset ljudi koji izmedju slobode misljenja i licne sigurnosti izaberu ono prvo pa na kraju shvate da nemaju nijedno.

I na kraju dolazimo do carobne formule zvana kompromis.

To je vec Makijavelska diplomatska umjetnost a la Talleyrand.:-)
 
nisam citao doka.. nisam voleo te "pisane romane".. sigurno da je bio baja.. citao sam ili knjige ili stripove.. ovo o bufalo bilu su bile prave pravcate knjige od oko 700 strana :)
pa jest, i to je jedan od razloga.. ti zadati nam modeli muskaraca i zena

Bufalo Bil - Viljem Kodi.
Knjige o njemu (velikog formata) objavljivala je izdavačka kuća "Epoha" iz Zagreba. I romane o Tarzanu, takođe. z:)
Imam kolekciju. :)

Izvinjavam se Bogiju za off topic.
 
Bufalo Bil - Viljem Kodi.
Knjige o njemu (velikog formata) objavljivala je izdavačka kuća "Epoha" iz Zagreba. I romane o Tarzanu, takođe. z:)
Imam kolekciju. :)

Izvinjavam se Bogiju za off topic.

bravo :)
ja natrcao na nekog cigu na buvljaku u ono vreme inflacije.. imao je desetak knjiga o bufalo bilu.. kako sam se obradovao.. al imo sam para samo za jednu.. a i zbog te jedne mal ne najeba od zene..

e.. izvinjavam se i ja.. necemo vise
 
ne znam bogi, cini mi se da tu slobodu slabije mogu da ispolje introvertni ljudi.. oni su skloni samoanaliziranju i uvek voze na pola kocnice.. paa, nesigurni ljudi.. paa.. ma otkud znam :)
ti si iz okoline melenaca.. mozda te ebe i banja rusanda i podzemne vode..begejska mocvara.. nikad necu zaboraviti jednu svadbu umelence.. ljudi zenili sina i lepo vidis da hoce da polude od srece, igraju, ali su im pokreti nekako na pola, sputani.. i svi su u kolu bili takvi.. ja bih ga nazvao "melenacko sputano kolo".. a el da kad se nadzokash, ondak si pravi ;)

Тачно тако. А има и друге крајности, они који немају проблем ни са интровертношћу, ни са несигурношћу или самоанализирањем, али нон-стоп имају неке пундравце који им не дају мира... значи, не са заглављеном ногом на кочници, него на гасу.

А и то све му опет можда дође на објективне факторе, нпр. физичко стање, баланс хормона или тако нешто.

Да... баш сам из те околине... са једним процентом крви који као не припада овде, па кад крене да кључа по некој другој фреквенцији од ове наше, брзо се смори и пада... подземне воде, нема другог. :)
 
Еј, слободно... нисам ја неки терориста... још сам и ја хтео да прокоментаришем нешто за те писане романе и хероје из младости, ал сад и мене страх да не офтопикујем.
 
Chitajuci Borkin (Hepi Nju Jir i tebi, s' zakashnjenjem z:kiss: ) dugachki post, padoshe mi na pamet oni pubertetski "tikovi".

Recimo, ja sam jedan deo rane faze puberteta proveo konstantno vrteci privezak za kljucheve oko prsta. Ali, to nije ono zanimljivo.

Zanimljive su neke od navika mojih vrshnjaka.

Jedan moj prijatelj je, kad god bi lopta udarila o neshto, morao da uzme loptu u ruke, i da josh jednom dotakne mesto o koje je ona udarila. Drugi moj prijatelj je, dok je hodao, morao da nagazi sve shto je podsecalo na liniju. Treci moj prijatelj je, kad god bi neshto dotakao rukom, omirisao ruku. Chetvrti moj prijatelj je stalno dodirivao jedno koleno drugim kolenom. Itd...

Eto, recimo, koliko smo slobodni da se kontrolishemo kad su takve stvari u pitanju? I uopshte, koliko smo slobodni od nekih (nezheljenih) navika, poput pljuvanja, npr...?

Jes' da je moguce da malo skrecem sa teme, ali, eto simpatichnih pitanja.


Off Topic : Borka, imam osecaj da volish ovu pesmu :

 
vidim da se extrovertnost poistovecuje sa sigurnoscu u sebe i svoje mogucnosti...

neko ko ne poznaje sebe ne poznaje ni svoj emogucnosti..extrovertni ljudi su svakako socijalno prihvaceniji..ali su daleko manje u pravu oko bilo cega..a i daleko vise ginu..

kad stavis sve lose strane extrovertnosti na jednu stranu a sve dobre na drugu..moram priznati da ima vise losih nego dobrih..mnogo vise..

mrzim kad se prica o stereotipima ..NEKO moze imati neke karakteristike stereotipa ali ne moze nikako BITI stereotip..

stereotip je samo sinteticka slika..

ono sto je izlozeno ovde predstavlja veoma opasno razmisljanje..


btw..ja sam vec pisao o zakonu konzistentnosti a picololeone me je preduhitrila i napisala nesto sto je VEOMA ozbiljno..i sto se u zargonu naziva "sindrom zabe" a tice se moci drustva da sabotira svaki napor coveka da zivi svoj zivot..drustvo ima tu moca da pojedincu nametne ..protiv njegove volje odredjenu ulogu u drustvu..kao sto je ta kaludjerica / depresivac..

ko razume shavtice..misljenja sam da ovaj forum nema dovoljno kvaliteta da bi skapirao pricu..nek se naljuti ko se naljuti
 
tema je "sloboda duse" a dusa se moze osloboditi iz tela samo kad to telo umre...medjutim ova tvrdnja je onoliko tacna koliko je tacna bilo koja definicija duse..

mi smo pokusali da je definisemo na ranim temama do sada i ta definicija nam je uporno izmicala..
 
Hvala, Azathoth. :) UzvraćeTo.

Ovo što si naveo (dodirivanje lopte, hodanje po zamišjenoj liniji itd) ja bih pre videla kao kompulsivno-opsesivne poremećaje (prisilne misli i radnje) koje se ne mogu kontrolisati bez psihoterapije. A mož' biti i da sam preterala u ofrlje proceni ... ne znam, laik sam.

Off topic: Ovaj ... nikako ne volim tu pesmu.z:lol:
Za jutro i pre podne nešto u ovom fazonu:
 
Poslednja izmena:
Pa to jesu neki blagi poremecaji tipichni za pubertet, ali nisam to posmatrao u tom svetlu.

Koliko zhelimo da budemo, recimo, hladnokrvne osobe, a 'be nas to shto smo hiperaktivni, i slichno. Koliko zhelimo da se shetamo s' devojkom po romantichnom, snezhnom Beogradu, a 'be nas to shto se smrzavamo i na manje od +10.
Koliko nasha dusha, da je tako nazovemo, zheli da bude u drugachijem telu, a ne mozhe. Nije slobodna. Na kraju krajeva, koliko bi zheleli da imamo manji nos, ushi, glavu, kukove, listove, i slichno. Sve ti je to pitanje slobode da se bude.

Pa je meni chisto palo na pamet to vreme kad sam stalno vrteo privezak oko prsta, maltene, reflexno, iako to nikako nisam zheleo da radim. Vremenom me jednostavno proshlo.


Off Topic : Ako ni ovo ne volish, 'nachi da pogadjam k'o Marko Pantelic golove za reprezentaciju.

 
@ Azathoth

Ja, npr. uopšte ne želim da šetam sa nekom devojkom po romantičnom, snežnom Beogradu. :):):)
Šalu na stranu - mislim da je sloboda "da se bude" vrlo teško moguća, čak i kada sebe u potpunosti prihvatimo i zavolimo, verovatno zato što se (podsvesno) pitamo jesmo li - kao takvi - dovoljno voljivi i drugima.

Off topic: hmm... Moloko z:). Bingo!
 
Poslednja izmena:
Da, biti chovek po sopstvenoj zhelji je nemoguce, prosto jer je ljudska priroda takva da nikad nichim nismo trajno zadovoljni. I hvala Bogu da je tako, da nije toga, verovatno bi josh spavali po pecinama, a ti i ja ne bi ni vodili ovaj razgovor.


Off Topic : Ih, meni su govorili da lichim na Dzordza Klunija. Dodushe, ne kao devojci.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Bogart, "Sloboda Duše" je ono najviše što pojedinac može dosegnuti u procesu svog duhovnog razvitka. Taj momenat u Hrišćanstvu nazivaju spasenjem iako baš i nemaju jasnu predstavu o tome. U drugim učenjima to isto nazivaju znati sebe ili duhovnom realizacijom.
Ipak, sasvim je jedna stvar polemisati o tome i stvarati mentalne pretpostavke a druga je raditi i ostvariti taj momenat.
Bilo kako bilo sloboda Duše je realnost i nema mnogo ili nimalo zajedničkog sa društvenim (socijalnim) stanjima i statusom iako su ti spoljašni odnosi regulisani unutarnjim stanjima pojedinaca.
Da bi se dosegao taj momenat duhovne slobode (sloboda Duše) neophodno je anulirati sva svoja unutarnja ograničenja i sputavanja te umeti postići potpunu odgovornost za svoje reči, dela i misli. Bez potpune vlastite odgovornosti nema ništa od slobode.
Ono što je za masu nemoguće za pojedince je realnost.
 
A ledeni, čelično-plavi pogled Doka Holideja? :)
"Pravi" muškarac nikada ne pokazuje svoje emocije; "prava" žena je uvek pomalo tajanstvena ... dame se ne smeju preglasno i ne grickaju nokte, i tako to ...

Naravno da je lično. Nije lako oljuštiti luk a ne zaplakati od njegove ljutine.


lun kralj ponotji.... kud ne znadoh ovo ranije....

treba imati dovoljno ljutine u sebi kad krenesh da ljushtish neshto mekano.... suze ipak idu, al radosnice
 
Da bi se dosegao taj momenat duhovne slobode (sloboda Duše) neophodno je anulirati sva svoja unutarnja ograničenja i sputavanja te umeti postići potpunu odgovornost za svoje reči, dela i misli. Bez potpune vlastite odgovornosti nema ništa od slobode.

Овај одговор ми се много допада... отприлике је и оно на шта сам мислио. И баш због овога, а што бих подебљао и подвукао:

Ipak, sasvim je jedna stvar polemisati o tome i stvarati mentalne pretpostavke a druga je raditi i ostvariti taj momenat.

сам се и замислио над овом темом. Некако ми се чини да живот не само што протиче, него и почиње да се троши, а том "моменту" не само што се не приближавамо, него као и да се удаљавамо од њега.
 
sloboda duse..
bila sam na kuglanju danas..
i kad pozurim, zaletim se, u strasnom pokusaju da budem dobra, bude totalni promasaj..
a u onom trenutku , kad se pluca rasire, i udahnu kiseonik, i zatim izdahnu duboko, a noge same pokrenu, u savrsenom skladu koji ne trazi usaglasavanje, ruka i kugla i teren i pokret se sloze i spoje i TO jeste sloboda: bez napora, sloboda da se bude, da se ostvari, sloboda koja dolazi iznutra, koja je prirodna i spontana, urodjena..
kao prilikom vodjenja ljubavi, nema truda, ni napora, ni nervoze, samo nezni opusteni ples kojim se covek sam po sebi oslobadja od naucenog, i rusi sve tabue i okove
kao u setnji pored vode, kao u bilo kojem rucnom radu koji vodi u samozaborav, kao u sposobnosti da se prepustis muzici, knjizi, ljubavi, prirodi..
posle procesa ucenja, dolazi proces zaborava, i ono stanje kad samo jesi...i ono sto jesi, to si ti, i to je sloboda
z:)
 
Једном сам у неким размишљањима доживео снажну асоцијацију смрти са слободом... чудна асоцијација, али видим да већ постоји и да се на разним местима помиње. Запитао сам се одакле таква идеја и замислио се над тим колико заправо себе доживљавам као слободног, а ако не, шта ме спречава да то будем и колико сам заправо ја са̑м тај који ту слободу ограничава... питања на која нисам нашао неки баш јасан одговор.

Колико себе доживљавате слободним и шта за вас значи слобода... она слобода која не зависи од спољних фактора; слобода да се буде, а не слобода да се уради? Колико своју слободу ограничавате и колико вам је познато осећање да нисте оно што би требало да будете и што негде дубоко унутра заправо јесте?

Doživeo si ono što objašnjava hrišćanstvo, a to je sloboda od ljudske prirode u momentu "smrti", tj. oslobađanje od svega truležnog i prelaska u netruležno (i duhovno i telesno), što je u stvari ono što kako sam kažeš "duboko unutra zapravo jeste", dakle, upravo sloboda da se bude i sa druge strane vapaj, odnosno nepostignuta punoća.
 
Poslednja izmena:
Doživeo si ono što objašnjava hrišćanstvo, a to je sloboda od ljudske prirode u momentu "smrti", tj. oslobađanje od svega truležnog i prelaska u netruležno (i duhovno i telesno), što je u stvari ono što kako sam kažeš "duboko unutra zapravo jeste", dakle, upravo sloboda da se bude i sa druge strane vapaj, odnosno nepostignuta punoća.

И на то ме увек подсети Змајев стих "стресе пеп'о кој' му смета" из Светлих гробова... тај ми се стих необично допада, а и слична идеја где су читаво тело, психа и сви њихови окови само "пепео", који "смета" и који се само "стресе"... та безначајност појавности и лакоћа одвајања од ње као да нигде нису били лепше описани са мање речи. Истина, Змај овде не говори о духу или души као таквој, него о духу великана, кога назива "једним духом разних доба":

... Духа коме нема гроба.
--У гроб само сруши кости,
Стресе пеп’о кој’ му смета
Бржем буја виса лета
К узвишеној будућности.


али поента је отприлике иста.
 
Па, ако тело не посматрамо само као организам, већ као једну психофизичку целину чији су део наша свест, подсвест, ставови, убеђења... овде се баш на теми говори како су те ствари сметња тој "слободи". Ја искрено верујем да не мора да буде сметња, а овде не идеализујем или глорификујем смрт иако је помињем... али изгледа да ипак најчешће јесте.

И знам да звучи чудно...
 
pa ne zvuci cudno, upravo sam o tome pokusala da pricam, ali izgleda da nisam bila dovoljno jasna.
sustina je u tome da koristimo telo kao orudje, kultivisemo ga kao vrt, i prisiljavamo na mnoge ..budalestine
a ono je bozji dar, kao i dusa, i dozvoliti mu da se iskaze, tim rukama, tim ocima, tim culima, dozvoliti mu da se oslobodi, jer dusa spava u njemu, i ne mora da bude mrtvo telo da bi dusa bila slobodna..
ali suvise sam sad umorna da se jasno izrazim, pisemo se..
 
Једном сам у неким размишљањима доживео снажну асоцијацију смрти са слободом... чудна асоцијација, али видим да већ постоји и да се на разним местима помиње. Запитао сам се одакле таква идеја и замислио се над тим колико заправо себе доживљавам као слободног, а ако не, шта ме спречава да то будем и колико сам заправо ја са̑м тај који ту слободу ограничава... питања на која нисам нашао неки баш јасан одговор.

Колико себе доживљавате слободним и шта за вас значи слобода... она слобода која не зависи од спољних фактора; слобода да се буде, а не слобода да се уради? Колико своју слободу ограничавате и колико вам је познато осећање да нисте оно што би требало да будете и што негде дубоко унутра заправо јесте?

слободан сам док не радим превише
 
Једном сам у неким размишљањима доживео снажну асоцијацију смрти са слободом... чудна асоцијација, али видим да већ постоји и да се на разним местима помиње. Запитао сам се одакле таква идеја и замислио се над тим колико заправо себе доживљавам као слободног, а ако не, шта ме спречава да то будем и колико сам заправо ја са̑м тај који ту слободу ограничава... питања на која нисам нашао неки баш јасан одговор.

Колико себе доживљавате слободним и шта за вас значи слобода... она слобода која не зависи од спољних фактора; слобода да се буде, а не слобода да се уради? Колико своју слободу ограничавате и колико вам је познато осећање да нисте оно што би требало да будете и што негде дубоко унутра заправо јесте?

pa...u nekim mojim razmisljanjima kada me pritisnu probelimi za koje u tom momentu nemam resenje ili mi se resenje ucini kao nesto sto ne zelim...tada mi padne na pamet kako bi bilo dobro da me nema..ne bih imala problemaa...u tom smislu mogu da shvatim ta tvoja razmisljanja smrti koje vezujesh za slobodu..sto se same slobode tice...hm...vapim za njom..da ja budem ja..da ne budem stalno u nekoj ulozi..necija cerka..pa drugarica ..pa devojka ...pa zena pa majka..vec jednostvano ja...ali to je prosto nerealno...ali ono sto mogu je da sebi priustim par sati samoce..tada sam hm..pa recimo...slobodna
 

Back
Top