Slike u oku

Suze su nesto sto sam oduvek mrzeo... tuga, sreca, bol, fol..... kada znate da su suze iskrene? Da li placete?

plačem,
kad sam tužna,
kad sam usamljena,
kad postoji nešto što me tišti, a nemam s kim to da podijelim,
kad sam nostalgična i melanholična,
kad me boli duša...
u jednom periodu svog života sam plakala toliko da sam mislila da sam isplakala sve suze na koje imam pravo, ali sam se grdno zeznula...
plačem, pa šta....8)
 
Iiijao, ali necu, obeco sam bit cu dobar... :mrgreen:
:cmok:

:lol:
nema ništa loše u suzama, zaista...bar za mene
ja tako nekad dam sebi oduška, isplačem se za sve moguće i nemoguće što me muči..
kad me mama vidi da plačem (naravno, brižna žena) pita me jel' me nešto boli...
ja njoj onda odgovorim "boli me duša" i zajedno se smijemo tome...i tako...:D
 
Ne mogu da zaplacem, iz osecanja bila lepa ili losa. Pa nisam plakao nepamtim, ali kontam kada puknem da necu stati. Zadnji put sam zaplakao kolko se secam sa 14 ili 15 za mojim psom, e to je bilo 2 dana bez prestanka. Znaci nisam plakao 11-12 godina.

Suze mi krenu samo kad sam pospan ili zevam.
 
:lol:
nema ništa loše u suzama, zaista...bar za mene
ja tako nekad dam sebi oduška, isplačem se za sve moguće i nemoguće što me muči..
kad me mama vidi da plačem (naravno, brižna žena) pita me jel' me nešto boli...
ja njoj onda odgovorim "boli me duša" i zajedno se smijemo tome...i tako...:D

Jednom dolazim ja kuci, moja hanuma place.
Sedi na krevetu i place. I gleda kroz prozor.
Naravno, ja glupson, pitam je sta je bilo.
Ona kaze nista, tako mi dodje nekad.
Ja mislio ko zna sta je.
A ona u stvari place za nekim davnim vremenima,
za momcima koje je volela i izgubila ali ih jos uvek voli,
za svojim glupostima i slavnim danima kada je spartala k'o besna,
za babom,
za psom,
za kućom i propustenom sansom,
place sto me ne voli onako kako bi ona to htela...
Eh...

I eto, nakon toliko godina ja se opametih i samo kazem - plachi pichko :lol:
:cmok:
 
Ја редовно плачем.
За кучићима, мачићима.
Плачем кад видим баке које просе, ромску дечицу...
Али не плачем за време секса, бар још нисам...
А нисам срео ни такву жену...
 
Jednom dolazim ja kuci, moja hanuma place.
Sedi na krevetu i place. I gleda kroz prozor.
Naravno, ja glupson, pitam je sta je bilo.
Ona kaze nista, tako mi dodje nekad.
Ja mislio ko zna sta je.
A ona u stvari place za nekim davnim vremenima,
za momcima koje je volela i izgubila ali ih jos uvek voli,
za svojim glupostima i slavnim danima kada je spartala k'o besna,
za babom,
za psom,
za kućom i propustenom sansom,
place sto me ne voli onako kako bi ona to htela...
Eh...

I eto, nakon toliko godina ja se opametih i samo kazem - plachi pichko :lol:
:cmok:


bravo!:heart:
 

Back
Top