Zarobljeni u vremenu između prošlosti i budućnosti
vječite lutalice, u potrazi za izgubljenim
snovima, idealima.
Vječita djeca u tijesno skrojenim odjelima
ponekad ih nazivamo ljudima...
Krhke duše, odrasle pre vremena
rođeni u inat svima, kao svjedoci
nekih boljih vremena...
Cesto pišu po svome srcu,
dok se mjesto mastila krv razliva
i briga njih ko će ih razumjeti...
jer njihov svijet nigdje ne pripada
njihove oči ništa ne vide...
razumiju se ćutanjem...
razumiju se...bez dodira...
Zarobljeni u vremenu između prošlosti i budućnosti
čudna neka bića... Pjesnici...