СКУПШТИНСКА КАФАНА БРОЈ 14

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Значи, ти си сад прогледао?

- - - - - - - - - -

И, не, не ради се о мањку информација, то не можеш рећи некоме ко је дупло или тродупло старији од тебе. То је већ некултурно.

Nije uopšte nekulturno. Reći matorom magarcu da je magarac isto je što i reći mladom magarcu da je magarac.

Primer: sin naših kućnih prijatelja završio fakultet. Živi u stanu preko puta Tašmajdana koji je njegov otac dobio kao pukovnik SFRJ vojske, a koji je rečena vojska rekvirirala od unutrašnjeg neprijatelja onomad. Njegova baba, koja je umrla, ostavila im trosoban salonac kod Kalenića. Na njegovu primedbu da bi sad on trebalo da se useli u babin stan jer je završio fakultet, počeo pripravničku praksu u advokatskoj kancelariji, a treba i da se ženi uskoro, njegovi roditelji su rekli, "a ne, taj stan ćemo da izdajemo". On je pitao da gde će onda on, na šta mu je odgovoreno "snađi se, kako smo se mi snašli i zaradili stan". Njegov odgovor da se nisu snašli, nego dobili stan na poklon, i da on ne može da zaradi za trosoban stan ni u Glogonjskom ritu, a kamoli na Vračaru, nije naišao na razumevanje.
Eto vidiš, to su matori magarci koji ne raspolažu važećim i korisnim informacijama.
 
Види, кад већ говориш о тим старијим људима који, по теби, не могу да сагледају ширу слику - прво би требало да узмеш у обзир да се свет јако много променио у последњих 20-30 година, али ти то исуство немаш, па је зато илузорна свака твоја критика упућена њима на тај рачун. :)

Није проблем у људима који су старији, већ у људима који не желе да се информишу и остају тврдоглаво приковани за неке своје конпцете.

Они могу да имају 30 или 300 година, то није битно.

И онда, кад нешто укапираш, а неко то тврдоглаво неће, иако је очито да није у праву, то мало фрустрира.
 
Nije uopšte nekulturno. Reći matorom magarcu da je magarac isto je što i reći mladom magarcu da je magarac.

Primer: sin naših kućnih prijatelja završio fakultet. Živi u stanu preko puta Tašmajdana koji je njegov otac dobio kao pukovnik SFRJ vojske, a koji je rečena vojska rekvirirala od unutrašnjeg neprijatelja onomad. Njegova baba, koja je umrla, ostavila im trosoban salonac kod Kalenića. Na njegovu primedbu da bi sad on trebalo da se useli u babin stan jer je završio fakultet, počeo pripravničku praksu u advokatskoj kancelariji, a treba i da se ženi uskoro, njegovi roditelji su rekli, "a ne, taj stan ćemo da izdajemo". On je pitao da gde će onda on, na šta mu je odgovoreno "snađi se, kako smo se mi snašli i zaradili stan". Njegov odgovor da se nisu snašli, nego dobili stan na poklon, i da on ne može da zaradi za trosoban stan ni u Glogonjskom ritu, a kamoli na Vračaru, nije naišao na razumevanje.
Eto vidiš, to su matori magarci koji ne raspolažu važećim i korisnim informacijama.


Нису, ако је син гласао за оно што је добио. А верујем да је управо тај случај. :)

И још нешто, у оној преписци између Марсија и тебе, они постови са конкретним минусевима за прошло и садашње време, морам да кажем да сте обојица у праву.
 
Нису, ако је син гласао за оно што је добио. А верујем да је управо тај случај. :)

И још нешто, у оној преписци између Марсија и тебе, они постови са конкретним минусевима за прошло и садашње време, морам да кажем да сте обојица у праву.

Na šta tačno misliš "glasao za ono što je dobio"?

Ne, on nije u pravu, jer za njega jednostavno nije postojalo ništa negativno u tom periodu. U odgovoru na njegov post u kojem tvrdi da sam zahvaljujući SFRJ imao bezbrižno detinjstvo sam napisao sledeće:

Bezbrižno detinjstvo sam imao u kući, ali van nje, ne baš, jer sam rastao u Hrvatskoj, pa smo jako često morali da menjamo stakla na prozorima kuće, jer su jako često bili razbijani, jer je srpska kuća. Nisam smeo da kažem da su mi tata i mama Srbi. Kad smo išli u Beograd kod rodbine (koja je živela u stanu od 45 kvadrata koju im je dodeljen jer su im kuću od 300+ kvadrata kod Đerma oteli komunisti), nisam smeo u školi da kažem gde idem.

E sad, jedino ako sam to sanjao.
 
Није проблем у људима који су старији, већ у људима који не желе да се информишу и остају тврдоглаво приковани за неке своје конпцете.

Они могу да имају 30 или 300 година, то није битно.

И онда, кад нешто укапираш, а неко то тврдоглаво неће, иако је очито да није у праву, то мало фрустрира.


Зашто те то фрустрира? Колико видим, конкретно Марси је укапирао какво је ово срање данас и његов одговор на то је да се држи својих лепих искустава из прошлости. То је један од нормалних одговора у човековој психологији, ја ту не видим ама баш ништа фрустрирајуће. А ти као лекар требало би да имаш више стрпљења, како ћеш сутра да саслушаш пацијента? И шта, да неће Марси, причајући о истом, да нам врати комунистичко време? :lol:
 
Na šta tačno misliš "glasao za ono što je dobio"?

Ne, on nije u pravu, jer za njega jednostavno nije postojalo ništa negativno u tom periodu. U odgovoru na njegov post u kojem tvrdi da sam zahvaljujući SFRJ imao bezbrižno detinjstvo sam napisao sledeće:



E sad, jedino ako sam to sanjao.


Ту не могу ништа да ти кажем, јер сам ја у то време живела у Србији, а у Србији сам заиста имала безбрижно детињство. Жао ми је због твог, али ни Марси ни ја нисмо криви због тога. Као што ни Марсију - ни ти ни ја нисмо криви што се распала његова СФРЈ.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top