Skromnost

U svakom slucaju taj ko osvoji teniski kup u gradu u kome zivi, ne sme se ograniciti samo na tu pobedi, vec mora teziti ka visem, grabiti zivot krupnim koracima, ici dalje, na drzavni kup, na evropski kup, na svetski kup...itd...

Ne mora. :)
Moze npr. odrediti sebi druge ciljeve, prioritete u zivotu i trasirati put ka tome...opet nece biti skroman, vec svestran...
No, razlicito poimamo skromnost kao osobinu, i to je ok...

Teznja ka visem, boljem nije garancija za srecu, naprotiv...moze katkad biti i kontraproduktivna. Treba znati kad se zaustaviti...koliko ljudi tako "skrene" jer se u ambiciji emotivno isprazni, izgubi i ode u drugu krajnost... (npr. neki poznati glumci, sportisti i problem droge, alkoholizma...)
 
Ne mora. :)
Moze npr. odrediti sebi druge ciljeve, prioritete u zivotu i trasirati put ka tome...opet nece biti skroman, vec svestran...
No, razlicito poimamo skromnost kao osobinu, i to je ok...

Teznja ka visem, boljem nije garancija za srecu, naprotiv...moze katkad biti i kontraproduktivna. Treba znati kad se zaustaviti...koliko ljudi tako "skrene" jer se u ambiciji emotivno isprazni, izgubi i ode u drugu krajnost... (npr. neki poznati glumci, sportisti i problem droge, alkoholizma...)

I svestranost je teznja ka necemu visem... Neko se ogranici na jednu oblast, na prvi obruc.. Samim tim teznja ka drugoj oblasti prvog obruca je teznja ka visem...
 
Skromnost, mada postoji mogućnost da grešim, naravno; ubrajam u još jednu od onih stvari koje ulaze u teoriju: ko o čemu... Da.


Ili to, ili baš nisi pribran.



Uvek valja uzet u obzir ko je s čim zadovoljan; jer ono što će zadovoljit tebe, neko bi drugi ismejao; i ono što će zadovoljit nekog drugog, ti bi možda nazvao megalomanijom i nastranošću.

Ali ono što nikad nisam razumela, to je građenje skromnim kad je čoveku posve jasno da je na nekom mestu ili u nekom okruženju pametniji, sposobniji i/ili bolji.

Nećemo da gumimo ludilo, stvarno postoje situacije kad je to potpuno očigledno. Šta je onda u pitanju? Pristojnost? Bogobojažljivost?

Licemerje? Zadnje namere?

Nikad ne veruj pametnom, obrazovanom i uspešnom čoveku koji se gradi skroman. Izuzetno su retki oni koji sve to, ili bar dve od te stvari jesu, ili jednu; a koji osećaju istinsku poniznost. Čovek uvek zna kad je superioran; i ako glumi ludilo; onda je pristojan, ili licemeran, ili laže s namerom. A najverovatnije sve to skupa.

Izuzeci potvrđuju pravilo, i idu u manastir i postaju sveci. Pa nisu tema ovde.

NIkad ne zameram pametnom čoveku kad kaže da to jeste, ma koliko van bon-tona zvučalo; ni stvarno obrazovanom kad ukazuje na svoju pismenost; pa makar i sirovo.

Ma kolika to retkost za tu vrstu bila; ili trebala bit. :mrgreen:

Ja mu mogu suditi za socijalne konvencije, ne za ono što jeste.


Mada, za doktora se uči, dok se gospodin rađa; ima nečeg i u tome.
 
Skroman covek se nicega ne odrice, ali ne zeli visak.

skromnost stvar licnog izbora,..."skromnost vrhunac bogatstva"... (naravno ne materijalnog)

Čini mi se da su mnogi ovdje zaboravili da je skromnost VRLINA.
Uistinu skroman čovek je sposoban čovek ali je skromnost duhovni kvalitet kojeg je dosegao. To i jeste stvar ličnog izbora jer je dotična osoba upravo takva po svom unutarnjem dostignutom kvalitetu.
Skroman čovek čak i ako poseduje fabriku, postigne vrh u sportu, umetnosti, nauci... uvek će imati taj kvalitet koji pleni i osvaja. Skroman čovek je pun ljubavi prema životu koji ga okružuje.
Skroman čovek čak i ako ima malo, neophodno je da znamo da uvek ima dovoljno samo što naša mera dovoljnog može poticati iz naših razularenih pasija i nezasićenih apetita.
Skroman čovek je srećan čovek. Istinski skroman čovek živi u svom unutarnjem balansu.
Blago onom ko je dotle stigao.

 

Back
Top