Srbi u Dalmaciji nikad nisu bili ikavci. Nema nikakvog logičnog objašnjenja zašto bi oni odjednom iz čista mira promijenili svoj govor i počeli govoriti ćerati umjesto tirati, đe umjesto di, đed umjesto did, neđelja umjesto nedilja, ođe umjesto umjesto ode...itd. Od koga su preuzeli đ umjesto d odnosno e umjesto i kada znamo da u Dalmaciji nikad nije bilo stanovništva koje je tako pričalo i koje im je moglo nametnuti taj govor? Zar im je sa Marsa palo to njihovo đe ili je ipak to njihov originalni govor i dokaz njihovog crnogorskog porijekla? Kako i zašto Hrvati iz Dalmacije nisu prešli na đe nego samo dalmatinski Srbi? Slavonski Hrvati su nekada pričali ikavicu a danas su ijekavci, ali kao dokaz da su nekad bili ikavci imamo njihove pjesme koje su dan danas uglavnom na ikavici. Kako kod dalmatinskih Srba nema toga? Zašto danas nema srpskih dalmatinskih pjesama na ikavici kao dokaz da su dalmatinski Srbi nekada bili ikavci? Prilično je šuplja ta tvoja priča i na mnoga pitanja moraš dati dobre odgovore ako misliš da djeluješ uvjerljivo. Uostalom od nekud su se Srbi morali naseliti u Dalmaciju pošto znamo da ih u Dalmaciji nije bilo u srednjem vijeku. Ako nisu došli iz Crne Gore odakle su onda? I od kud tebi ideja da sve manje Hrvata iz Dalmacije koriste ikavicu? Valjda to tribaju potvrditi sami Hrvati iz Dalmacije u koje spadam i ja a ne da ti iz Srbije o tome sudiš i "učiš" nas kako pričamo. Stvarno imaš bujnu maštu.Zato što je Crna Gora bila vrlo popularna među Srbima, pa i danas je. Srbi su smatrali da Crna Gora nikad nije pokorena od strane Turaka (što nije tačno) i da su Crnogorci neki nadljudi koji su jednim udarcem ubijali po 10 Turaka, pa su mnogi Srbi van Crne Gore izmišljali crnogorsko (čitaj junačko) poreklo.
Nema Srba u Dalmaciju koji govore đevojka, a ima ih koji govore to ostalo što si naveo. Sve te oblike uključujući i đevojka koriste i istočni Hercegovci, te se oni ne mogu smatrati nikakvom crnogorskom specifičnošću. U prošlosti je u Dalmaciji i okolnim krajevima bilo više Srba ikavaca i za to ima gomila dokaza u vidu autentičnih dokumenata. Od druge polovine 18-og v. a naročito u 19-om v. je počela masovna ekspanzija ijekavice među Srbima iz pomenutih krajeva, pa su ikavski Srbi prelazili na ijekavicu koja se u tim krajevima među njima nametnula kao lingua franca. Zato je u novije doba ostalo malo Srba ikavaca u Dalmaciji. Isto kao što sve manje i manje Hrvata iz Dalmacije koristi ikavicu zadnjih decenija i u doglednom periodu ikavica će potpuno nestati kod njih, a njihovi potomci će zaboraviti da su im preci ikad govorili ikavicom.