Ili, recimo, živi srpski pisac, Dalmatinac i Kninjanin, Jovan Radulović, čovjek koji je krajnje neraspoložen i prema hrvatskoj državi i prema hrvatskoj kulturi. Ali cjelinom svoga djela, koje nije nimalo beznačajno, neinteresantno ili literarno bezvrijedno, nego dapače, spada u vrhove pripovjedne srpske književnosti, Radulović ostaje u rodnome kraju, njegovim temama i jeziku. I onda, što je Jovan Radulović hrvatskoj kulturi i književnosti? Izdajnik, “pobunjeni Srbin”, “protuha iz Francuske sedam”… Može biti, može biti, nemam zaista ništa protiv, naši antitalenti moraju se nečim hraniti, pa se tako hrane istjerivanjem vraga iz Srba kao takvih, te iz svakog važnijeg Srbina, ponaosob, ali taj isti Radulović važan je pisac za hrvatsku književnost. I, bez obzira na to što on to nipošto ne bi želio biti, pisac hrvatske književnosti. Jer ako je Knin u Hrvatskoj, a jamačno jest, i ako je cjelina kulturnoga identiteta Dalmacije i Kninske krajine dio hrvatske kulture, a u Zagrebu kažu da jest tako, tada je Jovan Radulović, također, hrvatski pisac. To je, naime, principijelno pitanje.