Сјеверна Далмација

vidi ovako. ondašnji nesazreli ćetnici ne znaju koja će imena moroni proglasiti hrvatskim. varijanta Stepan/Stipan se javlja i na popisu oblasti Brankovića (KIM).
Плоча са натписом презвитера Стипана, нађена у Каменици на планини Рудник, из друге половине 14. века (време цара Уроша и кнеза Лазара чија се имена појављују на плочи).

Stipan Kamenica.jpg


Зборник Рудник и Венчац са околином у средњем веку и раној модерни, стр 247-259
https://www.nmar.rs/wp-content/uplo...-srednjem-veku-i-ranoj-moderni-compressed.pdf
 
bile su i antičke bogomolje. ne održava veru dioklecionova palača već sveštenstvo i vernici. katoličanstvo je bosni nametnuto silom i nikad nije istinski prihvaćeno od sveštenstva crkve bosanske. s početka turske vlasti masovno se prelazi na islam ili pravoslavlje. a turci ne dozvoljavaju hriščanskom sveštenstvu da se školuje izvan carstva.

katoličanstvo je u rano tursko vreme spalo na par samostana i crkava. tek u 17 stoleću franjevci dostižu punu ekspanziju i nažalost pokatoličavaju šta stignu. imaš ovde temu o tome kako je pokatoličena zapadna hercegovina. pa nastavi. )
Znači vi negirate da je taj dio bio katolički već da je u nekom trenutku prešlo na pravoslavlje i ponovo se vratilo?
 
Znači vi negirate da je taj dio bio katolički već da je u nekom trenutku prešlo na pravoslavlje i ponovo se vratilo?
kog katoličanstva? ovog:

Quote:
"Doznali smo da je plemeniti muž bosanski ban Kulin, kad je nedavno naš brat splitski nadbiskup znatan broj jeretika istjerao iz Splita i Trogira, dao njima ne samo sigurno skrovište nego i očitu zaštitu, a njihovoj nevaljalštini dao svoju zemlju i samoga sebe te im ukazao pažnju kao katolicima, čak i više nego katolicima nazivajući ih hrišćanima".
Quote:
1225. godine Splićani za kneza biraju humskog kneza Petra, bosanskog hrišćanina, koji je prethodno stolovao u Stonu. Katolički sveštenici zabranjuju Petru da uđe u crkvu, ali narod navaljuje na crkvu, otvora je silom i uvodi svoga kneza. Papin legat Akoncije kažnjava Split interdiktom, koji je trajao skoro godinu dana, tokom čega je grad bio pod prokletstvom, crkve su bile zatvorene i u njima se nije obavljalo bogosluženje.
Quote:
Papa Inoćentije III pokreće četvrti krstaški rat za "oslobođenje svete zemlje" u kome strada Zadar. Godine 1202. evropsko plemstvo celokupnom vojnom silom stižu u Veneciju, odakle je trebalo da se mletačkim brodovima prebace u Palestinu. Pošto, navodno, nisu imali da plate mlecima prevoz, na poziv mletačkog dužda, udaraju na Zadar. Nesumnjivo je Zadar 1202. teško stradao i zbog veze s bogumilima. Zadrani su u poslednjoj borbi na zidinama istakli krstove, da uvere krstaše da nisu bogumili, koji odbacuju krst.[5] Toma Arhiđakon smatra pad Zadra božjom kaznom »jer su se žitelji njegovi odvratili od rimske crkve i prionuli uz jeretike«.[6] Iako je Zadar razoren i osvojen od krstaša i pripojen Mletačkoj republici, u gradu se i dalje beleži postojanje jeretika. 1234. godine je zadarski nadbiskup Ivan u prisustvu brojnih sveštenika pročitao optužbe protiv biskupa Treguana koji je izopšten kao falsifikator papske bule i zaštitinik jeretika (lat: fautor hereticorum).

Zabeleženo je da su franjevce, koji su u Zadar došli sa ciljem pokrštavanja jeretika, 1308. godine fizički napali tamošnji sveštenici i učenici.
 
Popisi za;

- Vrliku i Maovice 1710,

- Radošić 1711

- katastar za Trogir 1711 najpre s toga pto tamo austrijanci 1890 beleže otprilike ove procente pravoslavaca. U vreme popisa je bilo jedno duplo više stoga što se s poičetka morejskog rata stanovnici turske dalmacije prebacuju na mletačku stranu

- popis banderija iz 1684 u blizini Šibenika koje su prebačene tamo iz turske dalmacije

Citat Amater33: “ U najbližem splitskom zaleđu, iza planine Kozjak, bilo je nekoliko sela sa srpskim stanovništvom:
u Lećevici je živjelo 202 (24%) pravoslavaca,
u Radošiću 147 (17,3%),
u Vučevici 138 (35,6%)
i u Broćancu Velikom (Gornjem) 198 (44,3%).

U ta četiri sela bilo je dakle 685 Srba te su predstavljali 27,1% njihove ukupne populacije.

Osim u tim mjestima, od kojih su prva tri pripadala općini Lećevica, a četvrto općini Muć, manje su srpske zajednice postojale na još dvije lokacije u najbližem splitskom zaleđu. U selu Brštanovu (općina Lećevica / kotar Split), donekle izoliranom od okolnih srpskih skupina, živjela su 44 (8,3%) pravoslavca.

I zmeđu Splita i Sinja Srba je bilo u Dicmu i okolici, tj. u selu Sušci 310 (55,9%), Kraju 16 (3,2%) i u Sičanima 73 (13,8%).

Sva tri sela, u kojima je ukupno bilo 399 pravoslavnih vjernika, pripadala su općini Sinj, ali su primarno gravitirala Splitu.”

Maovice i Vrlika 1710 pdf.size 140MB

Radošić kod Trogira 1711 pdf.size 58MB

Trogir katastar 1711 pdf.size 340MB

popisi banderija u okolini Šibenika fra. Kosor 1684
 
Нема мјеста Буковица, мислио је на крај, подручје.
Znam. Treba da kaže na koje mesto konkreno misli. Pustio sam sadržaj katastra DAZD-5. Pa ako sam snimio... ću da prepakujem po prioritetu. Ostao mi još Sinj sva mesta, i još mesta oko Knina ( Golubić, Kanjane, Biskupija, Turić, Riđanje, Rudinje, Oklaj, Pokrovnik, Nečven, Velušić, Civljane, Kosore, Štikovo, Kadina Glavica,Zdidić...)

evo jednog zanimljivog svedočanstva o ikavskom govoru u cetini i kod sveštenstva pravoslavne crkve pisano sve latinicom 1802 u Drnišu.

pisma iz 1802
 
Poslednja izmena:
Znam. Treba da kaže na koje mesto konkreno misli. Pustio sam sadržaj katastra DAZD-5. Pa ako sam snimio... ću da prepakujem po prioritetu. Ostao mi još Sinj sva mesta, i još mesta oko Knina ( Golubić, Kanjane, Biskupija, Turić, Riđanje, Rudinje, Oklaj, Pokrovnik, Nečven, Velušić, Civljane, Kosore, Štikovo, Kadina Glavica,Zdidić...)

evo jednog zanimljivog svedočanstva o ikavskom govoru u cetini i kod sveštenstva pravoslavne crkve pisano sve latinicom 1802 u Drnišu.

pisma iz 1802
То се поклапа са оним што је крајем 19-ог века записао Љубомир Јовановић, а то је да православни Срби у Врличкој Крајини говоре већином икавски. Он је обишао северну Далмацију, и видео је како у којем крају су тада причали тамошњи сељаци (православци и католици).

Ево шта каже Љубомир Јовановић: У Врличкој Крајини Буњевци са којима сам разговарао (из Виналића, Кијева и Јежевића) говоре исто онако као они у Матавуљеву "Бакоњи Фра Брне", само што нисам чуо примере као јево и јуста и што се код њих говори и "дошао", "поздравио" и сл.; и православни у тој крајини говоре већином икавски и на исти начин као и католици само што се код њих чешће чује и прошасти придев на о (дошо, реко).

У тексту испод наслова - O bunjevačkom govoru (поднаслов 1. Bunjevci u Dalmaciji), око средине https://bunjevackeperspektive.files.wordpress.com/2015/01/bunjevac48dki-jezik.pdf
 
Poslednja izmena:
Evo ovde primera o jednom značaju upotrebe katastarskih podataka kod dekodovanja kretanja rodova u Morejskom ratu.

Naime, trebali su mleci (naredbom providura) pisati odakle dolazi koja porodica medjutim ili su ti spiskovi zagubljeni ili nije rađeno. Pred početak Morejskog rata stanovništvo turske dalmacije je masovno prešlo na mletačku stranu.

To se vidi iz turskog popisa iz 1701 gde popisivač masovno koristi termin "živi na neprijateljskoj zemlji"....Iz tog vremena najpoznatiji je onaj slučaj prelaska Ilije Perajice koji je 1684 preveo oko 1600 ljudi. Od toga 600 pod oružjem i 1000 članova porodica. Uz nove borce na mletačku stranu je prebačeno 10.000 goveda i 30.000 grla sitnog blaga. Ti su se ljudi smestili u primorskom pojasu mletačke dalmacije. Data im je zemlja i tako rešen status. Zemlju su mleci delili prema svom nahođenju što znači da su porodice mogli smestit na Murter što sam i našao.

Na ovoj slici se nalazi 8 porodica koje su vlasnici zemlje u Radošiću kod Trogira a popisivač ih 1711 ne zatiče da žive tamo.što znači da oni koriste imanja i tamo i u drugim mestima Dalmacije. To je slučaj kod mnogih uskoka. Kako rat traje onaj koji duže ratuje dobija nanovo zemlju i tako porodica uvećava svoje posede. Tako moji imaju 22 kanapa u Radošiću dobiće još više na Maovcu i kasnije (posle 1715-18) u Cetini.

"Pošteno" mleci naše stare za ratovanje platili njihovom didovinom!

odselili se izvan zagore - lecevice do 1711.jpg

Cvitkovci, Dragići, taj Nikola iz Otišića i Pavlović su bili uskoci pa su 1688 dobili još zemlje i u vreme popisa 1711 bili na novoj stečevini. Stefan Stričević se vratio u Tursku tj. u Koljane, gde će dočekati konačno razgraničenje Turaka i Mletaka. Tamo će (u Radošiću i Ublima) ostati još Stričevića do najnovijih vremena. Petar Primetić se vretio na porodično imanje na Dinari u mesto koje turski popisivač naziva Ptičurine a brat mu Stojan Primetić (Primetica) će na Maovice. Ilija Brajlić i Dujam Bošković su mi nepoznati ali se i oni vraćaju u Tursku tj preko Cetine na imanja koje tad drže Turci. Ovi prelasci u "tursku" su mogući jer je mirom dogovorena amnestija između mletaka i osmanlija.

Kako je praktično svo hrišćansko stanovništvo turske Dalmacije prebeglo na mletačku stranu a spiskova odakle je ko došao nigde nema to se najčešće od strane povijesničara brljavi kod porekla i napamet se povezuju hercegovački i dalmatinski patronimi. Pa se tako mnogi starosedeoci zbog svog ikavskog govora poistovećuju s hercegovcima.

Evo ovde imate jedan mali spisak banderija popisanih 1684 u okolini Šibenika. Uzeto iz knjige fra. Kosora. To je sam početak Morejskog rata i još nisu došli morlaci od tromeđe i hercegovine. Dakle u pitanju su stari dalmatinski rodovi. Probajte se naći. Popis su vršili fratri odnosno poopisivač je vladao i našim i latinskim jezikom. Pa imajte u vidu da su mnoga prezimena iskriviljena prema shvatanju popisivača. Naprimer popisuje porodicu kao Karamarković a toga roda nema u Cetini već je reč o Crnomarkovićima.

Popis banderija kod Šibenika 1684

Ko nema u biblioteci evo prilike. U sledećem linku je prevedeni popis turskog dela dalmacije iz 1701.

Turski defter iz 1701
-------------------------------------------------
btw. imam predlog moderaciji. predlažem da se s ovog topika ukloni sve što nije tema. u smeće ili u kafanu ili gde im je volja. pa posle da maknu i ovaj moj predlog.
 
Poslednja izmena:

Svi su ga znali kao Minju Subotu, ali to nije bilo pravo ime slavnog voditelja​

A. J. 17. septembra 2021. 11:25


Cela bivša Jugoslavija oprašta se od legendarnog Minje Subote.
Kompozitor i voditelj preminuo je u 82. godini nakon duge i teške bolesti, a milionima ljudi s područja bivše Jugoslavije ostavio je najlepše uspomene na detinjstvo.
Minju su svi znali samo kao Minju, ali njegovo pravo ime bilo je Milan. U velikoj životnoj priči koju je dao za Kurir pre godinu dana otkrio je kako je dobio nadimak i ko mu ga je dao.
„Zovem se Milan Subota, a rođen sam u utorak, i to 8. novembra 1938. u Sarajevu. Otac Ante Subota i majka Desanka dali su mi ime Milan. Retko ko će me posle oslovljavati s Milan, već po nadimku Minja, koji sam dobio od roditelja kao dečak. Mnogi su decu kasnije i nazivali Minja zbog Tobogana“, rekao je tada.
Porodica Subota je srpska pravoslavna porodica iz Petrovog Polja u Dalmaciji, a živela je tamo više od 600 godina. Moj otac je poreklom iz Drniša, a rođen je i živeo je u Splitu. Nakon završenih studija elektrotehnike u Beogradu, on se venčao s mojom majkom Desankom Piljom iz Sarajeva“, otkrio je legendarni Minja Subota prošle godine.
***********************************************************************************************************************************************************************
Да га бивша "браћа" не прогласе Хрватом.
 
Dobar dan.

Ovde možete kačite sve što ima veze sa oblasti tzv. Bukovica i Ravni Kotari (Severna Dalmacija).
Kacimo sve što ima veze sa kulturom, istorijom,vestima.. Znaci, stari dokumenti i fotografije, knjizevnost, istorijske licnosti, trenutka dešavanja i vesti.
 
Поздрав људи, занима ме знате ли шта о Војнићима и њиховим огранцима?
Далматински Војнићи су католици/Буњевци, по њима је Војнић Сињски добио име. У Далмацију су дошли из западне Херцеговине у 16-ом в.
Део Војнића је у буњевачким миграцијама стигао у Бачку и данас их има међу бачким Буњевцима, помињу се у од 1686. године у Суботици а ту су се доселили из Далмације https://www.poreklo.rs/2012/05/04/bunjevačka-prezimena-vojvodići-glavići/
 
Далматински Војнићи су католици/Буњевци, по њима је Војнић Сињски добио име. У Далмацију су дошли из западне Херцеговине у 16-ом в.
Део Војнића је у буњевачким миграцијама стигао у Бачку и данас их има међу бачким Буњевцима, помињу се у од 1686. године у Суботици а ту су се доселили из Далмације https://www.poreklo.rs/2012/05/04/bunjevačka-prezimena-vojvodići-glavići/
Хвала, ово сам знао али реко да пробам да сазнам мало више. Ја делим заједничког претка са једном граном Војнића из Суботице на око 800/900 година па ме занима где би могло бити родно место наше заједничке гране...
 
Хвала, ово сам знао али реко да пробам да сазнам мало више. Ја делим заједничког претка са једном граном Војнића из Суботице на око 800/900 година па ме занима где би могло бити родно место наше заједничке гране..
Kad budem imao vremena pokušaću da nađem nešto više o dalmatinskim Vojnićima.
Možda više o njima zna @snouden koji je definitivno najbolji poznavalac istorije Cetinske i Drniške Krajine na ovom forumu.
 
Хвала унапријед, а молим и Сноудена да ускочи ако има каквих сазнања о њима🙂
vojnići, mirilovići i radonjići bi trebalo da su najveća dalmatinska plemena. međutim zbog čestih mletačkoturskih ratova tamošnje stanovništvo je višestruko izmešano a plemena nisu teritorijalno omeđena kao u cg. mirilovići su od svilaje prema moru. vojnić oko sinja pa prema moru. radonjići oko šibenika...tako nešto. posle morejskog rata ko je bio uskok dobija zemlju gde i harambaša. današnji bački bunjevci i mnogi pravoslavci su potpmci stanovništva koje je izbeglo iz zona ratnog pustošenja.

imati prezime vojnić ili mirilović ne znači da se potiće od tog plemena. to je isto kao petković od oca petka.
 
vojnići, mirilovići i radonjići bi trebalo da su najveća dalmatinska plemena. međutim zbog čestih mletačkoturskih ratova tamošnje stanovništvo je višestruko izmešano a plemena nisu teritorijalno omeđena kao u cg. mirilovići su od svilaje prema moru. vojnić oko sinja pa prema moru. radonjići oko šibenika...tako nešto. posle morejskog rata ko je bio uskok dobija zemlju gde i harambaša. današnji bački bunjevci i mnogi pravoslavci su potpmci stanovništva koje je izbeglo iz zona ratnog pustošenja.

imati prezime vojnić ili mirilović ne znači da se potiće od tog plemena. to je isto kao petković od oca petka.
Слажем се и сам претпостављам да су Војнићи разнородни али од некуд се мора кренути...А ја се водим чисто резултатима тестова а потом изворима,предањима, славама итд.
 

Back
Top