naravno da bi argumente uvažio.toliko ste tema o akauzalnom, transcedentnom, indeterminisanom, stvari po sebi itd., otvorili a nijedan argument u prilog ne daste.
Data ti je najviša filozofija, vrhunac ljudskog intelekta.
Tebi se to ne dopada, što je u redu, ali nemojte tražiti da se titra oko vaših osećanja, i da se tolerišu izjave koje same sebe poništavaju poput:
"koliko puta sam rekao da ni bog nije izvan kauzaliteta. on je učesnik u uzročnoposledičnom. ali ne zaključujem olako je li on uzrokaovan ili nije."
"Nije izvan kauzaliteta" automatski znači uzrokovan. Ne zavisi od tvog zaključka. Uzrokovan je i determinisan lancem do kraja Univerzuma i maksimuma entropije kada više ništa ne bude moglo da se desi. Ono što nije uzrokovano, nije na kauzalnom lancu. Prosto kao pasulj. Tu treba da tražiš izvor svega.
Sve religije i mistična učenja to imaju u svojoj intuiciji kada Boga, Brahman, matericu kreacije, itd, opisuju kao vanvremensku, vanprostornu, vankauzalnu = transcedentnu. Iz nje stvari izviru kao atman što izvire iz brahmana, ali to izviranje nije na način uzroka.
Niko nije rekao da pre prve karike kauzalnog lanca (Big Benga) nije bilo ničega. To je nemoguće, nešto je moralo biti. Ti hoćeš da znaš šta je to, zato ga stavljaš na kauzalni lanac i upravo to je problem. Ne možeš da aplikuješ vreme i kauzalitet na nešto što je suštinski izvan toga. Jer ako i tu ostaviš takvo vreme, onda dobijaš da je nešto izazvalo i to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto, pa to nešto,
∞
Reši problem jednostavno:
Budući sveprožimajući, braman nije ograničen prostorom; budući večan, nije ograničen vremenom, a budući po prirodi sve, nije ograničen ni jednim objektom. Stoga je braman beskonačan u sva tri pogleda. Onaj ko zna bramana tako sam postaje braman. Braman je nerođen. Stoga se on ne rađa ponovo.