Shta vas to rasplache?

Juche sam u shkoli saznala da nam razredna ide iz shkole. Plakala sam neprestano 5 sati. Chesto plachem, pa chak i onda kada nema razloga. :( A da li vas rasplache neka pricha, pesma, mozda plachete samo zbog prozivljenih problema ili uopshte ne plachete? Iskreno, molim!

Cesto mi se desi da me rasplace neka pesma ili neka poruka od moje drage, lepa! :D A nekada i od muke... :confused:
 
Chini mi se da je bila tema.....
Nije me stid da plachem pred drugima, ali to ne volim da mi se deshava, imam neki trip da me sazaljevaju, ako plachem pred svima.....
Uglavnom plachem kad se desi neshto loshe meni......
Ali mislim da je bolje da se isplaches kad treba nego da skupljash to u sebi....
 
Uh,jako cesto placem,barem 4 puta nedeljno.:sad2:

Zavisi,strasno sam osetljiva,pa me mnogo stvari povredi. Nekada zbog decka,ili prosto mi bude takav dan da mi nista ne ide dobro,pa puknem.:sad2:

Tad volim da se osamim,da budem dalje od ljudi,dok me ne prodje.:(

I uvek mi bude lakse posle.
 
Retko placem,a uglavnom je posledica besa,kad me neka osoba toliko iznervira da mi dodje da je zgromim.Posto to naravno,ne mogu, bes izlazi u vidu suza.

Da,stid me je. Ne mislim da bi trebalo ikoga da bude stid u takvim situacijama ali ne volim da je iko u blizini.
 
mene je sramota da placem u skoli za ocenu ili za takve gluposti, ali cesto placem kad sam sama. rasplace me neka pesma, ljubav, stara slika ili bilo sta sto me vraca u proslost. plakanje mi nekako prija.....
priznajem da sam emotivna:sad2::sad2::heart:
 
Obično uveče plačem, kad zaspu braća i tata, onda se sjetim majke i onda po sat -dva vremena plačem... Po danu mi dosta puta dođe da zaplačem, ali se suzdržavam da ne sjekiram oca i braću, jer su oni jako nervozni kad ja plačem... Uveče mi dođe tako... Ja sam spavala sa majkom dok je bila živa, i onda se nekad zaboravim pa se okrenem da je zagrlim, i onda svatim da je više nema, onda plačem...:sad2: Ne mogu ništa da trpim, pa zbog sitnice se tako iznerviram i plačem.... Npr juče sam plakala sat vremena jer mi je tetka rekla da se ne vozim sa rolerima nekom tamo ulicom jer tuda brzo voze auta, i onda se ja nerviram zbog toga što se ona brine za mene, ali posle vidim da je u pravu, ali me to tako u trenutku iznervira...:roll: Izbjegavam da plačem pred nekim drugim ljudima, sem pred svojom porodicom (tatom i braćom), jer ne želim da me iko sažalijeva, jer mrzim taj osjećaj..
 
Obično uveče plačem, kad zaspu braća i tata, onda se sjetim majke i onda po sat -dva vremena plačem... Po danu mi dosta puta dođe da zaplačem, ali se suzdržavam da ne sjekiram oca i braću, jer su oni jako nervozni kad ja plačem... Uveče mi dođe tako... Ja sam spavala sa majkom dok je bila živa, i onda se nekad zaboravim pa se okrenem da je zagrlim, i onda svatim da je više nema, onda plačem...:sad2: Ne mogu ništa da trpim, pa zbog sitnice se tako iznerviram i plačem.... Npr juče sam plakala sat vremena jer mi je tetka rekla da se ne vozim sa rolerima nekom tamo ulicom jer tuda brzo voze auta, i onda se ja nerviram zbog toga što se ona brine za mene, ali posle vidim da je u pravu, ali me to tako u trenutku iznervira...:roll: Izbjegavam da plačem pred nekim drugim ljudima, sem pred svojom porodicom (tatom i braćom), jer ne želim da me iko sažalijeva, jer mrzim taj osjećaj..

:sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2::sad2:
 
Obično uveče plačem, kad zaspu braća i tata, onda se sjetim majke i onda po sat -dva vremena plačem... Po danu mi dosta puta dođe da zaplačem, ali se suzdržavam da ne sjekiram oca i braću, jer su oni jako nervozni kad ja plačem... Uveče mi dođe tako... Ja sam spavala sa majkom dok je bila živa, i onda se nekad zaboravim pa se okrenem da je zagrlim, i onda svatim da je više nema, onda plačem...:sad2: Ne mogu ništa da trpim, pa zbog sitnice se tako iznerviram i plačem.... Npr juče sam plakala sat vremena jer mi je tetka rekla da se ne vozim sa rolerima nekom tamo ulicom jer tuda brzo voze auta, i onda se ja nerviram zbog toga što se ona brine za mene, ali posle vidim da je u pravu, ali me to tako u trenutku iznervira...:roll: Izbjegavam da plačem pred nekim drugim ljudima, sem pred svojom porodicom (tatom i braćom), jer ne želim da me iko sažalijeva, jer mrzim taj osjećaj..

:sad2: :sad2: :sad2: :sad2: :sad2: :sad2:
 
pa mnogi mi kažu kako se dobro držim, jer se toliko toga desilo, a ja sam se opet nekako izvukla iz toga... ostala normalna što je najvažnije...;)
sve zbog majke....
znam da ne bi voljela da me vidi kako neđe napolje plačem, dok se moje društvo veseli....
uvijek mi je govorila: ne daj da te iko sažalijeva... ti si zdrava, lijepa, pametna, imaš braću, oca, majku (:sad2: ) i treba da živiš... treba da budeš uzor mnogima...
i vjerujte da me te riječi drže u životu...;)
 
Obično uveče plačem, kad zaspu braća i tata, onda se sjetim majke i onda po sat -dva vremena plačem... Po danu mi dosta puta dođe da zaplačem, ali se suzdržavam da ne sjekiram oca i braću, jer su oni jako nervozni kad ja plačem... Uveče mi dođe tako... Ja sam spavala sa majkom dok je bila živa, i onda se nekad zaboravim pa se okrenem da je zagrlim, i onda svatim da je više nema, onda plačem...:sad2: Ne mogu ništa da trpim, pa zbog sitnice se tako iznerviram i plačem.... Npr juče sam plakala sat vremena jer mi je tetka rekla da se ne vozim sa rolerima nekom tamo ulicom jer tuda brzo voze auta, i onda se ja nerviram zbog toga što se ona brine za mene, ali posle vidim da je u pravu, ali me to tako u trenutku iznervira...:roll: Izbjegavam da plačem pred nekim drugim ljudima, sem pred svojom porodicom (tatom i braćom), jer ne želim da me iko sažalijeva, jer mrzim taj osjećaj..

:cry::worth:
moras biti jaka!!!

shibby
 
ajde bre plačipičke jedne :mrgreen:

I mene ćete rasplakati ; )

Poslednji put sam plakao kada mi je deda umro '98-me.
Ako se ne računa kad mi jednostavno suze pođu od fizičkog bola.
Npr,kad me je jednom lopta pogodila na jedno mesto ili kad sam prvi put slomio palac na nozi.
 
pa mnogi mi kažu kako se dobro držim, jer se toliko toga desilo, a ja sam se opet nekako izvukla iz toga... ostala normalna što je najvažnije...;)
sve zbog majke....
znam da ne bi voljela da me vidi kako neđe napolje plačem, dok se moje društvo veseli....
uvijek mi je govorila: ne daj da te iko sažalijeva... ti si zdrava, lijepa, pametna, imaš braću, oca, majku (:sad2: ) i treba da živiš... treba da budeš uzor mnogima...
i vjerujte da me te riječi drže u životu...;)

drago mi je sto si ostala normalna. ja sam se posle slicnog iskustva povukla u sebe,nisam plakala i bila sam uzasna prema svima koji su hteli da mi pomognu. nisam bila tuzna,vec besna jer sam ostala sama
 
Pazi horor...nisam plakao 4 godine od kad mi je umrla baba iz holandije pa sve do sad ,evo moji matorci su odvezli mog burazera u bolnicu pre 5,6 minuta ima neko s_ranje po rebrima samo kad gledas tebi se place a ono sto je najgore ima samo 4,5 godine a izgleda da ce morati da ostane u bolnici...

/ strasno /
 
Ne placem... Iz principa, nikad, ni sebe necu da vidim da placem. Nista ne moze da me rasplace u trenutku.
Medjutim, bas zato sto sve cuvam za sebe, desi mi se da mi se nekad sve skupi, pa pustim neku suzu, koju odmah brisem... Naravno, niko tu suzu ni ne vidi....
I znam da je to lose...
 

Back
Top