Sestrinstvo Mis Prisi

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja sam svoju uciteljicu Katu mnogo volela =) Secam se da mi je prvog dana bio najveci problem sa kim da delim klupu, nisam nikog poznavala iz odeljenja, ali sve se super zavrsilo, sela sa jednom vasljivicom i do kraja godine sam imala musku fruzuru =D
 
i da sećam se detalja iz škole mislim da smo bili treći razred, pa čuveno spajanje odelenja (e tu je bilo jedno koje smo preferirali 20 dečaka i 4 devojčice) i sad priroda i društvo i pokažu sliku narodnog heroja Filipa Filipovića. Pita učiteljica ko je ovaj a ja stvarno ne znam zašto mi to palo na pamet i onako slavodobitno pred svima odvalimDraža Mihajlović. (u to vreme proskribovani lik). E to je kod dece prošlo nezapaženo (na svu sreću) jer nisu ni znali ko je D:M: Ali zato kod mene nije prošlo nezapaženo - rodtitelji pozvani na razgovor i ...ma trista čuda.... sad mi smešno, ali tada nije bilo.
Na to se nadovezalo i to što sam jednom odvalila da je lepše da Vukova slika visi iznad table a ne ona koja stoji, mada to nije imalo političku pozadinu u mom razmišljanju. Jednostavno bila sam oduševljena Vukom Karadžićem.
 
E, da, moram da dodam za moju učiteljicu da je slala po nas 10 da joj čekamo red za mleko jer je valjda bila fora da je za vreme sankcija moglo da se kupi samo po litar ili 2l po osobi.... i grickala je semenke zajedno sa celim odeljenjem i sve smo to bacali na pod... i češala se po masnoj kosi, pa onda pregledala ispod noktiju šta je izvukla... kad je bio 8. mart ili njen rođendan svi smo joj donosili poklone jer je tako moralo, i onda krenemo od vrata pa po dvoje iz klupe joj donose za katedru... a kad joj je rođendan onda dođe koleginica kao krišom, pa nam kaže da je učiteljici rođendan i da skupimo pare da joj kupimo npr. torbu a ona će ići sa nama da joj odaberemo... čekaj, mora da ima još nesšto :dash: :dash: :dash:
 
E, da, moram da dodam za moju učiteljicu da je slala po nas 10 da joj čekamo red za mleko jer je valjda bila fora da je za vreme sankcija moglo da se kupi samo po litar ili 2l po osobi.... i grickala je semenke zajedno sa celim odeljenjem i sve smo to bacali na pod... i češala se po masnoj kosi, pa onda pregledala ispod noktiju šta je izvukla... kad je bio 8. mart ili njen rođendan svi smo joj donosili poklone jer je tako moralo, i onda krenemo od vrata pa po dvoje iz klupe joj donose za katedru... a kad joj je rođendan onda dođe koleginica kao krišom, pa nam kaže da je učiteljici rođendan i da skupimo pare da joj kupimo npr. torbu a ona će ići sa nama da joj odaberemo... čekaj, mora da ima još nesšto :dash: :dash: :dash:



:eek::eek: zezas?
 
Први септембар 1971. (О мајко моја, има ли још неког ко је тад кренуо у школу? :eek::eek: Ненси, спаси меее!!! :heart:)

Мама ми везала кике, имала сам косу скоро до тура, сашивена ми била нова блуза, бела, прскана тегет туфницама, и тегет плисирана сукња са трегерима. Јако сам била лепа сама себи. :)
А пошто је тата кретао истог дана у своју школу, и морао бити раније тамо, а желео је да ме снима осаммилиметарском камером, купио и филм у боји..
Елем, као сад што Амери праве пробе венчања, тако су мени правили пробу поласка у први разред, да бих имала снимак... Средила ме мама како ће ме средити сутрадан, а тата ме снимао како, као, сама одлазим, са све торбом на леђима....
 
А први септембар 1971. није баш изгледао као снимак од дан раније.
Мислим, била сам исто тако сређена, али нисам ишла сама, водила ме моја мака, мамина мама, јер родитељи просветари морали да буду на свом послу..
Тата је радио у новој школи, са паркетом доле, са дивним светлим учионицама..и ја сам тако замишљала школу.
Кад оно...никог не познајем, јер сам ишла у вртић на другом крају града. Знала сам једну Весну, али она већ хтела да буде пар са неким Пајом, а мене сместила Горанова мама да седим са Гораном, кога нисам познавала, али је његова мама била фан мојих родитеља! :zcepanje:
Школа стара, бродски подови премазани машинским уљем...:eek: ВЦ у дворишту, табла се брише тако што у свакој учионици постоји канта са водом...

Учитељица дивна блага жена, која је изјавила гледајући уплакану мене:,,Није срамота седети са дечаком!'' А ја сам знала да ми се сви подсмевају, ем најмлађа, ем им непозната, ем једина седим са дечаком...
 
Najvise se secam da su me sve do petog razreda vodili kod nekog ne frizera nego brice na Ilidzi, imao je 250 godina, od pribora samo makaze i britvu i šišao me kratko, na najkracu musku frizuru jer je moj otac bio ubedjen da ce mi tako obezbediti gustu i jaku kosu za devojacko doba. Kosa mi jeste sad i gusta i lepa ali sve i da je zbog tog šišanja nije vredelo. Patila sam za kikama, pletenicama i masnama.
U skolu krenula septembra 1980. a 4.maja iste godine bila na predskolskoj nastavi kad je umro Tito. Secam se da su uciteljice ludacki plakale, malo pa da pocnu naricanje"A kud ode, sto me ostavi..." Znam da sam se jako plasila da neko ne primeti da nisam tuzna a nisam bila. :)
 
'86
ja u crveno-beloj kratkoj haljinici
i belim sandalicama
sa izubijanim nogama od kojekakvih padova

i jedino cega se jos secam je
da je uciteljica prozivala djake
a da se ja na svoje ime i prezime nisam odazvala
jer mi je izgovorila pravo ime
(ja sam tripovala da je to neka druga mala sa istim prezimenom, bila sam ubedjena da mi je nadimak ime te nisam mislila da treba da se odazovem:lol:)
 
qq meni..
ja se ne secam uopste prvog dana skole..
ni ko me je vodio..(mada mora da je mama..)
ni gde smo se sastali..ni ucionice..:rumenko:
a jos manje sta sam imala obuceno..
evo secam se da mi je uciteljica bila Olgica Lalovic
(uh..bar neceg :mrgreen:)
ali se secam da sam posle par dana
nabasala na ''baju'' ispred moje kuce
sa kojim sam nemampojmakako krenula u pricu
i pita me on ko mi je uciteljica..i ja kazem
''zezas..i meni..'' i tako se rodila prva skolska ljubav..:heart::lol:
 
Nije me volela moja uciteljica, pa nisam ni ja nju. Bila je to antipatija na prvi pogled i trajala je sve cetiri godine. Posle su me sve razredne obozavale, ali je pocetak skolovanja bio obojen tom netrpeljivoscu.

1.9.1978, tata me je vodio u skolu (mama je morala da bude na poslu). Crvena skolska torba sa nekim slikama na dzepovima. Nisam nikoga poznavala. Secam se tatinog pogleda kada su nas smestili u ucionicu (dok su bila otvorena vrata, bio je u hodniku). (nedostaje mi tata :()
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top