Prvog septembra 1985 godine ja i Dragana smo se iz nepoznatog razloga uputile ka skoli drzeci se za ruke.
Tad pa nikad vise.
Jer Dragana i ja smo bili ljuti neprijatelji, od rodjenja.
Aj sto se rodila pre mene , nego sto je i zivela u ulazu pre mog, ona u 61, ja u 63.
Najvise me je nerviralo sto cak zivi i na spratu ispod mog pa sam ja morala da se popem do kuce cak 18 stepenika vise.
Al tog prvog septembra , kao da idemo na streljanje il bar na kaznu posle nekog velikog belaja , Dragana i ja smo u skolu krenule drzeci se za ruke.
Secam se do poslednje sitnice kako je moja mama izgledal toga dana , secam se Draganinog crvenog sorca i bele kosulje al se svoje odece ne secam.
Secam se lakovanih cileica sa kaisem oko noge, secam se da su me prozvali medju poslednjima , da sam bila sigurna da me nikad nece ni prozvati i da sam potrcala kad sam cula konacno svoje ime . Dali su mi ruzu , cestiku i onda su nas poveli u ucionicu.
Secam se sa kim sam sedela tog dana , u petoj klupi srednjeg reda, secam se mame od moje drugarice koja je bila trudna i meni zanimljiva tako, i neke srece sto Dragana nije u mom razredu.
Tad pa nikad vise Dragana i ja smo se slagale.
Ponovilo se to jos jednom kad smo se nasle u istom boxu istog dana obe na stolu , ali sam je u toj igri pobedila , porodivsi se 12 h pre nje
Pitam se gde je Dragana sad ??'