veliki krang
Legenda
- Poruka
- 71.060
Ne znam da li je ranije bilo slične teme i na stranu negativni sentimenti prema njima, ali istorija Seldžuka i stvaranje njihove imperije na prostoru većeg dela centralne Azije jeste fascinantna, tim pre što je tu bilo nekoliko momenata koji jako odskaču od ustaljenog narativa o njima i uopšte o turkmenskim narodima. Pišem ovo iz glave, oprostiće mi forumaši ako u početku zanemarim neke bitne činjenice. Dakle, osnivač dinastije Seldžuka je, prema legendi, živeo nešto više od 200 godina i u početku je njegovo pleme bilo deo veće Oguz Jabgu turkmenske države. Prvobitno u službi Hazara, Seldžuk je promenio veru u judaizam, da bi nešto kasnije on i njegovo pleme prešli na islam, odbili da plaćaju porez "nevernicima" iz Oguz Jabgu i krenuli da se na tipično nomadski način sele ka jugu, tačnije ka pokrajini Horasan. Upravljanje plemenom po smrti Seldžuka preuzela su njegova četiri sina, ali prava ekspanzija kreće od unuka Seldžuka, braće Tugrila i Čagrija. Tu se i dešava prvi momenat koji je u kontrastu sa klasičnom turkmenskom tradicijom. Naime, nakon smrti njihovog oca Izraila (mislim da je to bio on), nepisana pravila su bila da se braća bore za njegovo nasleđe do smrti. Međutim, mlađi brat Čagri stao je pred Tugrila, izvadio nož, prislonio ga sebi na grlo i rekao da će radije umreti nego da se bori sa njim. Videvši to, Tugril ga je zagrlio i zajedno su preuzeli vođstvo nad još uvek plemenom.
Prelomni momenat u uspostavljanju Velike Seldžučke Imperije bila je pobeda nad gaznavidskom (opet poreklom turkmenskom) armijom u bici kod Dandanakana, blizu Merva u današnjem Turkmenistanu. Pobeda Tugrila i Čagrija bila je takva da ni oni sami u prvi mah nisu verovali da su uspeli da unište kompletnu neprijateljsku vojsku. Nakon toga ovladavaju celim Horasanom, kasnije opsedaju Isfahan i tada počinju da organizuju državu. S obzirom na to da Tugril nije imao dece, prvi sultan u seldžučkoj istoriji postao je Čagrijev sin Alp Arslan, pobednik bitke kod Manzikerta (današnjeg Malazgirta) čime je otvoren put naseljavanju Anadolije od strane turkmenskih plemena. Tamo se uspostavlja i polu - nezavisni Seldžučki Sultanat Rum, koji će zapravo i nadživeti Velike Seldžuke i biti uništen pri mongolskoj najezdi, što je kasnije stvorilo uslove za nastanak Otomanskog carstva. U međuvremenu, na istoku Veliki Seldžuci (zaštitnici islama postali su ovladavši prostorom Hidžaza i današnjim Irakom) imaju rivale u Fatimidskom kalifatu, ali im je pravi neprijatelj bila u početku mala Baat sekta iz koje je kasnije izrasla Nizari država koja ih je takođe nadživela, a čiji je osnivač čuveni Hasan Sabah, odnosno "starac sa planine".
Veliki Seldžuci nestaju u dinastičkim borbama nakon smrti sultana Malika Šaha i još više nakon poraza sultana Ahmada Sandžara od Kara Kitaj države. Iako relativno kratkog veka, ta imperija nepovratno je promenila sliku tadašnjeg sveta, a njeni ostaci su i te kako vidljivi i danas. Ukoliko neko želi nešto više da sazna o njima, preporučujem tursku seriju "Buđenje Velikih Seldžuka". Zanemariti dužinu epizoda (dva i po sata) i očiglednu pristrasnost producenata (TRT), ali opet se može uočiti mnoštvo zanimljivih stvari koje su nama malo ili nimalo poznate.
Prelomni momenat u uspostavljanju Velike Seldžučke Imperije bila je pobeda nad gaznavidskom (opet poreklom turkmenskom) armijom u bici kod Dandanakana, blizu Merva u današnjem Turkmenistanu. Pobeda Tugrila i Čagrija bila je takva da ni oni sami u prvi mah nisu verovali da su uspeli da unište kompletnu neprijateljsku vojsku. Nakon toga ovladavaju celim Horasanom, kasnije opsedaju Isfahan i tada počinju da organizuju državu. S obzirom na to da Tugril nije imao dece, prvi sultan u seldžučkoj istoriji postao je Čagrijev sin Alp Arslan, pobednik bitke kod Manzikerta (današnjeg Malazgirta) čime je otvoren put naseljavanju Anadolije od strane turkmenskih plemena. Tamo se uspostavlja i polu - nezavisni Seldžučki Sultanat Rum, koji će zapravo i nadživeti Velike Seldžuke i biti uništen pri mongolskoj najezdi, što je kasnije stvorilo uslove za nastanak Otomanskog carstva. U međuvremenu, na istoku Veliki Seldžuci (zaštitnici islama postali su ovladavši prostorom Hidžaza i današnjim Irakom) imaju rivale u Fatimidskom kalifatu, ali im je pravi neprijatelj bila u početku mala Baat sekta iz koje je kasnije izrasla Nizari država koja ih je takođe nadživela, a čiji je osnivač čuveni Hasan Sabah, odnosno "starac sa planine".
Veliki Seldžuci nestaju u dinastičkim borbama nakon smrti sultana Malika Šaha i još više nakon poraza sultana Ahmada Sandžara od Kara Kitaj države. Iako relativno kratkog veka, ta imperija nepovratno je promenila sliku tadašnjeg sveta, a njeni ostaci su i te kako vidljivi i danas. Ukoliko neko želi nešto više da sazna o njima, preporučujem tursku seriju "Buđenje Velikih Seldžuka". Zanemariti dužinu epizoda (dva i po sata) i očiglednu pristrasnost producenata (TRT), ali opet se može uočiti mnoštvo zanimljivih stvari koje su nama malo ili nimalo poznate.

