Sedamnaest godina od ubistva Zorana Đinđića

Pogledajte prilog 662449


Na današnji dan pre 17 godina izvršen je atentat na Zorana Đinđića

Sedamnaest godina od ubistva Zorana Đinđića

“Ako dаnаs ne uspemo, jedini rаzlog smo mi sаmi”, bila je jedna od glavnih parola Zorana Đinđića, čiju godišnjicu smrti danas obeležava Srbija.


Sedamnaest godina od ubistva Zorana Đinđića 1


Piše: M. J.12. marta 2020. 07.00 Izmenjeno: 07.01

Prvi demokratski premijer, jedan od 13 intelektualaca koji su obnovili predratnu Demokratsku stranku, glavni inicijator demonstracija 90-ih i gradonačelnik Beograda (1997) – ubijen je na današnji dan pre 17 godina. Đinđić je bio srpski političar, državnik i doktor filozofije.
Pucanje u demokratiju
Njegovo ubistvo tumači se kao namera da se zaustavi proces demokratizacije i modernizacije društva i korenitih ekonomskih i socijalnih reformi nakon pada režima Slobodana Miloševića.
Ubijen je 12. marta 2003. godine. Ubistvu tadašnjeg predsednika Vlade je prethodilo nekoliko ranijih neuspelih pokušaja ubistva. Najpoznatiji neuspeli atentat izveden je u jutro 21. februara 2003. godine, kada je Dejan Milenković Bagzi, član tzv. zemunskog kriminalnog klana, pokušao da zaustavi automobil u kojem je bio premijer, dok su u zasedi čekala četvorica atentatora. Ipak, Đinđić je, zahvaljujući delovanju obezbeđenja, izbegao ozbiljne povrede i preživeo pokušaj ubistva.

Atentat su organizovali pripadnici Jedinice za specijalne operacije (JSO) i „zemunskog klana“. Kao kolovođe grupe identifikovani su nekadašnji komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO) Milorad Ulemek Legija i vođe krinimalnog „zemunskog klana“ Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković Kum.
Na Đinđića je iz zgrade u Ulici admirala Geprata 14, pucao pripadnik JSO Zvezdan Jovanović, koji je, kao i bivši komandant JSO Milorad Luković Legija, osuđen pred Specijalnim sudom na 40 godina zatvora.
Presudu je potvrdio i Vrhovni sud Srbije 29. decembra 2008. godine.

Đinđić je sahranjen 15. marta 2003. u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, uz prisustvo više od 70 stranih državnih delegacija. U pogrebnoj povorci bilo je više stotina hiljada građana.
Od filozofa do premijera
Zoran Đinđić je rođen 1. avgusta 1952. godine u Bosanskom Šamcu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1974. godine. U periodu od 1977. do 1990. godine boravio je u Nemačkoj na više univerziteta i instituta društvenih nauka – Konstanc, Bon, Frankfurt. Doktorirao je 1979. godine na Univerzitetu u Konstancu gde je radio kao asistent.

Jedan je od osnivača Demokratske stranke u kojoj je u septembru 1990. godine izabran za predsednika Izvršnog odbora. Godine 1994. Zoran Đinđić je postao predsednik Demokratske stranke.

Sedamnaest godina od ubistva Zorana Đinđića 2


Protesti protiv Slobodan Miloševića, oktobar 1999. godine; Foto: Saša Stanković/EPA
Bio je viši naučni saradnik u Centru za filozofiju i društvenu teoriju u Beograd i profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Đinđić je bio i poslanik u prva tri višestranačka saziva Narodne skupštine i u Veću republika Skupštine SRJ.
U sudskom sporu sa predsednikom Vlade republike Srbije Mirkom Marjanovićem, 20. septembra 1996. osuđen je na četiri meseca zatvora, uslovno na dve godine. Vrhovni sud Srbije 9. jula 1998. preinačio je presudu i izrekao novu u kojoj je osuđen na sedam meseci zatvora, uslovno na tri godine.

Sedamnaest godina od ubistva Zorana Đinđića 3

Studentski protresti 1996. godine, koje je Điđić vodio

Nakon niza masovnih protesta zbog toga što je republička vlada poništila izbore tokom 1996/97, Đinđić je 21. februara 1997. postao predsednik Skupštine grada Beograda.
Sa Srpskim pokretom obnove Vuka Draškovića i Građanskim savezom Srbije Vesne Pešić stvorio je koaliciju „Zajedno“, koja se raspala samo četiri meseca nakon svoje pobede.

Đinđić je smenjen sa mesta predsednika Skupštine Beograda glasovima Socijalističke partije Srbije, Srpske radikalne stranke i Srpskog pokreta obnove.
U junu 2000. Đinđić je pruzeo funkciju koordinatora u SZP, a potom postao i šef centralnog izbornog štaba i koordinator promotivne kampanje DOS-a za izbore koji su održani 24. septembra 2000. Na tim izborima Đinđić je izabran za poslanika u Veću republika Skupštine SRJ.

Za premijera Srbije izabran je 25. januara 2001. nakon pobede DOS-a na republičkim parlamentarnim izborima u decembru 2000.
Američki nedeljnik „Tajm“ u septembru 1999. godine uvrstio je Đinđića među 14 vodećih evropskih političara trećeg milenijuma.
link




Ђинђића је убила Милошевићевска "дубока држава" уз помоћ BND-a, a користећи Службу безбедности Војске Југославије и људе из Ђинђићевог окружења!
Милошевић нема везе са убиством Ђиђића. Ђинђића су убиле стране службе, пре свега енглеске. Исте оне који су наместили саобраћајку и усмртили Небојшу Крстића.
 
Za gaženje kupusa
Znate kako...
Zorana su roknuli i ta priča je završena
Sad je veći problem kako DS da bude pri Telekomu Srbije ili EPS-u
Onaj Zlo Tvor sve prigrabio a DS se nikako ne kotira dobro pred izbore
To je glavna muka, ništa narod ovo ono, penzije plate i p. materine...
Sediśte stranke nije daleko od Direkcije Telekoma ali avaj...
Joj muko...
Ovisad u Telekomu silne milione pokupili
Putuju po belom svetu, kupuju stanove u Beču, kola prema gladnom dupetu...
Bahato i Široko
Al DS-a u toj bajci nema :rida:
A Zoran...Zoran je mnogo uradio...nije trebao...
 
Poslednja izmena:
Znate kako...
Zorana su roknuli i ta priča je završena
Sad je veći problem kako DS da bude pri Telekomu Srbije ili EPS-u
Onaj Zlo Tvor sve prigrabio a DS se nikako ne kotira dobro pred izbore
To je glavna muka, ništa narod ovo ono, penzije plate i p. materine...
Sediśte stranke nije daleko od Direkcije Telekoma ali avaj...
Joj muko...
Ovisad u Telekomu silne milione pokupili
Putuju po belom svetu, kupuju stanove u Beču, kola prema gladnom dupetu...
Bahato i Široko
Al DS-a u toj bajci nema :rida:
A Zoran...Zoran je mnogo uradio...nije trebao...
Pa nije to završena priča ako su počinioci na slobodi! Čuj¿¡
 
Legija i Zvezda Jovanovic sigurno nisu ubili Djindjica. Legiji su namestili neke dokaze i na mufte osudili, Zvezdanu Jovanovicu su rekli da ako ne prizna da ce mu pobiti celu porodicu, za ovo imaju dokazi. Pa je priznao. Tako da pravi pocinioci i nalogodavci su na slobodi.
To šta ko priznaje to se ne pika. Eno i dečko u Južnoj Koreji pre dvajes godina prizno da je silovo i ubio devijčicu, pa su našli da nije on. Tako i za Zvezdana. Što kažeš- ko zna šta mu je mafija pretila. A i svkako i ovo za Legiju.
Mi sad jesnostavno vidimo ko je na tome dobro prošo, a inače ne bi bilo šanse.
 
To šta ko priznaje to se ne pika. Eno i dečko u Južnoj Koreji pre dvajes godina prizno da je silovo i ubio devijčicu, pa su našli da nije on. Tako i za Zvezdana. Što kažeš- ko zna šta mu je mafija pretila. A i svkako i ovo za Legiju.
Mi sad jesnostavno vidimo ko je na tome dobro prošo, a inače ne bi bilo šanse.
Čak i JSO puška je nađena.

Tako da.
 
Legija i Zvezda Jovanovic sigurno nisu ubili Djindjica. Legiji su namestili neke dokaze i na mufte osudili, Zvezdanu Jovanovicu su rekli da ako ne prizna da ce mu pobiti celu porodicu, za ovo imaju dokazi. Pa je priznao. Tako da pravi pocinioci i nalogodavci su na slobodi.
po vama naprednjacima,

sigurno je Djilas i to licno ubio Djindjica
on pucao a mali Vuk Jeremic mu nosio gajbicu da sedi dok puca

a za nalogodavca bi verovatno voleli da vidite neko eksponenta Vatikana
 
po vama naprednjacima,

sigurno je Djilas i to licno ubio Djindjica
on pucao a mali Vuk Jeremic mu nosio gajbicu da sedi dok puca

a za nalogodavca bi verovatno voleli da vidite neko eksponenta Vatikana
A po vama je neko ko je imo uniformu. Znači čim je imo uniformu, što kaže Dragan, znači da je taj, a vamo se ljudi ukenyaše od para koje za Zoranovog života ne bi napravili!
I nije nalogodavac Vatikan, nego Mišković i Đilas.
Sad je to Đidu malo uhvatilo i raskoraku. On sad živ ne zna da li da kaže da je imo para pre politike, ili da nije :whistling:
 
A po vama je neko ko je imo uniformu. Znači čim je imo uniformu, što kaže Dragan, znači da je taj, a vamo se ljudi ukenyaše od para koje za Zoranovog života ne bi napravili!
I nije nalogodavac Vatikan, nego Mišković i Đilas.
Sad je to Đidu malo uhvatilo i raskoraku. On sad živ ne zna da li da kaže da je imo para pre politike, ili da nije :whistling:
Meni je važno da nije sebi Dodelio Stan u crvenkapi kao tvoj predsednik 1998.
 

Back
Top