Secanje

JEDINO MI ZNAMO ZAŠTO

ja znam…
da ti znaš,
čudance moje,
koliko sam te dugo, dugo tražio… u svojim snovima…
pola mog života već je tome…
tvog…i više od tog…
pomišljao sam čvrsto i često da se ti to samo dobro skrivaš,
plaha i uplašena…
šćućurena iza svakog velikog i malog slova,
svake one čak i male…
najmalecnije pročitane, napisane pjesme…


za korak si…zauvijek…izgleda…Lunjo…
bila brža od onog tajnog…nevidljivog mastila,
koje te je ljubavlju pratilo kroz gajeve…oblake…
jutrima jurio sam, padao, noćima ustajao,
tragao poljima zrelog žita za
sjenkinom sjenkom tvoje sjenke…
zavirivao žuborom svog srca u svaki nabubreli klas…
namigivala su mi kukuruzna strašila,
klanjao sam im se do crne zemlje…molio…
sve misleći da će mi došapnuti gdje si se to skrila…
bio tek na korak…
a onda u bunilu osluškivao nečije tuđe tragove,
nesnom besanio i ćutke suzama škropio
maglovita praskozorja moje…zelene rijeke…

oprosti mi jedina…
što se noćas više ne spuštam niz tobogane sanja
i što vjetrovi nebom vitlaju kišne košulje,
što ne puštam da mi se noćas iko približi isuviše blizu,
dok nesnom i bolom odsamljujem vagone tuge u ambis…

noćas sam samo…kao i onda,
kao i prvi put najdublje zagledan u toplinu…uglja…
i ponovo se iznova klanjam svijetlom ponosu
linija tvog lica…i one lijeve…
i kao što sam još tada,
evo i sada ja najiskrenije opet skidam
ovaj svoj šešir iskrojen od ćutnje…
i zamišljam…žarko zamišljam želju…
jer…pogledaj mako…
kako sa neba upravo sada jedna zvijezda padalica pada…
vratiće se…Persej…jednom…
možda kao što se i rodio…u zlatnim kapima…
nekih septembarskih kiša…

(C) Davor Slavnić

 
Poslednja izmena:
VAJSIKLEJ.jpg
 
Jednom sam mu, naivno i šašavo, onako detinje, govorila o svojim snovima, o tome kako ću provesti život pišući. Tada mi je rekao da napišem bar jednu rečenicu o njemu. Nasmejala sam se, a samo par meseci kasnije imala sam stotinu rečenica posvećenih njemu. Ali nije sačekao da čuje nijednu od njih. Sve ih je napustio onda kad je odustao od nas. Ne krivim ga. Ipak je on upleten u sve moje reči od stakla i zaslužan za čitavu jednu, samo moju, zbirku dragocenosti. Možda će jednom otvoriti neku knjigu sa tamnim koricama i prepoznati sebe u nekoj od rečenica. Do tada, ne čitam ih nikom, samo ponekad u rano jutro osluškuju ih zidovi moje sobe. !
487634_454812924590450_131612794_n.jpg
 
" Umjetnost je sačuvati sjećanja. Pretvoriti tamu u svjetlo. Trenutke u vječnost.
Nevjeru u Vjeru.
Izabrala sam da budem Čuvar Sjećanja. Težak, trnovit, maglovit put. Ali moj put.
Uzalud trud svima koji bi da uprljaju Sjećanja. Svima, pa i Tebi. Pažljivo ih čistim.
Skidam patinu vremena i loših namjera. Nastojim da očuvam miris svježeg, miris toplog.
I uspijevam. Odolijevam i vremenu i ljudima. I zato...ne čini zalud napor, mene je nemoguće slomiti.
Diši, hodaj, raduj se...ili nemoj ništa, postalo je svejedno. Kažu, kad postane svejedno, nastaje pustoš.
Ne. Nikako. Kad postane svejedno znači da smo izabrali da sačuvamo krhotine razbijene Ljepote.
Odličili smo da vjerujemo i opraštamo i zaboravimo sve rezove rana koje ne zarastaju nikad.
Da, svejedno je da li je i šta istina ili laž. Izabrala sam da sačuvam Sjećanja. Drugi biraju kakva će ona biti.
Mi biramo kakva ćemo Sjećanja biti u nečijoj škrinji punoj uspomena. Pravimo usput greške, kajemo se zbog istih,
dajemo sve od sebe da ih ne ponavljamo, da bi Sjećanja koja su sve što jednom ostane, bila što toplija, što sjajnija, ljepša...
Ako si ti izabrao da ne budeš dio moje škrinje sjećanja, ko sam ja da ti sudim.
Ako si izabrao da te izbrišem zarad svega što mi je sveto, evo, ja brišem. I smješim se.
Izabrala sam da mi bude svejedno, jer...tako niti ću mrzjeti, niti voljeti, niti žaliti.
Samo ću - precrtati.
Ipak, molim te, zarad Sjećanja koja su važnija od tebe ili mene, živi, diši, raduj se...i nauči da voliš, dok još ima vremena.
Nauči da sve prolazi. Baš sve. Ali da to što prođe postaje Sjećanje. Postaje vječnost.
Zašto onda ta prolaznost ne bi bila Ljubav umjesto Mržnja, zašto ne bi bila Vjera umjesto Nevjera, zašto ne bi bila Istina umjesto neistina.
Mi biramo. Ja sam izabrala. Izabrala sam da budem Čuvar Sjećanja. Zbog njih biram da mi bude svejedno. Jer svejedno je - čisto.
Ova Sjećanja koja su dio mene, pod cijenu života moraju ostati čista. I ostaće. Hoće, jer....izabrala sam. Svejedno je. "

 

" Preboleces to - to je samo klise koji stvara probleme. Izgubiti nekoga koga volis znaci potpuno promeniti svoj zivot. Ne mozes da prebolis jer je to osoba koju si voleo. Bol prestaje, dolaze novi ljudi ali praznina nikada ne biva popunjena. Kako bi i mogla da bude?
Osobenost onoga za kim zalimo ne ublazava se njegovim odlaskom nekom drugom. Rupa u mom srcu ima oblik te osobe i niko drugi ne moze da je popuni. Zasto bi se od nekoga to i ocekivalo?"

(Vinterson-"Zapisi na telu")
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top