Quantcast

Secanje

Raspucin

Domaćin
Poruka
4.030
... Nestrpljivo sam cekao da vozac otvori vrata a onda sam potrcao kao da me ona vec odavno ceka tamo. Dotrcao sam i stao, posle dva meseca nasao sam se na mestu koje smo oboje jako voleli, a ja ga volim i dalje. A onda sao na seo na nasu klupicu, opijen secanjima gledao sam samo u jednu tacku. Setio sam se nasih poljubaca, nasih zagrljaja, mojih prvih volim te upucenih njoj, zubora prvoga "da" sa njenih usana, plovio sam morem secanja kome nije bilo kraja. Lice mi je bilo mokra od suza koji nsiam ni primetio da su krenule. Osecao sam se kao da je tu, pored mene, rekavsi joj, sva blaga ovoga sveta bez tebe su uzalud...
 

Maha-maja

Poznat
Poruka
7.369
muzgit.jpg

...ne idem ti na grob duso, ne volim slike od porcelana ...
ni one sparusljive bukete u celofanu...
danas sam bacila vencic od jorgovana niz reku za Tvoju dusu...
i sasula casu vina za njim
cigaretu sam popusila za tebe sama
...jos nisi odleteo s Andjelima,
obilazis me cesto
osecam kad mi zagolicas vrat poljupcem ..
i kad zazmurim osetim tvoj miris
vidim ti lik u senkama noci
Voleli smo se prejako i obesno
takve se ljubavi ne nestaju odlaskom...
al ne brini...idi u cekanje
ja cu se ovde drzati za secanje
 
Poslednja izmena:

PetarSamotnjak

Zaslužan član
Poruka
136.933
DVA LISTA

Najdraža moja, jutros sam gledao treptaj svjetlosti
između crvenog i žutog lista.
Gledao sam između i iznad njih,
tražeći prostor u koji bih mogao pobjeći
i zaboraviti Tebe.

Gledao sam njih, crveni list i žuti list;
svaki je pripadao svom drvetu,
a našli su se tako blizu,
okruženi komadićima neba i
bljeskovima svjetlosti.
Kad bi ih pokrenuo vjetar,
zamahnuli bi snažno jedan prema drugom.
Vidio sam jasno - bili su previše blizu
a da ne bi osjetili čežnju.

Najdraža moja, gledao sam ih jutros,
žuti list i crveni list.
Kako je čudna njihova sudbina!
Toliko su snažno željeli taj dodir
da su sustali i divlje mahali nošeni vjetrom.
Širili su svoje nevidljive ruke i tražili zagrljaj.
Zatim bi se umirili i predahnuli.
U tim se trenucima nad njima sažalilo sunce -
bljesnulo bi neobično, a njihovi bi vrhovi nestali,
stapajući se u bijelom plamenu.

Najdraža moja, jutros sam vidio dvije čežnje.
Usprotivilo im se prostranstvo
kojeg nisu mogli prijeći.
Gledao sam crveni list i gledao sam žuti list,
a vidio sam more beskraja izmedju njih
- ne veće od širine mojega palca.
A ipak, to je more koje će ih
zauvijek razdvajati.

A. P. Kezele
 

Vexy

Buduća legenda
Poruka
33.475
Sećam se svih zajedničkih ispijenih kafica
koje su bili obavezni ritual za svaki dogovor, pomirenje, razbuđivanje, čašćaanje...
nikad ih više neće biti.....mnogo mi je žao...i boli me.
Ostaje samo da ih se sećam.
 

PetarSamotnjak

Zaslužan član
Poruka
136.933
PLEŠI NA KIŠI

Svaka kišna oluja u tvom životu
dotakla je tajnu u dubini tebe.
Dala ti je snagu,
učinila da rasteš.

Znaj,kiše rađaju dugu
donoseći boje u tvoj život
i tada
sjajiš poput zlata.

Kada se tamni oblaci počinju okupljati,
pauni tiho čekaju kišu
šireći svoje raskošno perje.
Sa kapima kiše započinju ples,
predivan ples.

Nije svemu došao kraj
kada tamni oblaci stignu i zamrače nebo.
Proći ćeš ti i kroz to.

Dvije su staze kojima možeš ići.
S uzdahom plačući ili s pjesmom plešući;
proći ćeš i kroz to.

Uspiješ li pjevati i plesati na kiši,
teći ćeš kao rijeka,
rijeka radosti.

Sri Sri Ravi Shankar
 

Branko Lori

Buduća legenda
Poruka
37.390
24.10. jednog leta Gospodnjeg...
To je ljubav.

Pokušaću da se sakrijem ili pobegnem. Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu.
Lepa maska se promenila, ali, kao i uvek, jedinstvena je.

Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija, učenje reči koje je koristio oštri severac da opeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke sene predaka, bezvremena noć, ukus sna?

Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena. Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrkut ptice, potamneli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donela spokoj.

To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.

Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem. Vojske me već opkoljavaju, horde.

Ova soba je nestvarna; ona je nije videla.

Ime jedne žene me odaje.

Boli me jedna žena svuda po telu.

Horhe Luis Borhes

 

PetarSamotnjak

Zaslužan član
Poruka
136.933
SAM

Sam, u tihoj noći, sedim na krevetu.
Tužan kao jesen, ko opali list.
Gledam tebe kao nebesku kometu
i tvoj mili pogled, tako nežan, čist.

Ne , ja te ne vidim, to su samo sanje,
umorni od bola moji stari sni.
Sedim tako, nemo, sve do zore plave
ne bi li se meni odazvala ti.

Ali, tebe nema, pa prazno je veče.
Zalud iskre gore sad u srcu mom.
Ono što je prošlo vrtiti se neće,
Osta samo tuga da se hranim njom.

Monotono šumi vetar ove noći.
Zvezde mi svedoče - neće skoro dan.
Još vremena ima, a ja nemam moći
da odagnam misli i prekinem san.

Danilo Adamović
 

*pustinjakinja

Veoma poznat
Poruka
10.667
Iza Tvojih koraka

Iza tvojih koraka
pusti su mi putevi ostali
iza tvojih sklopljenih ociju
moji su snovi zaspali
zarobljeni u tvom snu.

Iza tvog osmjeha
sva mi pitanja ostala
necujnih odgovora
nosenih krilima vremena
sto u nepovrat odleti.


 

*pustinjakinja

Veoma poznat
Poruka
10.667
*****


Izbrisat ce vrijeme korake
vjetrovi zamrsiti kosu
snjegovi zavijati sjecanje.

Zaledice voda u zdencu
cvasti ruza u vjencu
mirisati mirom pelin.

Sve ce da prodje
sve da se vrati
i vrijeme i suze
i osmjeh i sati.

Ostace samo pogled u nebo
molitva nijemih.

Ostace tek suza sakrivena
u kamenu rijec isklesana.
 

Branko Lori

Buduća legenda
Poruka
37.390

Tvoja duša šuti i govori - Josip Pupačić
Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hocu da te naselim živim sobom
i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom
Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Prije nego iz mene moju svijest izvedeš
daj da te spoznam kao istinu
Prije nego neznano odšumi moj sluh
da te čujem
kao glas koji me na svijet dozvao
I prije nego utopim te u svoj vid
da te vidim
kao svjetlo koje ostaje u sebi
Tražiti te ne znači živjeti
vec slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napune
Vidjeti te ne znači umirati
vec hrvati se sa sjenama mutnoga sna
u kome ti isčezavaš
Imati te ne znači hraniti se
vec gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore
Izgubiti te ne znači osiromašiti
vec bojati se pustoši
i naslućivati bijedu
koju za sobom ostavljaš.
 

*pustinjakinja

Veoma poznat
Poruka
10.667

Skrivena sećanja

Radim ono što nikad nisam,
ne dam sećanjima da zablistaju,
činim ono čega se plaših
u zaborav šaljem
sve što od njega brižljivo čuvano
u svakom danu je stajalo
na sred sobe, na sred stola
na sred srca...
pažljivo od prašine zaborava polirano
od patine vremena prohujalog čišćeno.

Činim ono što nikad nisam,
sebe od sebe branim
postajem stranac, neznaca
što ne mari što ne haje
za kim zvona u noći zvone
čijim se imenom sve lepo zove
poželeh da delim boje
i od portreta pravim mozaik
ali ne ide, ne ide...
razdeljena sećanja ne postoje.

I zato biram svoj strah najveći
zaborav neka proguta i prekrije paučina
neka se izgube senke i nestanu slike
i zvonki smeh i ...i ...
sve neka nestane, prestane, isčezne
dogori u plamenu sveće
i kao kap stvrdnutog voska nestane
u nekoj neravnini svećnjaka
nevidljivo, zaboravljeno.

Poverovala si mi Noći tamna?
Skoro da i sebe ubedih sestro slatka.
Ne ide to, ne odriče se sećanja dok je mrve razuma.
Laž je, Noći mila, lepa i slatka
no ne dam ono što na duši leži
za sva divna blaga lekovitog zaborava.
Sećanja i kada bole od svega se više vole
još razuma mrva negde se krije
i srce pamti oči najmilije.

Poverovala si mi, Noći tamna?
Skoro da i sebe ubedih da se lepota krije iza zaborava.
 

*pustinjakinja

Veoma poznat
Poruka
10.667
"Pisala sam Tebi, a drugi su se čitali.
Tebe sam se sjećala, a slika nije crno-bijela,
sjećanja na Tebe su spektar bezvremena.
Tebe sam tražila, zar je čudno kud su me traganja odvela...
Ako se prestanem sjećati, prestaću postojati.
Prestanem li o Tebi pisati, sjećanja ću izdati,
Tvoje postojanje poreći, svega dobrog se odreći.
Sjećati se...dobro je...čak i kad se zaluta
u zabranjene odaje zaboravljenog nezaborava...
Sve što uz Tebe u sjećanj stoji, vrijedno je...čak i kada zaboli.
Odreći se dijela sjećanja, bilo bi kao i Tebe poreći.
A Tebe...jedino se plašim Tebe se ne sjećati."
 

Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.